U intervjuu za RSE Aleksandar Zeković, predstavnik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, koji komentariše slučaj "Mugoša" i odluku suda da novinara Mihaila Jovovića proglasi prvookrivljenim.
Zeković: Mislim da je ovaj slučaj u prvi plan iznio slabost crnogorskih institucija i njihovu zavisnost od određenih ljudi iz političke elite. Po meni je zaista ovaj rasplet bio tako očekivan, i pored vjere da je za to napokon došlo vrijeme, obzirom na našu pažnju i nivo u procesu evropskih integracija. Očekivao sam i bio uvjeren da je gotovo nemoguće da će se pripadnici političke elite izvući iz ovog slučaja, tako što će pustiti da državne institucije samostalno i nezavisno obavljaju svoj posao.
Na neki način ovo je za njih kompromisno rješenje jer je ipak optužen i jedan od članova familije Mugoša, lice koje je blisko političkoj eliti, a sa druge strane, za taj vid kompromisa, optužena je i sama žrtva. To pogotovo govori o tome da nema govora da su institucije dovoljno samostalne i nezavisne u svom radu. Čini mi se da su donosioci odluka u ovoj zemlji, kreatori naše sadašnjosti i budućnosti, našli u ovoj formuli, koja je upravo i saopštena, najbolji način da se na neki način izvuku iz kompletnog incidenta jedne zaista veoma neozbiljne situacije.
Zeković: Nije, kao što svi znaju reći, zahvalno prejudicirati bilo kakvo rješenje, ali ipak na osnovu svega onoga što je saopšteno do sada, i u javnosti i na osnovu službene komunikacije, može se reći da su i službenici policije, kao i pripadnici nekih drugih javnih službi, tog dana, te noći, bili blokirani autoritetom gradonačelnika Mugoše i da je upitno da li su primijenili sva raspoloživa policijska ovlaštenja, koja su oni u tom trenutku imali na raspolaganju. Umjesto toga, dosta je čudno, da se policijski službenici tog nivoa, u tom trenutku, bave procjenom primjene prava i procjenom da li oni išta mogu da urade u smislu primjene policijskih ovlaštenja prema aktuelnom gradonačelniku, vodeći računa o njegovom poslaničkom imunitetu, iako to nije njihov posao.
Uvjeren sam da su u ovom slučaju pripadnici političke elite danima vagali kako "najbolje" da riješe ovaj slučaj i mislim da su dali direktivu mjerodavnom državnom tužiocu da na ovaj način procesuira slučaj. Na ovaj način šalju poruku evropskim prijateljima da državne institucije ipak rade svoj posao, da pripadnici uglednih i moćnih familija u Crnoj Gori nisu van zakona, time što su procesuirali slučaj protiv jednog od Mugoše. Sa druge strane, mediji su skloni prevrtanju činjenica i kažu da ipak Jovović nije žrtva u ovom slučaju. Tužilaštvo je reklo za njega da je on jedan od samih aparata. To sve ipak govori da je riječ o tome da institucije još uvijek nisu dovoljne samostalne i da u najvećem broju slučajeva, za one slučajeve za koje postoji interes političke elite da budu procesuirani na određeni način, da ih institucije tako i procesuiraju - shodno instrukcijama i nalozima iz političkog vrha. Nikako da je to proizvod njihovih sopstvenih mišljenja i procjena i naravno evidentnih dokaza koje posjeduju.
Zeković: Dosadašnje iskustvo ipak govori da u velikom broj slučajeva, u interesantnim primjerima koji su privukli značajniju pažnju javnosti, informacije sakupljaju iz nezavisnih izvora, tako da vjerujem da će ovaj slučaj biti tretiran korektno u odgovarajućim izvještajima, pogotovo u ovom koji se očekuje, o progresu Crne Gore u ovoj godini. Vjerovatno će se u tom dijelu napraviti osvrt. Vjerujem da će ovaj slučaj biti praćen i u budućnosti.
Mislim da je crnogorska politička elita našla najbolji način kako da ne doživi previše kritika iz međunarodne zajednice i da one ipak budu u okviru evropske retorike. Vjerujem da to neće biti neka negativna ocjena, ali i da neće biti na tako pretjerano visokom nivou, nego će biti u okviru terminologije koja dolazi iz Brisela.
Zeković: Ovi slučajevi su interesantni iz razloga što se u javnosti saopštavaju informacije koje do sada nisu bile poznate i koje na neki način govore o sprezi između nositelja pojedinih političkih i visokih državnih funkcija i onih koji su došli u Crnu Goru sa jasnim mandatom i misijom da pomognu naš evropski put. Ne mislim pri tome samo na institucije Evropske unije koje imaju predstavništva u Crnoj Gori, već i na druge asocijacije u kojima je Crna Gora već ostvarila članstvo, poput Savjeta Evrope i OEPS-a.
Do sada smo imali iskustvo, u brojnim drugim slučajevima, da upravo zbog njihovih privatnih sprega koje imaju, koje nisu toliko vidljive u javnosti, neke od tih institucija su gotove nevidljive. Nisam zadovoljan kako Kancelarija Savjeta Evrope prati realizaciju ljudskih prava u Crnoj Gori, a poznato vam je kako su raniji šefovi misija u javnosti bili ocjenjeni zbog njihove bliskosti sa političkim vrhom. Misija za evropsku bezbjednost i saradnju u regionu, pogotovo u susjednoj Srbiji, je aktivna i uporna, pogotovo u pogledu zaštite ljudskih prava.
U tom pogledu bi bilo interesantno i veoma važno da i misija OEPS-a u Crnoj Gori ima jednu mnogo izražajniju i snažniju ulogu u procesu dalje demokratizacije zemlje. Čini mi se da i oni koji obavljaju svoje diplomatske dužnosti moraju biti na nekoj distanci, ne mislim na profesionalnu, nego na privatnu distancu, koja ipak mora biti malo više izražena u odnosu na one koji obavljaju ključne državne i političke funkcije.
RSE: U slučaju Mugoša dogodio se obrat, za neke neočekivan, za neke i ne baš. Zamjenika glavnog direktora Vijesti, Mihaila Jovovića, sud je proglasio prvookrivljenim. Kako to komentarišete?
Zeković: Mislim da je ovaj slučaj u prvi plan iznio slabost crnogorskih institucija i njihovu zavisnost od određenih ljudi iz političke elite. Po meni je zaista ovaj rasplet bio tako očekivan, i pored vjere da je za to napokon došlo vrijeme, obzirom na našu pažnju i nivo u procesu evropskih integracija. Očekivao sam i bio uvjeren da je gotovo nemoguće da će se pripadnici političke elite izvući iz ovog slučaja, tako što će pustiti da državne institucije samostalno i nezavisno obavljaju svoj posao.
Na neki način ovo je za njih kompromisno rješenje jer je ipak optužen i jedan od članova familije Mugoša, lice koje je blisko političkoj eliti, a sa druge strane, za taj vid kompromisa, optužena je i sama žrtva. To pogotovo govori o tome da nema govora da su institucije dovoljno samostalne i nezavisne u svom radu. Čini mi se da su donosioci odluka u ovoj zemlji, kreatori naše sadašnjosti i budućnosti, našli u ovoj formuli, koja je upravo i saopštena, najbolji način da se na neki način izvuku iz kompletnog incidenta jedne zaista veoma neozbiljne situacije.
RSE: Budući da ste predstavnik Savjeta za civilnu kontrolu rada policije, kako ocjenjujete postupanje policije u ovom slučaju, i ne samo policije, recimo i Tužilaštva?
Zeković: Nije, kao što svi znaju reći, zahvalno prejudicirati bilo kakvo rješenje, ali ipak na osnovu svega onoga što je saopšteno do sada, i u javnosti i na osnovu službene komunikacije, može se reći da su i službenici policije, kao i pripadnici nekih drugih javnih službi, tog dana, te noći, bili blokirani autoritetom gradonačelnika Mugoše i da je upitno da li su primijenili sva raspoloživa policijska ovlaštenja, koja su oni u tom trenutku imali na raspolaganju. Umjesto toga, dosta je čudno, da se policijski službenici tog nivoa, u tom trenutku, bave procjenom primjene prava i procjenom da li oni išta mogu da urade u smislu primjene policijskih ovlaštenja prema aktuelnom gradonačelniku, vodeći računa o njegovom poslaničkom imunitetu, iako to nije njihov posao.
Uvjeren sam da su u ovom slučaju pripadnici političke elite danima vagali kako "najbolje" da riješe ovaj slučaj i mislim da su dali direktivu mjerodavnom državnom tužiocu da na ovaj način procesuira slučaj. Na ovaj način šalju poruku evropskim prijateljima da državne institucije ipak rade svoj posao, da pripadnici uglednih i moćnih familija u Crnoj Gori nisu van zakona, time što su procesuirali slučaj protiv jednog od Mugoše. Sa druge strane, mediji su skloni prevrtanju činjenica i kažu da ipak Jovović nije žrtva u ovom slučaju. Tužilaštvo je reklo za njega da je on jedan od samih aparata. To sve ipak govori da je riječ o tome da institucije još uvijek nisu dovoljne samostalne i da u najvećem broju slučajeva, za one slučajeve za koje postoji interes političke elite da budu procesuirani na određeni način, da ih institucije tako i procesuiraju - shodno instrukcijama i nalozima iz političkog vrha. Nikako da je to proizvod njihovih sopstvenih mišljenja i procjena i naravno evidentnih dokaza koje posjeduju.
RSE: Rekli ste da se na ovaj način šalje poruka međunarodnoj zajednici da demokratske institucije u Crnoj Gori funkcionišu. Kako će to tumačiti Brisel po vama? Kako će međunarodna zajednica razumjeti to što čuje od vlasti i ono što im iz nekih drugih izvora dolazi sa terena?
Zeković: Dosadašnje iskustvo ipak govori da u velikom broj slučajeva, u interesantnim primjerima koji su privukli značajniju pažnju javnosti, informacije sakupljaju iz nezavisnih izvora, tako da vjerujem da će ovaj slučaj biti tretiran korektno u odgovarajućim izvještajima, pogotovo u ovom koji se očekuje, o progresu Crne Gore u ovoj godini. Vjerovatno će se u tom dijelu napraviti osvrt. Vjerujem da će ovaj slučaj biti praćen i u budućnosti.
Mislim da je crnogorska politička elita našla najbolji način kako da ne doživi previše kritika iz međunarodne zajednice i da one ipak budu u okviru evropske retorike. Vjerujem da to neće biti neka negativna ocjena, ali i da neće biti na tako pretjerano visokom nivou, nego će biti u okviru terminologije koja dolazi iz Brisela.
RSE: Postoje komentari u Crnoj Gori da Evropska komisija u Crnoj Gori ipak igra ponekada prilično licemjernu ulogu. Posljednjih dana u Crnoj Gori razvila se debata o tome da li je etički prihvatljivo da šef delegacije Evropske komisije, koja ukazuje na potrebu da se Crna Gora snažnije bori protiv korupcije, uzima u zakup kuću čovjeka koji je umješan u napad na novinara Vijesti?
Zeković: Ovi slučajevi su interesantni iz razloga što se u javnosti saopštavaju informacije koje do sada nisu bile poznate i koje na neki način govore o sprezi između nositelja pojedinih političkih i visokih državnih funkcija i onih koji su došli u Crnu Goru sa jasnim mandatom i misijom da pomognu naš evropski put. Ne mislim pri tome samo na institucije Evropske unije koje imaju predstavništva u Crnoj Gori, već i na druge asocijacije u kojima je Crna Gora već ostvarila članstvo, poput Savjeta Evrope i OEPS-a.
Do sada smo imali iskustvo, u brojnim drugim slučajevima, da upravo zbog njihovih privatnih sprega koje imaju, koje nisu toliko vidljive u javnosti, neke od tih institucija su gotove nevidljive. Nisam zadovoljan kako Kancelarija Savjeta Evrope prati realizaciju ljudskih prava u Crnoj Gori, a poznato vam je kako su raniji šefovi misija u javnosti bili ocjenjeni zbog njihove bliskosti sa političkim vrhom. Misija za evropsku bezbjednost i saradnju u regionu, pogotovo u susjednoj Srbiji, je aktivna i uporna, pogotovo u pogledu zaštite ljudskih prava.
U tom pogledu bi bilo interesantno i veoma važno da i misija OEPS-a u Crnoj Gori ima jednu mnogo izražajniju i snažniju ulogu u procesu dalje demokratizacije zemlje. Čini mi se da i oni koji obavljaju svoje diplomatske dužnosti moraju biti na nekoj distanci, ne mislim na profesionalnu, nego na privatnu distancu, koja ipak mora biti malo više izražena u odnosu na one koji obavljaju ključne državne i političke funkcije.
