Dostupni linkovi

Kultura u BiH ne smije posustati


Dino Mustafić
Direktor MESS-a, ugledni redatelj, Dino Mustafić je protekle sedmice organizovao konferenciju o stanju institucionalne kulture u BiH, kojoj je prisustvovalo 40-tak menadžera i drugih radnika iz oblasti kulture, te predstavnici domaće vlasti i međunarodne zajednice. Doneseno je nekoliko zaključaka koji će biti proslijeđeni nadležnim vlastima, a upućeno je i upozorenje odgovarajućim međunarodnim forumima. Učesnici računaju kako bi ova konferencija mogla biti prekretnica u budućoj politici prema kulturi.

RSE: Zašto ova konferencija o stanju u kulturi upravo sad?

Mustafić: Ta konferencija je jedna naša istinska, mogu da kažem, iznuđena potreba kulturnih djelatnika, direktora javnih ustanova iz oblasti kulture iz cijele Bosne i Hercegovine. Na toj konferenciji smo se skupili nas oko 35, koji se finansiramo sa različitih nivoa vlasti, da pokušamo sveobuhvatno, strateški i planski predložiti određene mjere, dati inicijative i pružiti ideje ministarstvima, nadležnim resorima i Vladama, koji trebaju da promišljaju o onome što se zove politika kulture.

U tom smislu je to zaista imalo jedan bosansko-hercegovački karakter i epitet, što se i vidi iz zaključaka te konferencije. Govorilo se o jednoj principijelnoj ravni, govorilo se o tome kako ovako tešku situaciju u kulturi prebroditi u vremenu krize, kako iznaći drugačije autonomne ili alternativne izvore finansiranja kulture i šta uopće kultura u društvenom segmentu znači. Zbog toga sam vrlo zahvalan u ime organizatora konferencije, visokom predstavniku u BiH, gospodinu Valentinu Inzku.

RSE: Da li se ovo dešava u minut do 12, ili pak pet minuta poslije 12 jer se čini kako je veliki broj ljudi, koji su se do sada žestoko borili za kulturu, polako počeo dizati ruke od svega?

Očigledno da BiH, kao država, još uvijek ima mnogo više apstraktnih elemenata od onoga što bi mi željeli i u čemu kultura može da se razvija i realizira.
Mustafić: Čak sam primijetio, po atmosferi na konferenciji, da se jedan veliki broj direktora, koje poznajem godinama, kulturnih menadžera, ljudi koji su više decenija u kulturi involvirani na različite načine, kroz odgovorne funkcije do proizvodnih djelatnosti, zasitio, umorni su, zapravo izgubila se motivacija i nada da ovakvi skupovi mogu dati ikakav rezultat. Možda za nekoga to može izgledati da već polako to djeluje kao “don Kihotovski” posao, ali mislim da kultura u BiH ne smije posustati, da mi koji smo životno zainteresirani za kulturu, kojima je to, ne samo egzistencija u socijalnom smislu, nego kojima je to način života, koji shvatamo koliko je kultura važna kao jedno iskustvo svijeta, ne smijemo dozvoliti da se to sve uruši. Očigledno da BiH, kao država, još uvijek ima mnogo više apstraktnih elemenata od onoga što bi mi željeli i u čemu kultura može da se razvija i realizira. A to je naravno struktura, to je sistem, pravila, kriteriji, sve to što nam nedostaje. Postoji na papirima, postoji usvojeno u kulturnoj platformi i dokumentu koji se zove Strategija kulturne politike u Bosni i Hercegovini 2008. godine, postoji čak i akcioni plan, koji nikada nije realiziran.

RSE: Ova grupa zaključaka, koje ste donijeli za vas kulturne radnike, za neposredne proizvođače kulturnih dobara, za entuzijaste ove plemenite djelatnosti zvuči bezmalo pa bajkovito, ali hoćete li imati sagovornike, hoće li imati ko pročitati, prepoznati potrebu da se zaključci sprovedu? Eto, upravo si spomenuo Strategiju iz 2008. godine, koja je zaboravljena.

Mustafić: Smatram da je najvažnije sa te konferencije istaći da je formirano tijelo koje se zove Kulturna inicijativa i koja ima za zadatak da kontinuirano djeluje u ime javnih institucija kulture, upravo u cilju provođenja ovih zaključaka i otvaranja dijaloga sa nadležnim ministarstvima. Ti zaključci, koji su doneseni, su zaista bili vrlo praktične prirode. Nije tu bilo mnogo onoga što je apstrakcija.

Jedan od tih zaključaka je pravno i finansijsko rješavanje statusa institucija kulture kojima je BiH osnivač, a koji imaju odredbe u Lisabonskom sporazumu u tački 167. i principima UNESCO-vih konvencija o zaštiti i promociji kulturno-istorijskog nasljeđa. Sa druge strane, doneseno je nekoliko zaključaka koji se tiču autonomnih izvora finansiranja, a to je kroz novu finansijsku politiku u oblasti kulture, kroz transparentnost finansiranja i kriterija, kroz otvaranje nekih novih poreskih politika koje će povezati privredu i kulturu, zajedničke interese, svojevremene poreske olakšice za one koji potiču i ulažu u kulturu i stvaralaštvo općenito. Zatim, na tom fonu je jedna ideja da se inicira odvajanje sredstava za kulturu kroz poresku stopu na svim nivoima vlasti, u Fondove za kulturnu djelatnost radi efikasnije i pravednije raspodjele sredstava. I ono što mislim da je jako bitno, a to je da se insistira na autonomnosti u odlučivanju u kulturi, da se osigura nezavisan odnos, i umjetnosti i kulture, spram države, jednu nezavisnost u odnosu na ideološke i političke zahtjeve.

Samo sa ovim zaključcima, samo sa ovim smjerom koji je apsolutno na liniji evropskog zakonodavstva, kad je u pitanju kulturna djelatnost, mi možemo reći da je to jedan demokratski, stvaralački karakter kulture.

Civilizacijska razina

RSE: Šta se zapravo krije iza fluidne adrese „nadležni organi” kad na nivou države nema ministarstvo, kada imamo na nivou Federacije ministra koji je postavljen, a sumnjam da zna gdje su sva sarajevska pozorišta? Kako ostvariti ideološku nezavisnost? Kako odvojiti kulturu od politike u takvoj situaciji?

Mustafić: To je pitanje civilizacijske razine. To je pitanje koliko su ljudi koji prave budžetske proračune, oni koji odlučuju o razvoju svog društva, svjesni da postoje društvene djelatnosti kao što su kultura, kao što je obrazovanje, kao što je nauka i generalno javni sektor, gdje svakako spada i zdravstvo, u kojima struka, kompetentnost mora da odlučuje, gdje postoje načini u kojim se može napraviti nezavisan princip rada koji će, nadam se, biti i jedan od uvjeta bosansko-hercegovačkog integracijskog procesa.

Kultura i obrazovanje su markirani kao tačka 26. pregovora kad je u pitanju približavanje BiH Evropskoj uniji. To treba tretirati isto kao kada je u pitanju reforma policijskog sistema, pravosuđa ili reforma odbrane. Dakle, kultura je jedan veliki sektor.

To je ono što smo mi isticali. To nije samo potrošnja, to nije nikakav luksuz, to je jedna organska potreba. Kultura je jedan veliki kreativni potencijal. Kultura je vrlo bitna na planu vanjske politike. Kultura je jako važna u povezivanju i otvaranju bosansko-hercegovačkog društva ka susjedima, ka regionalnim integracijama. U tom smislu su kultura i sport ambasadori, par excellence, onoga što se zove bosansko-hercegovačka država.

E, tu opstrukcija očito ima vrlo jasnu namjeru, a to je da sve ono što ima bosansko-hercegovački atribut, što govori o onoj polifonoj bosansko-hercegovačkoj kulturi treba da bude srušeno, devastirano i degradirano. Mi smo ovom konferencijom htjeli dati do znanja da mi to nećemo dozvoliti, da ćemo se boriti, da ćemo formirati jedan svojevrsni kulturni front za identitet Bosne i Hercegovine.

RSE: Meni se takođe čini veoma zanimljivim pitanje kako naći izlaz iz labirinta u vezi sa pravnim statusom institucija, čiji osnivač je Bosna i Hercegovina, kada ta ista država ne ostvariva osnivačka prava ni nad samom sobom?

Kultura pripada čovječanstvu, a na našu sreću, BiH ima vrlo bogato kulturno-historijsko naslijeđe i ona ima šta da ponudi na toj planetarnoj tački.
Mustafić: Mi ćemo uputiti pismo Evropskoj misiji u BiH kojim ćemo upozoriti ovu misiju na kršenje i odsustvo primjene Ustava BiH, Aneksa 2, tačka 2. To je kontinuitet pravnih propisa od države prema kulturnim institucijama od državnog značaja. Dejton nije tretirao kulturu, ali sve oblasti koje nisu naznačene ili regulirane posebnim odredbama stoji kontinuitet pravnih propisa od nekadašnje Republike BiH, što je u ovom slučaju i sa ovih sedam institucija od državnoga značaja. Dakle, to je jedno svjesno kršenje Ustava.

Postoje razni mehanizmi. Mi smo sada krenuli sa upozorenjem, sa pismima, sa opomenom Evropskoj uniji. Pravićemo međunarodni pritisak na vlasti na državnom nivou da se promjeni odnos prema ovim institucijama. Potom postoje i drugi načini. Čak je bilo i prijedloga na konferenciji da te institucije tuže državu Bosnu i Hercegovinu za kršenje Ustava. Izvjesno je da se neće moći u pregovorima sa EU zaobići ovo pitanje jer kultura je opšte dobro po Lisabonskom sporazumu i po strategiji EU, kulturnoj strategiji. Kultura pripada svima. Kultura pripada čovječanstvu, a na našu sreću, BiH ima vrlo bogato kulturno-historijsko naslijeđe i ona ima šta da ponudi na toj planetarnoj tački, kao jedan dio univerzalne i humanističke kulture.

RSE: Nadam se da će ova konferencija zaista biti prekretnica, kad je odnos ove države prema kulturi u pitanju, i da ćemo uskoro govoriti u ljepšim tonovima.

Mustafić: Sasvim sam siguran da je ova konferencija početak jedne neophodne, struktularne reforme bosansko-hercegovačkog kulturnog prostora, koji sigurno neće doći od politike, nego mora doći od nas, kulturnih proizvođača i djelatnika.
XS
SM
MD
LG