Dostupni linkovi

Možete li danas, u savremenom svijetu, zamisliti išta bez interneta? Pretpostavljamo da je odgovor: naravno da ne! Vlasnicima kompjutera ili računara, surfanje po svjetskoj mreži podataka postalo je gotovo svakodnevni ritual. Uostalom, pokušajte se zapitati koliko je internet star i vidjet ćete da će većina odgovora biti daleko od njegove stvarne starosti – nešto više od 15 godina.

Internet je u naše živote unio potpuno drukčiji pristup i komunikaciju prema, ne samo vanjskom svijetu, nego i unutar užeg kruga prijatelja i poznanika. Dobar dio običaja i navika preselio se u virtualni svijet. U temi koja slijedi bavimo se jednim posebnim aspektom međusobne komunikacije – na forumima i blogovima širom Balkana.

Socijalne mreže sve prisutnije

U Srbiji sve više građana koristi internet, a s njim i neki od socijalnih mreža ili foruma. Iako je za većinu to samo zabava ili linija koja ih povezuje s drugim ljudima, ima i onih za koje je to prostor za istresanje i propagiranje mržnje. Stručnjaci naglašavaju da uprkos svemu, socijalne mreže predstavljaju najbrži i najefikasniji način za povezivanje i razmenu ideja i informacija. Želimir Bojović ima detalje:

Razne socijalne mreže ili kako ih još zovu komune, kao što su Facebook, MySpace ili mreža za razmenu kratkih poruka Twitter, postaju sve prisutnije u životima internet korisnika. Pored ovih mreža, koje prvenstveno služe za povezivanje, postoje i forumi na kojima korisnici iznose svoje mišljenje na različite teme, i to najčešće bez ikakve cenzure, što predstavlja možda najvidljiviji deo demokratije.

Slobodan Marković iz Centra za razvoj interneta, kaže za Radio Slobodna Evropa da podaci pokazuju da je, u odnosu na zemlje regiona, najviše korisnika socijalnih komuna upravo u Srbiji:


„Ako pogledamo broj korisnika Facebook/a u Srbiji i broj korisnika Facebook/a u regionu, čak i u regionu centralne Evrope, vidjećemo da je Srbija zaista u vrhu po broju korisnika Facebook/a. Slična stvar je i sa drugim socijalnim mrežama.“


Sa druge strane, korisnici interneta često posećuju i forume. Mnogi smatraju da bi razgovore, kao i teme na takvim mestima trebalo ograničiti, ali jedan od najčitanijih blogera na stranicama B92.net, Tibor Jona, kaže da bi to bilo pogrešno:

„Svaka prilika ili svaki alat koji omogućava ljudima da kažu šta misle je dobar. Koliko će ljudi ispasti pametni, glupi, smešni ili tužni, o zavisi od njih. Tu je ona stara – ,Ko šta radi, sebi radi‘ – zapravo dovedena do maksimuma. Ja, recimo, u zavisnosti od toga u kakvom sam raspoloženju, čitam ili ne čitam ljude koji me nerviraju. Ali, kažem, ono što omogućava ljudima da pričaju i da naglas izgovaraju svoja mišljenja, ne može biti loše.“


Svaka prilika ili svaki alat koji omogućava ljudima da kažu šta misle je dobar. Koliko će ljudi ispasti pametni, glupi, smešni ili tužni, o zavisi od njih. Tu je ona stara – ,Ko šta radi, sebi radi‘ – zapravo dovedena do maksimuma.
Tibor Jona kaže da upravo socijalne mreže čine da zemlje regiona danas budu povezanije više nego ikada pre. On naglašava da zahvaljujući socijalnim mrežama region danas komunicira na veoma zanimljiv način:

„Mislim da je danas mnogo lakše u Hrvatskoj ili Bosni recimo naći istomišljenike. To nam pruža mnogo širu perspektivu i omogućava širi uvid u stvari koje nas interesuju nego što bi bio slučaj da toga nema.“

Ali, da li eksplicitni pozivi na ubistvo ili nasilje nad drugim i drugačijim jeste dopustivo na socijalnim komunama? Da li i ko treba takve istupe da ograniči? Psiholozi kažu da svaka zabrana potencira dodatnu želju za konzumiranjem zabranjenog. Psiholog Aleksandar Baucal, kaže da, uprkos lošim stranama, forumi predstavljaju jedan od najdemokratičnijih mesta u svetu danas:

„Čini mi se da je učešće u forumima danas popularno jer je većina ljudi shvatila da je njihov glas važan, pogotovo u razvijenim zemljama. Dakle, ta ideja participacije – da ti kao građanin imaš pravo na svoj glas, pravo na svoje mišljenje, da nisi neki mali pojedinac koji treba da ćuti i da sluša šta neka elita ili autoriteti misle o nečemu, pa tek onda da shvatiš svoje mišljenje, nego da si neko ko je važan, ko ima svoje mišljenje i pravo da ga izrazi jednako kao i bilo ko drugi na ovom svetu. A forumi su nekako sad postali tehnologija koja to jako lako omogućava.“

Ali, mnoge mane socijalnih mreža ispravljaju sami korisnici. Tako su. nedavno, na zahteve korisnika Facebook/a, administratori ove najpopularnije socijalne internet mreže zatvorili korisničku grupu „Nož, žica, Srebrenica“, koja je veličala ratne zločince i promovisala nasilje.

Nacionalističkim porukama nekolicine srpskih korisnika koji su na Facebook/u veličali zločine za koje je osumnjičen Ratko Mladić, za svega nekoliko dana suprotstavilo se gotovo 14.000 članova korisnika Facebook/a.

U tom nesvakidašnjem internet ratu, najviše su učestvovali mladi ljudi. Oni svoje nacionalizme najčešće ispoljavaju svađajući se sa navijačima iz drugih država. Ali, nisu te svađe uvek samo negativne. Jona govori o iskustvu svog mlađeg brata, koji se kao navijač Crvene zvezde svađao sa navijačima Dinama i Hajduka:

„Moj burazer je jednog dana došao sa pričom da nije znao da je Zadar bombardovan, da nije znao da je Šibenik bombardovan. Pitao se: ,Šta pričaju ovi!? Zašto lažu?‘. Meni je to bilo jako interesantno i onda sam si nekako rekao – pa dobro, neka i na taj način saznaje stvari. Komunikacija ne bi trebalo da se vodi na tim nivoima – ,mi-vi‘ ili ,naši-vaši‘, ali na drugu stranu moj brat nikako drugačije ne bi mogao da sazna da su Zadar i Šibenik bombardovani, već iz te i takve komunikacije sa svojim regionalnim ,sapatnicima‘.“

Stručnjaci ističu da među korisnicima socijalnih mreža ima najviše mladih ljudi. Tri prijateljice, koje sede ispred svoje srednje škole u samom centru Beograda, govore o svojim razlozima korišćenja najpopularnijeg site/a među mladima, a to je Facebook:

„Zbog prijatelja. Mogu da kontaktiram sa ljudima u inostranstvu, sa prijateljima iz osnovne škole i tako dalje. Mogu da gledam slike…“

„Ja ne koristim Facebook.“

Uvek će postojati potreba da se nešto što se dešava oko nas sistematizuje, filtrira, bliže objasni… Ali će se promeniti način na koji ćemo mi sve to da konzumiramo. Potpuno će da se izmeni suštinski način komunikacije. Taj način je zapravo već izmenjen, ali će nastaviti i dalje da se menja.
„To je super stvar za sklapanje novih prijateljstava, poznanstava, za kontakte sa ljudima iz osnovne škole ili inostranstva. Ali neka preterana zavisnost, to je već bezveze.“


I stručnjaci i obični korisnici slažu se u tome da je način korišćenje socijalnih mreža potpuno ličan i da od tog načina zavisi da li će biti afirmativan ili destruktivan. Oni još naglašavaju da danas postoji mnogo više pozitivnih nego negativnih primera. Slobodan Marković naglašava da zahvaljujući tim mrežama, ljudi danas brže i lakše stupaju u kontakte, što čitav region čini pristupačnijim. Pored toga, on ističe da je uloga interneta i uticaj socijalnih mreža na formiranje javnog mišljenja, kao i to da su stavovi grupa i pojedinaca u stalnom porastu:

„Uvek će postojati potreba da se nešto što se dešava oko nas sistematizuje, filtrira, bliže objasni… Ali će se promeniti način na koji ćemo mi sve to da konzumiramo. Potpuno će da se izmeni suštinski način komunikacije. Taj način je zapravo već izmenjen, ali će nastaviti i dalje da se menja.“

Na forumima i blogovima kritike društvenih dešavanja

Na crnogorskim forumima i blogovima, omiljena tema je politika. Bilo pod izmišljenim ili stvarnim imenima, učesnici foruma najčešće iznose brojne kritike društvenih dešavanja. Da je internet komunikacija ušla u crnogorsku svakodnevnicu, pokazuje i dnevnik Vijesti, koje su uvele redovnu rubriku „Forum“ i u kojoj svakog dana stavove iznose domaći i strani stručnjaci, ali i čitatelji. S druge strane, kao i svuda u svijetu, Facebook je među mladima omiljeno sredstvo komunikacije. Koriste ga već i školarci od IV razreda. Priču ima Biljana Jovićević:

Vjerovatno među blogerima sa najdužim stažom u Crnoj Gori je ZiPP. Ima svoj blog na PCNEN/u, na kojem redovno komentariše aktulena politička zbivanja u Crnoj Gori:
Blog sam vidio kao neku vrstu oduška, mjesto gdje mogu da izrazim svoje mišljenje ili protest protiv negativnosti koje se dešavaju u društvu, a koje osjećam i na svojoj koži. Pišući tekst koji mi niko neće cenzurisati i na koji ću dobiti komentare ove ili one vrste, nalazim za sebe neku vrstu psihičkog oduška, rasteretim se.

„Blog sam vidio kao neku vrstu oduška, mjesto gdje mogu da izrazim svoje mišljenje ili protest protiv negativnosti koje se dešavaju u društvu, a koje osjećam i na svojoj koži. Pišući tekst koji mi niko neće cenzurisati i na koji ću dobiti komentare ove ili one vrste, nalazim za sebe neku vrstu psihičkog oduška, rasteretim se. Svi smo danas pod stresom. Neko ide ta trči ili da se bavi sportom, a ja se ventilišem pisanjem tekstova na blogovima, gdje iznesem problem koji tišti ili mene lično ili društvo.“

Šta za vas znači ta povratna informacija, to što drugi komentarišu?

„Možda će zvučati neskromno, ali mnogo više volim kada su komentari kritički nastrojeni, kada se izazove polemika i kad ta polemika ima neki konstruktivni karakter. Pokušavam da korigujem svoje stavove ukoliko mi neko od diskutera ukaže na neke stvari koje, pišući tekst, nisam imao u vidu.“


Za razliku od ZiPP-a, danas i oni kojima je svakodnevno dostupan medijski prostor, zbog raznih vrsta društvenog angažmana, koriste blog. Zašto? Pitali smo Daliborku Uljarević, direktoricu Centra za građansko obrazovanje:

„Blog dozvoljava mnogo veću količinu ličnog odnosa. Isto tako, obezbjeđuje mi direktnu komunikaciju sa ljudima sa kojima, tokom svog posla, u najvećoj mjeri ne dolazim u susret ili nemam neki drugi oblik komunikacije. Mislim da je to vrlo dragocjeno. Vrlo često i sama mogu dosta toga da naučim.“

U zapadnoj Evropi blog je danas toliko aktuelan da ima težinu novinarskih tekstova. U Crnoj Gori, međutim, još uvijek ne. Ali, mogu li se, i koliko, forumi i blogovi uvrstiti u moderne medije? Razgovaramo sa osnivačem prvih nezavisnih elektronskih novina u Crnoj Gori – PCNEN – Duškom Vukovićem:

„Ja sam stasao kao profesionalni novinar u tradicionalnim medijima, koja su imala samo jedan kanal kroz koji se medijska poruka slala publici, i vrlo malo ili nimalo mogućnosti da prime poruku od publike nazad. Tako da sam, pogotovo početkom devedesetih, stvatio koliko je važno da postoji ta ,povratna‘ poruka i da se do istine dolazi kroz dijalog, a ne da vam neko istinu servira, jer je onda mogućnost manipulacije strašno velika. Kad imate dvosmjernu komunikaciju, prostor za manipulaciju i dalje postoji, ali se bitno smanjuje.“

Da li mislite da je ovo novi način medijske komunikacije? Koliko mislite da će on u budućnosti ojačati, imati efekta i moći da utiče na javno mnijenje?

„U zavisnosti od toga kako će se društva razvijati. Ova civilizacija može skliznuti u novu vrstu totalitarizma. Ja hoću da vjerujem da neće, ali nisam optimista one vrste da kažem da će se sve razvijati u pozitivnom pravcu. Ali, novi mediji nam na neki način ostavljaju mogućnost da vjerujemo da neke vrste novih totalitarizama, ne da nisu moguće, ali da neće dugo trajati.“


Da li ste imali i negativnih iskustava? Koliko često morate da intervenišete?

„U posljednje vrijeme sve manje.“

Novi hit, posebno u posljednjih malo više od godinu dana, je Facebook. Naročito među tinejdžerima, pa i školarcima, i to od IV razreda osnovne – kaže nama polumaturant Ksenija, koja je makar tri puta dnevno u komunikaciji sa svojim prijateljima:

„Imam nešto malo više od hiljadu prijatelja, blizu 1.300. Veliki broj njih znam lično. U principu su to ljudi koje poznajem. Ukoliko mi zahtjev pošalje neko ko mi ništa ne govori, s kojim nemam mnogo zajedničkih prijatelja, takve zahtjeve odbijam.“

Koliko ljudi iz tvog društva takođe koristi Facebook kao sredstvo komunikacije?

„Većina. Facebook je vrlo popularan.“

Zbog čega je baš Facebook tvoje omiljeno sredstvo za komunikaciju?

„Jer mogu da ostanem u kontaktu s ljudima s kojima sam, recimo, nekada ljetovala, bila na nekim školama stranog jezika i slično, a koji ne žive u mojoj državi.“

Ako ti se neko dopada, da li je Facebook lakši način da uspostaviš komunikaciju s njim?

„Mislim da jeste. Druga stvar, Facebook mi omogućuje da se uključim u živote drugih ljudi. Ukoliko me neko interesuje, ulaskom u njegov ,profil‘ mogu više da ga upoznam. To mi daje šansu da uđem u njihovu privatnost.“

Ali, budući da svako od vas taj svoj ,profil‘ pravi sam, da li misliš da je slika koju ljudi prave o sebi na Facebook/u realna?

„Iskreno, ne mislim. Ne u svim situacijama.“

Kao blogovi i forumi, i Facebook može poslužiti za iznošenje stava. Naime, nakon što je Državno tužilaštvo pokušalo da izvrši pritisak na jednog od najoštrijih kritičara vlasti, profesora Milana Popovića, pozivajući ga na saslušanje, dva studenta crnogorskog Univerziteta, Miloš Marović i Andrej Milović, napravili su grupu za podršku profesoru. Miloš nam kaže da su bili iznenađeni odjekom:

„Nismo vjerovali da će odziv biti tako veliki. Za samo sedam dana, grupa je skupila preko 1.500 ljudi iz Crne Gore. Posljednji put kad sam gledao, u grupi je bilo oko 1.900 ljudi. Što, priznaćete, nije mala stvar u Crnoj Gori. Podršku smo sa interneta, iz te neke virtualne varijante, prenijeli u stvarnost. Profesor Popović mi je, iako nije aktivan na Facebook/u, rekao da mu je to u tom trenutku mnogo značilo.“

Internet mreža u Crnoj Gori je nedavno obilježila dvije decenije postojanja. Prema zvanično saopštenim podacima, internet koristi 280.000 ljudi ili 41,3 odsto ukupne populacije, što je za sedam posto niže od evropskog prosjeka. Međutim, osim uobičajenih razloga za korišćenje interneta, Crna Gora ima i svoju specifičnost – na primjer, vaš reporter zna veći broj prosječnih penzionera koji na internetu svakog jutra, uz kafu, prvo u Pobjedi pogledaju čitulje, da nema neko gdje treba otići na saučešće, pa potom glavne dnevne vijesti.

Forumi postali i mjesto nacionalizma i mržnje

U Bosni i Hercegovini se stvarnost potpuno preslikala u virtualni svijet. Rat je završen bez pobjede i poraza, pa se nastavlja svim drugim sredstvima. A time i na internet stranicama. Selma Boračić:

Sve što se javno i u lice ne može reći, to se kaže na forumima. Ljudi razmjenjuju i lijepa i ružna iskustva. Nažalost, forumi su postali i mjesto gdje se iznose nacionalizam i mržnja prema drugome i drugačijem.

Najveću pažnju na bosanskohercegovačkim internet forumima privlače rasprave vezane za unutrašnje uređenje države ili pak pitanja usko vezana za nacionalni identitet građana BiH. Većini učesnika, ovakva pitanja rasplamsaju emocije, pa krijući se iza lažnog imena, mnogi ne biraju riječi kojim bi svoj stav učinili najispravnijim. Kako bi donekle približili način komunikacije na internet forumima, odabrali smo jednu raspravu članova foruma na temu uvođenja četvrtog konstitutivnog naroda koji bi se zvao „Bosanci“. Uz pomoć novinara Radija Slobodna Evropa, donosimo vam nepromijenjene rečenice sa foruma:


„Volio bih čuti šta drugi misle o tome da naša Bosna konačno pređe u ruke nas Bosanaca?“

„Po tebi je, znači, onaj ko se izjašnjava kao Srbin ili Hrvat prekrižio Bosnu? Jao, ideja na ovom forumu!“

„Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni muslimanska, niti hrvatska, već i srpska i muslimanska i hrvatska.“

„Koji si ti ludak! BiH je uvijek bila i biće bosanska.“

„Komunjaro!“

„Slažem se, i bosanski nacionalizam je nacionalizam.“


Iako forumi omogućavaju razmjenu mišljenja na globalnoj razini, oni ipak predstavljaju mač sa dvije oštrice. Prema mišljenju sociologa i profesora na sarajevskom Univerzitetu, Jusufa Žige, većina ljudi ispoljava svoje stavove pod lažnim imenom, jer na taj način žele pobjeći od stvarnosti:

Lakše je poruku slaganja ili neslaganja odnosno provokacije slati sa distance nego se javno ili uživo suočiti s ovim ili sa onim. Da mi imamo stvoreno ozbiljno javno mnijenje, u kojem bi svako, htio-ne htio, snosio konsekvence za ono što govori, za ono što uradi ili ne uradi, onda bi ljudi bili daleko više okuraženi da javno iznose svoje mišljenje, znajući da će od toga biti efekta.
„Lakše je poruku slaganja ili neslaganja odnosno provokacije slati sa distance nego se javno ili uživo suočiti s ovim ili sa onim. Da mi imamo stvoreno ozbiljno javno mnijenje, u kojem bi svako, htio-ne htio, snosio konsekvence za ono što govori, za ono što uradi ili ne uradi, onda bi ljudi bili daleko više okuraženi da javno iznose svoje mišljenje, znajući da će od toga biti efekta.“


Iako se komunikacija na internet forumima čini slobodna i neograničena, ipak postoje osobe koje se nazivaju administratori i moderatori, a koji imaju mogućnost da svakog pojedinca, koji svojim izjavama narušava pravila foruma, isključe. Administratorica Foruma.ba, Ema Ademaj, ističe da je moguće pratiti šta piše većina učesnika na forumu:

„Recimo, vulgarne riječi se automatski izbacuju, jer je jedno od pravila foruma da nema psovanja. Ukoliko nekome prođe nekakva uvreda, pošalje mu se upozorenje. Ukoliko takvih upozorenja dobije nekoliko, a bez obzira na to nastavlja sa uvredama, takav učesnik se blokira. Dakle, mržnja na našem forumu nije dobrodošla.“


Da je internet veoma snažan medij, pokazalo se prije nekoliko mjeseci u Sarajevu, kada je nekolicina građana, isključivo komunikacijom putem internet foruma, organizovala niz protesta povodom ubistva sedamnaestogodišnjeg Denisa Mrnjavca. Činjenicu da forumi poprimaju novu, konkretniju društvenu ulogu, prihvata i viša asistentica na Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Lejla Turčilo:

„Forumi su, ako ništa drugo, pomjerili granice i načine na koje se ljudi povezuju, i na samom internetu. Ono što je, po meni, prilično bitno, to je da su prestali da djeluju samo na forumu i prenijeli su svoje aktivnosti u stvarni svijet.“

Jednokratno izdavanje domene, te godišnje održavanje u Univerzitetskom teleinformatičkom centru (UTIC) košta 80 konvertibilnih maraka. U Bosni i Hercegovini, do sada je izdato skoro devet hiljada domena, kaže direktor UTIC/a Senad Burak:

„Jednokratna uplata za kreiranje domene je 50 konvertibilnih maraka. Dalje se plaća 30 konvertibilnih maraka godišnje za njeno održavanje, plus porez na dodanu vrijednost.“

Jedna od najvećih internetskih društvenih mreža, a trenutno i najpopularnija u većini svijeta, pa i u BiH, jeste Facebook. Profil na ovom internet portalu ima mnogo bosanskohercegovačkih građana. I dok jedni misle da je Facebook korisna internet stranica, drugi su protiv virtualnih druženja:

„Koristim Facebook i smatram da je to jako pozitivna stvar. Na Facebook/u sam otprilike tri-četiri sata dnevno. Facebook mi omogućuje da se povežem s ljudima iz različitih gradova, pa čak i iz različitih država, saznajem korisne inoformacije…“

„Koristim Facebook svakodnevno. Mislim je to super stvar, vrlo korisna. Ima ljudi koji ,vise‘ na Facebook/u, što, naravno, nije dobro. Nemaju pametnijeg posla i to im postaje navika. Meni služi za komunikaciju s ljudima s kojima se ne mogu svakodnevno viđati.“

„Ja smatram da je Facebook bez veze, jer se ljudi zbog njega otuđuju – ne druže se, ne izlaze… Sva komunikacija se vodi preko Facebook/a, otkriva se previše privatnih informacija. Mislim da se putem Facebook/a dosta stvari može zloupotrijebiti.“


Drugi svjetski rat i Domovinski rat uvijek aktualne teme foruma

Internetski su forumi i u Hrvatskoj puni gorljivih rasprava o ratu, o ustašama, partizanima, Hrvatima, Srbima, Slovencima i inim drugim nacionalnim nabojima. Stručnjaci koji se bave medijima, međutim, ističu da je, ipak, riječ o manjim grupama i pojedincima koji će uvijek biti „opsjednuti“ takvim temama. Ankica Barbir Mladinović bilježi da većina, osobito mlađe generacije, internetske mreže koriste za puno korisnije izražavanje i povezivanje:

Ako bi netko sudio po polemikama na internetskim forumima, u Hrvatskoj nema gospodarske krize jer najžučnije rasprave i dalje se vode o temama iz 2. svjetskog rata, Domovinskog rata, o hrvatsko-slovenskim odnosima, skorom gostovanju Lepe Brene u Zagrebu i zabrani Thompsonovog nastupa u pulskoj Areni, kaže moderatorica foruma on-line izdanja Večernjeg lista Irena Sertć-Mihaljević:

„Drugi svjetski rat, poraće i Domovinski rat – to su teme koje korisnike foruma najviše interesiraju i na kojima se ,koplja lome‘.“


Nebojša Grbačić, s on-line izdanja Jutarnjeg lista:

Još uvijek su najaktualnije ustaše i partizani. S tim da 95 posto komentara producira nekih pet posto korisnika koji se bave tim temama.“

Gotovo identično nam govore i urednici na portalima Index.hr, Javno.hr i Dnevnik.hr. Zagrepčanin Mario ne sudjeluje, ali svakodnevno – kaže – „preleti“ po forumima:

„Uvijek se bar dvoje-troje ljudi ,zakači‘ oko ratnih tema. Ne vezano za to da li je tema vezana uz rat ili ne, završi se na toj nacionalnoj fori.“

Ovih su dana, recimo, aktualni komentari o rehabilitaciji komunističkog lidera iz 2. svjetskog rata Andrije Hebranga, no najžešći su vezani, ipak, uz Domovinski rat, kakve je upravo izazvala i navodna tvrdnja nekadašnjeg Tuđmanova ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca da je Hrvatska započela rat napadom na Borovo Selo.

Ne škrtari se na psovkama, ružnim riječima i uvredama. Iako svaki portal ima pravila, nijedan – kaže Grbačić – nema toliko novaca da može zaposliti više ljudi koji bi kontrolirali baš sve napisano:

„Svaki portal ima pravila, ali ja ne vjerujem da se i jedan posto korisnika ta pravila pročita, a kamoli da ih se itko pridržava. Jedini način borbe je brisanje bezobrazluka, prostota i uvreda. S tim da to zahtjeva ljudstvo i financije, što si većina portala ne može priuštiti.“

Profesor na Fakultetu političkih znanosti Nenad Prelog:

„Ljudi koji moderiraju te diskusije, u posljednje vrijeme skidaju najgrublje primjere govora mržnje. Prije nekih dvije-tri godine je bilo svega i svačega u tim raspravama, međutim danas je to, ipak, malo umivano.“

Nekadašnju novinarku Vjesnika, Tamaru Indik, pojedini internetski forumi podsjećaju na ondašnja pisma čitatelja, među kojima je – kaže – oduvijek bilo puno toga bez argumentacije i za – baciti:

„Meni se čini da se na tim temama koje se ponavljaju, koje su već prastare i otrcane, uglavnom vrti isti krug ljudi, koji ne znaju kakva je stvarnost u Hrvatskoj. Ja mislim da su to ljudi koji žive vani, koji su odavno otuđeni od dnevnih i važnih događaja u Hrvatskoj i još su u prošlom stoljeću, da ne velim u pretprošlom. I mislim da se na to ne treba previše obazirati, jer je to uski krug ljudi. Većinu zanima od čega će sutra živjeti, hoće li proći kriza i kada.“


Irena Sertić-Mihaljević, Večernji.hr:

„Iskreno govoreći, ,pacijenata‘ ima. Čak bih rekla i preko 50 posto. Međutim, ima i krasnih ljudi. Da nije njih, mislim da bi ovaj posao bilo jako teško raditi.“

Stručnjak za nove medije, dr Nenad Prelog, kaže da su ljudi jednostavno otkrili novi prostor, koji je daleko lakše osvajati, nego li prostor u konvencionalnim medijima, u kojima nema toliko željene interakcije:

Isti ljudi koji će se na forumima za nešto zalagati, vrlo vjerojatno neće izaći na Jelačića plac da se za nešto založe i ,fizički‘.
„U svakom slučaju, u odnosu na nekakav main stream ili na ,šutljivu većinu‘, kakav god izraz željeli upotrijebiti, ljudi koji se tu javljaju su na neki način ekstremi, u odnosu na nekakav politički prosjek. I konačno, ljudi se na forumima osjećaju slobodnije. Isti ljudi koji će se na forumima za nešto zalagati, vrlo vjerojatno neće izaći na Jelačića plac da se za nešto založe i ,fizički‘.“


No, većina mlađe generacije internet doživljava isključivo kao jedan od komunikacijskih kanala s kojim su se rodili i s kojim žive. Marina Bakija iz Pule ide u sedmi razred osnovne škole. Uz kompjutor je odrasla, a zadnjih nekoliko mjeseci otvorila je i profil na Facebook/u, i ne samo ona:

„Cijeli razred, svi. Imam 200 i nešto prijatelja na Facebook/u.“


Dvadeset-petogodišnji Zagrepčanin Domagoj, s kolegicama Martom i Ninom:

„Kako je puno ljudi na Facebook/u, moguće je naći ljude koje niste vidjeli godinama. Da nije Facebook/a, to ne bi bilo moguće.“

„Ja se bavim sportom i na Facebook/u uglavnom pričam o sportu, o utakmicama i tako dalje.“

„Neki tu mogu naći curu ili dečka, prijatelje… To je meni odlično.“


Zahvaljujući povezanosti na Facebook/u i drugim mrežama, zagrebački srednjoškolci su jesenas, samo u dva dana, uspjeli organizirati prosvjede zbog državne mature. No, protuvladine demonstracije zbog stezanja remena, unatoč tisućama potpisa na internetu, u realnosti ipak nisu uspjele. Ali uspjeli su solidarni prosvjedi zbog nasilničkog ubojstva nedužnog mladica Luke Ritza:

„Što se tiče Luke Ritza, bilo je mnogo grupa, foruma i rasprava koji su aktivirali mlade da se pridruže, da kažu svoje mišljenje i da se zajedno nešto pokuša napraviti. Jednim ,klikom‘ možeš organizirati nešto.“
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG