Dostupni linkovi

Vanredna vijest

U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine otvorene su dvije izložbe. Prvi međunarodni trijenale grafike, Livno, i izložba Dževada Hoze. Prvi međunarodni trijenale grafike, Livno, okupio je 109 umjetnika iz 33 zemlje svijeta, a na izložbi u Sarajevu predstavljeno je 76 umjetnika iz 28 zemalja.

Pored toga, preko 90 umjetničkih djela iz kolekcije Umjetničke galerije BiH, od nedavno je dostupno ljudima širom svijeta, i to putem Interneta. O svemu tome razgovaramo sa direktorom Galerije, Strajom Krsmanovićem.

RSE: Kako ste zadovoljni izložbom, posjetiteljima, da li sve protiče prema očekivanju?

Krsmanović: Jako sam zadovoljan zbog činjenice da je grafika umjetnička djelatnost koja je imala svoje amplitude. U BiH je sedamdesetih i osamdesetih godina grafika zaista bila na svom vrhuncu. Tada je generacija grafičara, koju su predvodili Dževad Hozo, Halid Tikveša, Dragolj, Mersad Berber, jedna plejada grafičara, briljirala na svim bijenalima grafike u Ljubljani. Oni su odnosili prve nagrade. To je bila jedna eksplozija razvoja grafike.

Onda je došao jedan period nove tehnologije, novog vremena, kada je grafički dizajn, neka vrsta primijenjene grafike, preuzeo primat. Tu je bila i elektronika, kompjuterska grafika i slično. Sada ponovo dolazi vrijeme kada autorska grafika, dakle grafika kao umjetnički, individualni izraz umjetnika, vraća svoj dignitet. Trijenale u Livnu je mjesto gdje se sve to ponovo dešava na najbolji mogući način. Naša je želja bila da trijenale donesemo u Sarajevo, da ga vidi i sarajevska publika. To smo i uradili.

Uz to trijenale, smo uradili i izložbu Dežvada Hoze, za koga rekoh da je jedan od najzaslužnijih za sve to što se dešavalo tih godina u Sarajevu kada je grafika u pitanju.

RSE: Prateći program prvog međunarodnog trijenale grafike Livno je samostalna izložba Dževada Hoze, osebujnog grafičara, pisca, estetičara. Koliko su njegova djela upotrebljiva u današnjici?

Krsmanović: Apsolutno. Dževad Hozo je jedan autor izuzetne energije, izuzetne vrijednosti. Osim što je fenomenalan grafičar, on je pisac dvije izvanredne knjige monografije iz oblasti grafike, profesor na Likovnoj akademiji, ispod čije ruke su izašle generacije grafičara, koji su danas profesori i njihovi studenti. Sve je to na neki način Dževad Hozo inicirao i instalirao.

U Sarajevu je 1971. godine otvorena Likovna akademija. Tada je krenula ekspanzija, taj razvoj generacija umjetnika, koji su, zajedno sa Dževadom Hozom, otvorili Sarajevo. Dovodili su profesore iz Beograda, Ljubljane i Zagreba u Sarajevo. To je bila jedna eksplozija razvoja umjetničke misli. Danas to iz nekog razloga zovu telepok. Tu je Dževad Hozo nezaobilazna ličnost.

RSE: Koliko će izložbe biti postavljene u Umjetničkoj galeriji BiH?

Krsmanović: Izložbe su narednih mjesec dana ovdje. To je događaj za likovno srce Sarajeva. Mislim da će posjetioci imati dosta razloga da dođu i da ih vide.

RSE: Prema Vašoj procjeni, u kakvom je stanju grafika u BiH danas, ko brine o njoj uopće?

Krsmanović: Mislim da se vraća na scenu. Prije svega tu mislim da ovu autorsku grafiku, gdje umjetnik individualac ima potrebu i razlog, da putem te tehnike, iskaže svoje misli, svoje vizije i svoje htijenje. To je nova pojava.

Generacije profesora i studenata, na sad već nekoliko likovnih akademija u BiH, u Banja Luci, Trebinju, Širokom Brijegu i Sarajevu, su ti koji su nosioci tog razvoja. Mislim da likovna misao ponovo dobija na značaju, ponovo dobija na usponu. Siguran sam da će na neki drugi način, moderniji, drugačiji, doseći one visine iz sedamdesetih godina.

RSE: Prije nekoliko dana, zahvaljujući saradnji Gugla i Umjetničke galerije BiH, preko devedeset umjetničkih djela iz kolekcije Umjetničke galerije, dostupno je ljudima širom svijeta preko Interneta. Zašto ste se odlučili na digitalizaciju izložbe?

Krsmanović: To je novi način komuniciranja, koji jako puno doprinosi pozicioniranju Umjetničke galerije u prostoru koji joj pripada. Umjetnička galerija jedan vijek prikuplja najbolja umjetnička djela iz BiH, iz regiona, odnosno EX YU. Imamo preko 6.500 djela i imamo interes da ih pokazujemo na svaki način. Nije dovoljno samo doći u Galeriju, pa vidjeti neku od izložbi. Evo sada prilike da se to uradi na virtualnom planu, na način koji je definitivno osvojio svijet. Danas su imena i neka djela iz Galerije dostupna cijelom svijetu. Mi već imamo neke podatke o gledanosti. Ljudi iz Aljaske, Južne Amerike, do Afrike, su vidjeli našu stranicu, viđena su naša djela.

Sa druge strane, svi oni koji dolaze u Sarajevo, kao turisti, imaju to kao neku vrstu vodiča, odnosno usmjerenja. Mi smo sigurni da će posjeta Galeriji biti udvostručena, i više od toga. Sve je to dio naše djelatnosti. Mi imamo dosta dobro urađenu web stranicu, FB stranicu, Instragram. Dakle, sva sredstva modernog komuniciranja nastojimo koristiti i približiti ono što radimo gledaocima.

RSE: To znači da pratite moderne trendove i prilagođavate svoj način poslovanja vremenima u kojima sada živimo. Zbog čega je to bitno jer mnoge kulturne institucije, bar u BiH, još uvijek funkcionišu po nekom starom, uhodanom sistemu?

Krsmanović: Uvjeren sam da će i drugi poći tim putem. Zašto je to važno? Mislim da se mijenja slika svijeta. Mislim da danas malo ko ide u Pariz da bi se fotografisao pored Ajfelove kule. To može uraditi na Internetu ili u fotošopu. Ono što ljudi žele, kada putuju svijetom, jeste da upoznaju druge kulture i druge sredine. Muzeji i galerije su prava mjesta na koja oni idu. Tako da su muzeji u svijetu već doživjeli pravi procvat. Neki od najvećih ne mogu da izdrže navalu i interesovanje gledalaca. To je najbolji način. Tako i mi ovdje. Neće turisti više dolaziti u Sarajevo samo zbog ćevapa, to je sigurno. Dolaze da upoznaju našu kulturu, da upoznaju našu tradiciju. Naši muzeji su mjesta gdje to mogu uraditi.

RSE: Rekli ste 6.500 umjetničkih djela. Preko devedeset će ih biti dostupno na Internetu. Koja su to djela?

Krsmanović: U ovom momentu ih je 90, to je prvi ciklus. Mi ćemo ići dalje sa tim poslom. Prezentirati ćemo i naše narodne cikluse. Ovaj put, to je dio iz naše stare postavke. Jedan dio izložbe je posvećen Đoki Mazaliću. Iza toga ćemo ići sa novim kolekcijama i držati ćemo taj ritam, sve dok se to bude razvijalo, dok bude išlo u tom smjeru.

RSE: Zemaljski muzej je nedavno proslavio 130 godina postojanja. Na žalost, još uvijek problem i pitanje statusa sedam najbitnijih kulturnih institucija u BiH nije riješeno. Očekujete li da će se to uskoro promijeniti, evo, izborna je godina?

Krsmanović: Ova zemlja nema ništa značajnije od Zemaljskog muzeja, obzirom na godine koliko djeluje i obzirom na sve ono što Zemaljski muzej čuva. Kada tome pridodamo i druge muzeje i galerije, koje nemaju riješen status, onda je to zapravo slika ove zemlje, na njen najljepši način, njena najljepša i najvrjednija slika.

Prosto je nevjerovatno da ljudi koji odlučuju, ne razumiju da je tih 6.500 djela, koje mi čuvamo, možda najvrjedniji trezor koji ova država ima, da ne pominjem četiri do pet miliona artefakata, koliko čuva Zemaljski muzej, Historijski muzej, Muzej književnosti.

Međutim, direktan odgovor na direktno pitanje: ne očekujem da će biti riješen status ovih sedam institucija, ne samo u izbornoj godini, nego još za dugi niz godina, obzirom na činjenicu da je to izvjesno političko pitanje. Sve dok ova zemlja ima ovakav Ustav, dok bude ovako podijeljena, to pitanje, po mom mišljenju, neće biti riješeno, na žalost.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG