Bolje bi bilo da je MIlo Đukanović otišao sa svih funkcija i to što je ostao na čelu DPS-a biće njegova najveća i posljednja politička greška, ocjenjuje uz ostalo u intervjuu za RSE general u penziji, geopolitički analitičar Blagoje Grahovac.
Grahovac: To što se desilo, sigurno je dobro i može biti nagovještaj raščišćavanja dugogodišnjih nagomilanih problema, i to problema u svakoj sferi - i političkoj i ekonomskoj i pravnoj i moralnoj. Može da bude i sipanje magle, ili prašine, u oči iz razloga što je DPS, kao vrhunski tehnolog vladanja, izvježban da se služi trikovima i da mu ti trikovi uspijevaju u cilju odlaganja rješavanja krupnijih problema. Budvanski slučaj je poznat svim građanima Crne Gore, ali i šire. Znamo da su ovi što su uhapšeni, učesnici u tom problemu. Sigurno da oni nisu glavni krivci za sve to. Pribojavam se da je ovo ipak sipanje prašine u oči, da bi se glavni krivci sakrili. Glavni krivac za ovaj slučaj je neprikosnoveni vladar u reonu Budve, u feudu budvanskom, Svetozar Marović. Na državnom nivou to je gospodin Branimir Gvozdenović, koji je do sada u Vladi bio ministar urbanizma. Ne bi se mogao desiti Budvanski slučaj da je resorno ministarstvo reagovalo na vrijeme. Pribojavam se da je ovo ipak, u neku ruku, skrivanje njih. Ali, neće im uspjeti iz razloga što se proces otvorio. Do sada nismo imali slučaj, od početka vladavine DPS, da je iko iz DPS-a uhapšen. Ovo je prvi slučaj. Naravno da svi oni znaju da je proces otvoren i da će se proces završiti. U njima već počinje zona straha i u zoni straha pokušavaju da spašavaju svoju kožu prodavanjem tuđe glave. Uvijek, kao po pravilu, u DPS-u je to tako bilo.
Grahovac: U vrhu DPS-a se nagomilalo toliko problema da se već može govoriti o političkom, pravnom i moralnom talogu. Naravno da je gospodin Đukanović svjestan svega toga i nije bio u stanju da uđe u zonu raščišćavanja, iako je on najodgovorniji za stanje koje se dešava u Crnoj Gori jer je DPS neprikosnoveni vladalac. Mislim da se već može razaznati model. Da je otišao iz ličnih razloga, siguran sam da bi otišao sa svih - i partijskih i državnih - funkcija. Zbog toga ne bi sada prejudicirao koji mogu biti drugi razlozi, ali očigledno da to nisu razlozi lične prirode jer je zadržao partijsku funkciju. Zašto ju je zadržao? I to nije teško odgonetnuti. DPS i vrh DPS-a ulazi u zonu suočavanja sa istinom i ulazi u zonu da bude svjedok procesa i raščišćavanja. Naravno da su ušli u strah. Pošto su ušli u strah, vjerujem da je gospodin Đukanović zadržao partijsku dužnost da bi sa nivoa partije mogao upravljati državnim sistemima. Neće moći. To je kalkulacija na kratke staze jer u vrhu DPS-a, i u DPS-u, danas već postoji uplašenost i može se reći već frontalno premještanje na stranu nekih drugih političkih snaga.
Milan RoćenGrahovac: U Crnoj Gori, u posljednjih nekoliko godina, imamo napadnu priču određenih političkih snaga i propagandu o evro-atlantskim integracijama. Kada analiziramo ko su ti ljudi, koji toliko napadno i glasno zagovaraju evro-atlantske integracije, doći ćemo do zaključka da su to upravo ljudi ponikli na jednoj drugoj politici, prvenstveno ruskoj ili KGB-ovojskoj politici, koji su u određenom momentu zaključili da je njima lično, za njihovo političko preživljavanje, više svrsishodno otpočeti evro-atlantsku priču. Ako ispod toga pokušamo izanalizirati šta se dešava sa ekonomijom, doći ćemo do zaključka da je prljavi kapital ruskih oligarha i tajkuna prešao preko zapadnih meridijana i vratio se u Crnu Goru. Oni su toliko ojačali u Crnoj Gori, da se može sada komotno izvesti zaključak, da mogu, kada god odluče, Crnu Goru dovesti u trenutni bankrot. Ko su ljudi promoteri te politike? Nemam dilemu da je aktualni ministar inostranih poslova, gospodin Roćen, promoter te politike. Da li će biti kontinuiteta ili diskontinuiteta? Zaključićemo pozicioniranjem u budućoj Vladi tog čovjeka. Ukoliko on opstane sa takvom vlastitom pozicijom, onda možemo zaključiti da je u pitanju geopolitika, koja se prvenstveno može prepoznati po jednoj buci i galami o evro-atlantskim integracijama, a ispod toga klasičnoj okupaciji u ekonomskoj sferi od strane sumnjivog kapitala ruskih oligarha.
Grahovac: Vrlo malo će prostora imati, iako ja lično navijam za njegov uspjeh i sugerišem da svi navijamo i pomažemo gospodinu Lukšiću jer nemam dilemu da je on usmjeren - i geopolitički i politički i stvarno - prema evro-atlantskim integracijama. U to ne treba sumnjati. Ukoliko mu budu nametnuti stari kadrovi, koji su do sada vodili ovu vrlo podmuklu i opasnu politiku, onda možemo zaključiti da gospodin Lukšić nema mnogo šansi i može biti žrtva geopolitike.
Grahovac: Đukanović je u svojoj političkoj istoriji imao mnogo grešaka. Imao je i tri krupne zasluge - otklon od zločinačke politike koju je Milošević vodio, uspostavljanje samostalne države Crne Gore i usmjeravanje državne politike prema evro-atlantskim integracijama. Bojim se da je sada ušao u zonu da mu se može desiti posljednja i najkrupnija politička greška. Ukoliko bude iole krenuo putem da vlada iz sjenke, para-država bi bila i dalje jača od države, što je u Crnoj Gori već dugogodišnji slučaj. Nema šanse da uspije takva politika iz razloga što je završena priča sa monolitnošću DPS-a. Oni su stari kalkulanti i prevrtači. Oni su tehnolozi vladanja. Njima je sirova vlast jedina preokupacija. Ima i časnih ljudi i navijam za časne ljude koje nazivam zdravo jezgro. Bolje bi bilo da je Đukanović otišao sa svih funkcija, pa neka se DPS-u desi ono što će se morati desiti, ali bez njega. Ovako će se sve desiti DPS-u i sa njim na čelu. Zato će to biti njegova najveća i posljednja politička greška. Proces je nezaustavljiv. Oni tuđim glavama pokušavaju kupiti svoju kožu.
Grahovac: U samom izlaganju, gdje je medije nazvao krvožednim, je pokazao rovitost svoje pozicije. Bolje bi bilo da je pred medijima, onima koji su kritikovali njega i njegovu politiku, odao priznanje. Svi mi koji smo kritikovali političku situaciju u Crnoj Gori smo zapravo i zaštitnici svakog čovjeka pojedinačno, uključujući i Đukanovića. Broj Sanadera na Balkanu će se svaki dan uvećavati. To znači da Balkan konačno ulazi u zonu - i političke i pravne i moralne - dekontaminacije u kojoj se nalazi vijekovima.
RSE: O čemu govore prva veća hapšenja u Crnoj Gori, kao i najave većih kadrovskih i strukturnih promjena u budućoj Vladi Igora Lukšića? Da li to nagovještava raskid sa sistemom vladavine Mila Đukanovića i početak trasiranja drugačije Crne Gore?
Grahovac: To što se desilo, sigurno je dobro i može biti nagovještaj raščišćavanja dugogodišnjih nagomilanih problema, i to problema u svakoj sferi - i političkoj i ekonomskoj i pravnoj i moralnoj. Može da bude i sipanje magle, ili prašine, u oči iz razloga što je DPS, kao vrhunski tehnolog vladanja, izvježban da se služi trikovima i da mu ti trikovi uspijevaju u cilju odlaganja rješavanja krupnijih problema. Budvanski slučaj je poznat svim građanima Crne Gore, ali i šire. Znamo da su ovi što su uhapšeni, učesnici u tom problemu. Sigurno da oni nisu glavni krivci za sve to. Pribojavam se da je ovo ipak sipanje prašine u oči, da bi se glavni krivci sakrili. Glavni krivac za ovaj slučaj je neprikosnoveni vladar u reonu Budve, u feudu budvanskom, Svetozar Marović. Na državnom nivou to je gospodin Branimir Gvozdenović, koji je do sada u Vladi bio ministar urbanizma. Ne bi se mogao desiti Budvanski slučaj da je resorno ministarstvo reagovalo na vrijeme. Pribojavam se da je ovo ipak, u neku ruku, skrivanje njih. Ali, neće im uspjeti iz razloga što se proces otvorio. Do sada nismo imali slučaj, od početka vladavine DPS, da je iko iz DPS-a uhapšen. Ovo je prvi slučaj. Naravno da svi oni znaju da je proces otvoren i da će se proces završiti. U njima već počinje zona straha i u zoni straha pokušavaju da spašavaju svoju kožu prodavanjem tuđe glave. Uvijek, kao po pravilu, u DPS-u je to tako bilo.
RSE: Kažu kako je za predviđanje dalje crnogorske budućnosti u ovom trenutku zapravo važno odgovoriti na dva ključna pitanja. Zbog čega se Đukanović sada odlučio na povlačenje i zašto je u rukama zadržao kormilo vladajućeg DPS-a? Da li se već sada može bliže naslutiti odgovor, a koji je, po nekima, u tome što Đukanović nije bio spreman da hapsi svoje dojučerašnje saradnike i prijatelje?
Grahovac: U vrhu DPS-a se nagomilalo toliko problema da se već može govoriti o političkom, pravnom i moralnom talogu. Naravno da je gospodin Đukanović svjestan svega toga i nije bio u stanju da uđe u zonu raščišćavanja, iako je on najodgovorniji za stanje koje
Vjerujem da je gospodin Đukanović zadržao partijsku dužnost da bi sa nivoa partije mogao upravljati državnim sistemima.
RSE: Skeptici koji tvrde kako će Milo Đukanović i dalje vladati iz sjenke, ne vjeruju kako će rekonstruisana izvršna vlast manifestovati dovoljno političke volje da krene u ozbiljnije reforme, iako budući premijer Lukšić naglašava kako mu je prevashodan cilj da dovede Crnu Goru do stanja da je spremna da počne pregovore o članstvu u Evropskoj uniji. Kakve su vaše procjene - gdje će biti najviše zapinjanja?
RSE: Vi ne mislite da će gospodin Lukšić imati velikog manevarskog prostora u ispunjavanju onoga što su uslovi Evropske unije?
Grahovac: Vrlo malo će prostora imati, iako ja lično navijam za njegov uspjeh i sugerišem da svi navijamo i pomažemo gospodinu Lukšiću jer nemam dilemu da je on usmjeren - i geopolitički i politički i stvarno - prema evro-atlantskim integracijama. U to ne treba sumnjati. Ukoliko mu budu nametnuti stari kadrovi, koji su do sada vodili ovu vrlo podmuklu i opasnu politiku, onda možemo zaključiti da gospodin Lukšić nema mnogo šansi i može biti žrtva geopolitike.
RSE: Koliko nova hapšenja, i ona koja će eventualno doći, ipak mogu da naruše monolitnost DPS-a, bez obzira što je na njihovom čelu ostao Đukanović, tim prije što se čini da uhapšeni pripadaju, uslovno rečeno, Marovićevom klanu u DPS-u?
Grahovac: Đukanović je u svojoj političkoj istoriji imao mnogo grešaka. Imao je i tri krupne zasluge - otklon od zločinačke politike koju je Milošević vodio, uspostavljanje samostalne države Crne Gore i usmjeravanje državne politike prema evro-atlantskim integracijama. Bojim se da je sada ušao u zonu da mu se može desiti posljednja i najkrupnija politička greška. Ukoliko bude iole krenuo putem da vlada iz sjenke, para-država bi bila i dalje jača od države, što je u Crnoj Gori već dugogodišnji slučaj. Nema šanse da uspije takva politika iz razloga što je završena priča sa monolitnošću DPS-a. Oni su stari kalkulanti i prevrtači. Oni su tehnolozi vladanja. Njima je sirova vlast jedina preokupacija. Ima i časnih ljudi i navijam za časne ljude koje nazivam zdravo jezgro. Bolje bi bilo da je Đukanović otišao sa svih funkcija, pa neka se DPS-u desi ono što će se morati desiti, ali bez njega. Ovako će se sve desiti DPS-u i sa njim na čelu. Zato će to biti njegova najveća i posljednja politička greška. Proces je nezaustavljiv. Oni tuđim glavama pokušavaju kupiti svoju kožu.
RSE: Iako je g Đukanović svako poređenje sa Sanaderom nazvao „neumjesnim plodom novinarskog senzacionalizma“, može li se ipak dogoditi da u bližoj ili daljoj budućnosti njegov odlazak proizvede mnogo veće posljedice u političkom životu Crne Gore, nego što je želio, te zato pokuša povratak na državne funkcije?
Grahovac: U samom izlaganju, gdje je medije nazvao krvožednim, je pokazao rovitost svoje pozicije. Bolje bi bilo da je pred medijima, onima koji su kritikovali njega i njegovu politiku, odao priznanje. Svi mi koji smo kritikovali političku situaciju u Crnoj Gori smo zapravo i zaštitnici svakog čovjeka pojedinačno, uključujući i Đukanovića. Broj Sanadera na Balkanu će se svaki dan uvećavati. To znači da Balkan konačno ulazi u zonu - i političke i pravne i moralne - dekontaminacije u kojoj se nalazi vijekovima.
