Gost je Aleksandar Trifunović, prvi čovjek jednog istinskog medijskog pokreta pod nazivom Buka. Već 10 godina, pomalo udaljeni od očiju šire bosansko-hercegovačke javnosti, odvijaju se zanimljivi procesi koji blijede neke stereotipe u vezi sa socijalnim i političkim ambijentom, ili barem drečavim bojama podvlače neke malo drugačije linije razgraničavanja.
Trifunović: Buka je, u našim okvirima, jedan specijalan projekt. Pokušavamo, u onom što radimo, da prije svega damo smisao suštini, pa tek onda formi. Pošto smo društvo forme, to najčešće ne nailazi na neki opšti prihvatljiv stav, što je opet dobro. To je znak da živimo u društvu koje je napravilo pomak za 10 godina. Buka proizvodi medijske proizvode - časopis, politički web portal i politički talk show.
U principu, onaj dio javnosti koji je htio da sazna nešto o Buci, mogao je. U ovih 10 godina smo uradili preko 130 talk show emisija na televizijskom programu, sa nekih 500 gostiju iz cijele regije. Taj program je emitovan i u Bosni i Hercegovini i u cijeloj regiji na TV B92. Portalu svakim danom raste posjećenost, tako da smo među najposjećenijim političkim portalima u našoj zemlji.
Trifunović: Napravili smo veliki pomak sa našim portalom. Kompletan prošli ciklus emisija na temu Ima li Bosne i Hercegovine, trenutno se nalazi na našem portalu Buka. Ostale emisije, koje smo arhivirali i koje smatramo bitnim, kojima rok nije istekao, a to je slučaj sa većinom, pošto se problemi u bosansko-hercegovačkom društvu ne rješavaju tako brzo, će uskoro biti na našem portalu, tako da će taj hendikep vrlo brzo biti prevaziđen.
Trifunović: Ne postoje glupa pitanja. Praktično pitamo sve. Tabu teme našeg društva su naša specijalnost, prije svega procesi suočavanja s prošlošću u našoj zemlji, koji tapkaju u mjestu, društveni aktivizam, u pravom smislu te riječi, ne u smislu riječi NVO društva, koje je samo sebi postalo svrha. Pokušavamo da iz ljudi izvučemo maksimum, ne zanoseći se da ih možemo promijeniti. Želimo im dati barem neke slike i prilike uspješnih građanskih aktivista, koji se bave procesima suočavanjem s prošlošću, slike uspješnih gradonačelnika nekih opština, mladih ljudi koji se bave politikom. Nezaobilazna je neka društveno politička elita našeg društva, na koju moramo da računamo. U tom kontekstu su i oni naši česti gosti. Ne postoji neko bitan za razvoj ove zemlje, osim ako to nismo željeli, a da nam nije bio gost u emisiji. Nismo imali mnogo odbijenica.
Trifunović: Trudimo se da otvorimo prostor za svakoga. Neka imena, koja se kod nas pojavljuju na portalu, više su mamac za neke ostale ljude koji nemaju tako izgrađena imena u medijalnom prostor u Bosni i Hercegovini, a koji bi imali nešto da kažu. To se upravo dešava ovih dana.
Trifunović: U principu ne znam kako to komentarisati. Mislim da je razvoj jednog društva proces. Na žalost, samo maloumni ljudi, kao što su bili visoki predstavnici u ovoj zemlji, misle da se samo za njihovog mandata u ovoj zemlji nešto može promijeniti. To što su oni mislili da se samo za njihovog mandata nešto može promijeniti, dovelo je do toga da imamo jednu rastrganu, bez ikakve strategije političku realnost, u kojoj se domaće političke elite poprilično dobro snalaze jer veći dio odgovornosti preuzima međunarodna zajednica.
Činjenica je da je u Republici Srpskoj poprilično malo medija i vrlo su rijetki oni koji kritikuju trenutni društveno politički sistem u Republici Srpskoj. To je samo posljedica jednog ovakvog društva, koje u principu nije razvijeno. To vam je isto kao da obučavate ljude na nekoj akademiji umjetnosti, a da pri tome ni jednog trenutka ne pokušavate da obučite publiku. Osim što obučavamo izvođača, zaboravili smo da obučavamo samo građanstvo. Imamo demokraciju, ali niko nije dao ljudima upustvo za upotrebu. I u tom kontekstu Buka 10 godina unazad radi isto.
Trifunović: Mi ne idemo i ne cmizdrimo donatorima ili nekim potencijalnim finansijerima na pragovima, moleći da nam odvoje neka sredstva. Do sada smo uglavnom bili pozivani od potencijalnih donatora ovakvih i sličnih projekata da nam pomognu u radu. Unazad deset godina je bilo momenata kada nismo imali nikakvih sredstava, ali Buka je opstajala. Nekada smo imali poprilično dobra sredstva za naše uslove, kada smo mogli da opstanemo. Od Buke se vrlo rijetko živjelo, da je to bio nekom stalni posao.
Trifunović: Mislim da je to bila jedna vrlo dobro urađena i očekivana predstava, obzirom na uslove u kojima živimo. To su mogla uraditi i dva finansijska inspektora, mogli su ući u prostoriju i tražiti od odgovorne osobe materijalno tehnička sredstva na uvid, iz kojih bi se vidjelo da li je izvršena neka pronevjera ili nije. Mjesto toga, to je uradila jedna četa policije. Mislim da je poruka vrlo jasna.
Mene je jako razočarala, u svemu tome, vrlo mala solidarnost bosansko-hercegovačkih novinara. Mada, kada to kažem, onda se zapitam šta je smisao riječi bosansko-hercegovački. Sam si rekao da je javnost podijeljena, kao i sami novinari. Sada smo došli u neku čudno situaciju, da, i ako vas neko iz Federacije podrži, što je bio slučaj sa BN, onda se stvori pogrešan efekt, koji je loš, jer će većina ljudi u Republici Srpskoj reći da njih podržavaju iz Federacije. Podijeljenost ovoga društva zaista otežava rad.
Trifunović: Mislim da je vrijeme takvih situacija poprilično na izmaku. Ako posmatramo situaciju u regionu, dva, politički vrlo bahata lika u političkom životu Hrvatske, su nestala sa scene - Sanader i Bandić. Radi se o vrlo bahatim ljudima koji su mislili da su svemogući. Svi su mislili, ako ta osoba ode, da će cijela Hrvatska propasti i da će sve stati. Neće.
Mislim da će ljudi to uskoro i ovdje shvatiti, da se od velikih i glasnih riječi ne živi. Ne možete ih namazati na hljeb, ne možete dijete obući, ne možete ga poslati u školu, ne možete ga obrazovati, ne možete se odbraniti od kriminalaca. Uskoro će ono, što je Bukina misao od početka, biti misao svih ljudi, a to je da nam je suština bitnija od forme, da će nam biti bitnije kako živimo, nego gdje živimo, kom se Bogu molimo, ili slično. Mislim da su to teme i pitanja koja su poprilično izašla iz mode u čitavom normalnom svijetu, pa se nadam da će to uskoro biti i sa nama slučaj.
Trifunović: Ništa ne očekujem, mislim da sve treba zaslužiti. Trebate zaslužiti da imate čist haustor, osvijetljeno stepenište, da se ljudi kultivisano i civilizovano ponašaju oko vas, pa ćete se i vi tako ponašati. Mislim da se mediokritetima ne poboljšava civilizacija i civilizacijsko ponašanje. Mislim da čovjek treba sebe svako jutro da pita da li je ovo što sam uradio juče i ovo što planiram danas maksimum koji mogu da uradim. Mislim da smo stvoreni za mnogo više. Ovako jadan, napaćen i ponižen narod u Bosni i Hercegovini stvoren je za mnogo više od okvira u kome trenutno preživljavamo.
RSE: Mada se među kolegama iz profesije dosta zna i na velikoj je cijeni tvoj projekt, bojim se da javnost i nije baš posve informisana. Šta je to Buka?
Trifunović: Buka je, u našim okvirima, jedan specijalan projekt. Pokušavamo, u onom što radimo, da prije svega damo smisao suštini, pa tek onda formi. Pošto smo društvo forme, to najčešće ne nailazi na neki opšti prihvatljiv stav, što je opet dobro. To je znak da živimo u društvu koje je napravilo pomak za 10 godina. Buka proizvodi medijske proizvode - časopis, politički web portal i politički talk show.
U principu, onaj dio javnosti koji je htio da sazna nešto o Buci, mogao je. U ovih 10 godina smo uradili preko 130 talk show emisija na televizijskom programu, sa nekih 500 gostiju iz cijele regije. Taj program je emitovan i u Bosni i Hercegovini i u cijeloj regiji na TV B92. Portalu svakim danom raste posjećenost, tako da smo među najposjećenijim političkim portalima u našoj zemlji.
RSE: Naše su javnosti podijeljene, naš medijski prostor je razdvojen, pa je malo ljudi iz Federacije vidjelo emisije TV Buka.
Trifunović: Napravili smo veliki pomak sa našim portalom. Kompletan prošli ciklus emisija na temu Ima li Bosne i Hercegovine, trenutno se nalazi na našem portalu Buka. Ostale emisije, koje smo arhivirali i koje smatramo bitnim, kojima rok nije istekao, a to je slučaj sa većinom, pošto se problemi u bosansko-hercegovačkom društvu ne rješavaju tako brzo, će uskoro biti na našem portalu, tako da će taj hendikep vrlo brzo biti prevaziđen.
RSE: Koga zovete? Šta pitate?
Trifunović: Ne postoje glupa pitanja. Praktično pitamo sve. Tabu teme našeg društva su naša specijalnost, prije svega procesi suočavanja s prošlošću u našoj zemlji, koji tapkaju u mjestu, društveni aktivizam, u pravom smislu te riječi, ne u smislu riječi NVO društva, koje je samo sebi postalo svrha. Pokušavamo da iz ljudi izvučemo maksimum, ne zanoseći se da ih možemo promijeniti. Želimo im dati barem neke slike i prilike uspješnih građanskih aktivista, koji se bave procesima suočavanjem s prošlošću, slike uspješnih gradonačelnika nekih opština, mladih ljudi koji se bave politikom. Nezaobilazna je neka društveno politička elita našeg društva, na koju moramo da računamo. U tom kontekstu su i oni naši česti gosti. Ne postoji neko bitan za razvoj ove zemlje, osim ako to nismo željeli, a da nam nije bio gost u emisiji. Nismo imali mnogo odbijenica.
RSE: Vidio sam neka veoma cijenjena imena na tvom portalu.
Trifunović: Trudimo se da otvorimo prostor za svakoga. Neka imena, koja se kod nas pojavljuju na portalu, više su mamac za neke ostale ljude koji nemaju tako izgrađena imena u medijalnom prostor u Bosni i Hercegovini, a koji bi imali nešto da kažu. To se upravo dešava ovih dana.
RSE: Zanimljivo je da se radi o ljudima koji misle svojom glavom i koji su malo mimo matice koja valja sve pred sobom. Ta činjenica pomalo kvari stereotip o jednoumlju u Republici Srpskoj. Ipak nešto ima, a ta činjenica nije okrepljujuća za sve.
Trifunović: U principu ne znam kako to komentarisati. Mislim da je razvoj jednog društva proces. Na žalost, samo maloumni ljudi, kao što su bili visoki predstavnici u ovoj zemlji, misle da se samo za njihovog mandata u ovoj zemlji nešto može promijeniti. To što su oni mislili da se samo za njihovog mandata nešto može promijeniti, dovelo je do toga da imamo jednu rastrganu, bez ikakve strategije političku realnost, u kojoj se domaće političke elite poprilično dobro snalaze jer veći dio odgovornosti preuzima međunarodna zajednica.
Činjenica je da je u Republici Srpskoj poprilično malo medija i vrlo su rijetki oni koji kritikuju trenutni društveno politički sistem u Republici Srpskoj. To je samo posljedica jednog ovakvog društva, koje u principu nije razvijeno. To vam je isto kao da obučavate ljude na nekoj akademiji umjetnosti, a da pri tome ni jednog trenutka ne pokušavate da obučite publiku. Osim što obučavamo izvođača, zaboravili smo da obučavamo samo građanstvo. Imamo demokraciju, ali niko nije dao ljudima upustvo za upotrebu. I u tom kontekstu Buka 10 godina unazad radi isto.
RSE: Kako jedan projekt takve vrste može opstati?
Trifunović: Mi ne idemo i ne cmizdrimo donatorima ili nekim potencijalnim finansijerima na pragovima, moleći da nam odvoje neka sredstva. Do sada smo uglavnom bili pozivani od potencijalnih donatora ovakvih i sličnih projekata da nam pomognu u radu. Unazad deset godina je bilo momenata kada nismo imali nikakvih sredstava, ali Buka je opstajala. Nekada smo imali poprilično dobra sredstva za naše uslove, kada smo mogli da opstanemo. Od Buke se vrlo rijetko živjelo, da je to bio nekom stalni posao.
RSE: Ne bih ulazio u opravdanost akcije upada policije u BN, ali način kada je i kako izvedena, sugeriše neke drugačije motive. Kako se tebi to čini?
Trifunović: Mislim da je to bila jedna vrlo dobro urađena i očekivana predstava, obzirom na uslove u kojima živimo. To su mogla uraditi i dva finansijska inspektora, mogli su ući u prostoriju i tražiti od odgovorne osobe materijalno tehnička sredstva na uvid, iz kojih bi se vidjelo da li je izvršena neka pronevjera ili nije. Mjesto toga, to je uradila jedna četa policije. Mislim da je poruka vrlo jasna.
Mene je jako razočarala, u svemu tome, vrlo mala solidarnost bosansko-hercegovačkih novinara. Mada, kada to kažem, onda se zapitam šta je smisao riječi bosansko-hercegovački. Sam si rekao da je javnost podijeljena, kao i sami novinari. Sada smo došli u neku čudno situaciju, da, i ako vas neko iz Federacije podrži, što je bio slučaj sa BN, onda se stvori pogrešan efekt, koji je loš, jer će većina ljudi u Republici Srpskoj reći da njih podržavaju iz Federacije. Podijeljenost ovoga društva zaista otežava rad.
RSE: Kako je uopšte moguća dominacija jedne glave ili nekoliko glava kod nas? Radi li se o realnoj moći, ili je u pitanju jedan mentalni sklop, kojem upravo takve glave trebaju?
Trifunović: Mislim da je vrijeme takvih situacija poprilično na izmaku. Ako posmatramo situaciju u regionu, dva, politički vrlo bahata lika u političkom životu Hrvatske, su nestala sa scene - Sanader i Bandić. Radi se o vrlo bahatim ljudima koji su mislili da su svemogući. Svi su mislili, ako ta osoba ode, da će cijela Hrvatska propasti i da će sve stati. Neće.
Mislim da će ljudi to uskoro i ovdje shvatiti, da se od velikih i glasnih riječi ne živi. Ne možete ih namazati na hljeb, ne možete dijete obući, ne možete ga poslati u školu, ne možete ga obrazovati, ne možete se odbraniti od kriminalaca. Uskoro će ono, što je Bukina misao od početka, biti misao svih ljudi, a to je da nam je suština bitnija od forme, da će nam biti bitnije kako živimo, nego gdje živimo, kom se Bogu molimo, ili slično. Mislim da su to teme i pitanja koja su poprilično izašla iz mode u čitavom normalnom svijetu, pa se nadam da će to uskoro biti i sa nama slučaj.
RSE: Vjerujem da tebe vuče navika i inercija da istrajavaš u svemu ovome, unatoč što stalno idemo nazad. Očigledno da posjeduješ energiju i entuzijazam koja bi trebala da vidi svjetlo negdje na kraju tunela, da vidi neku promjenu.
Trifunović: Ništa ne očekujem, mislim da sve treba zaslužiti. Trebate zaslužiti da imate čist haustor, osvijetljeno stepenište, da se ljudi kultivisano i civilizovano ponašaju oko vas, pa ćete se i vi tako ponašati. Mislim da se mediokritetima ne poboljšava civilizacija i civilizacijsko ponašanje. Mislim da čovjek treba sebe svako jutro da pita da li je ovo što sam uradio juče i ovo što planiram danas maksimum koji mogu da uradim. Mislim da smo stvoreni za mnogo više. Ovako jadan, napaćen i ponižen narod u Bosni i Hercegovini stvoren je za mnogo više od okvira u kome trenutno preživljavamo.
