Na haškom suđenju bivšem predsjedniku takozvane Republike Srpske Krajine Goranu Hadžiću nastavljeno je svjedočenje insajdera iz njegove Vlade, bivšeg zamjenika premijera Veljka Džakule.
On je opisao atmosferu straha i nasilja na okupiranom području Hrvatske u prvoj polovici devedesetih godina - ne samo za Hrvate koji su protjerivani, već i za Srbe koji su se protivili etničkom razdvajanju.
Razvijanje straha kod Srba i vrijeđanje Hrvata – korišteni su prema opisu Džakule, kao sredstvo udaljavanja naroda koji su dotada živjeli zajedno stoljećima.
Javni istupi mržnje političkih predstavnika Srba, poput optuženog Hadžića, padali su u ratno vrijeme na plodno tlo, a retorika ratnog huškanja postala je i praksa članova Vlade pobunjenih Srba.
„Ako prozivate jedan dio ljudi, da imaju u sebi genetsku mržnju, onda vrijeđate i prozivate. Izazivate strah kod Srba od tih ljudi, a Hrvate predstavljate da su genetski poremećeni i imaju mržnju prema drugom narodu. Mislim da te izjave iritiraju“, prisjetio se svjedok drugi dan iskaza.
I sam Džakula zastrašivan je 1992.godine, i to kao potpredsjednik Vlade RSK - od strane tadašnjeg predsjednika RSK Hadžića, zbog pomirljivih stavova i želje za zaustavljanjem sukoba.
„S njim je tamo bio i (Željko Ražnjatović) Arkan, koji je bio poznat kao ratnik. I Hadžić me samo kratko pozdravio i pitao – brate Veljko jel' istina da ti zagovaraš suživot s Hrvatima. Ja sam ga pogledao, a vidio sam i da mene gleda Akran, dosta upečatljivo. On je to pitanje ponovio i rekao – tebi ću vjerovati, ako kažeš – jesi ili nisi. Ja sam rekao – ne, ne zagovaram to. On je rekao dobro i ja sam se vratio na sjednicu vlade“, opisao je Đakula razgovor koji ga je uplašio.
Pogotovo zbog nazočnosti Arkana budući da se on „pokazivao nemilosrdan prema ljudima koji nisu pokazivali srpstvo prema njegovim mjerilima“.
Bojazan da prizna Hadžiću pred Arkanom da zagovara suživot Hrvata i Srba, bila je prema razvoju događaja opravdana, budući da je Džakula ubrzo uhićen, i bez optužbi zatočavan na prostoru RSK u dva navrata, na ukupno - oko 110 dana.
Istražni sudac Nikola Sužnjević ga je pustio iz zatvora, ali i napomenulo da postoji mogućnost da će ih obojicu ubiti, jer je izvršen pritisak na njega da provodi istragu i zadrži ga pritvorenog.
Želje Hadžića da stvori etničko čiste teritorije tužitelj Douglas Stinger je potkrijepio nizom medijskih istupa optuženog iz ratnog vremena u kojima zastupa preseljenje Hrvata, ali i Srba iz područja pod kontrolom hrvatskih vlasti. Pri tom su i prikazani snimci, u kojima se Hadžić, kao predsjednik, odnosno vrhovni zapovjednik - obraća vojnim jedinicama.
„Pomoz' Bog junaci!“, pozdravio je vojnike Hadžić, poručujući da svi koji žive na teritoriju RSK ju moraju prihvatiti, a tko ne želi – može van, nakon čega je nagrađen pljeskom okupljenih.
Svjedok je, kao insajder političkih i ratnih zbivanja, potvrdio kako je Hadžić zapovjedao vojnim jedinicama RSK te da je cijelo pobunjeno područje ovisilo o pomoći saveznih jugoslavenskih vlasti iz Beograda.
Na početku unakrsnog ispitivanja, potkraj zasjedanja u petak, obrana Hadžića je ispitivala o potezima hrvatskih vlasti 1990.i 1991.godine (poput uvođenja šahovnice) koje su izazivale zabrinutost građana srpske nacionalnosti i potakle pobunu.
Džakula, koji je i danas predstavnik građana srpske nacionalnosti u Hrvatskoj (kroz Srpski demokratski forum) te pomaže u njihovom povratku na poslijeratna područja, iskaz će dovršiti idući tjedan kada će ga nastaviti unakrsno ispitivati Hadžićeva obrana.
On je opisao atmosferu straha i nasilja na okupiranom području Hrvatske u prvoj polovici devedesetih godina - ne samo za Hrvate koji su protjerivani, već i za Srbe koji su se protivili etničkom razdvajanju.
Razvijanje straha kod Srba i vrijeđanje Hrvata – korišteni su prema opisu Džakule, kao sredstvo udaljavanja naroda koji su dotada živjeli zajedno stoljećima.
Javni istupi mržnje političkih predstavnika Srba, poput optuženog Hadžića, padali su u ratno vrijeme na plodno tlo, a retorika ratnog huškanja postala je i praksa članova Vlade pobunjenih Srba.
„Ako prozivate jedan dio ljudi, da imaju u sebi genetsku mržnju, onda vrijeđate i prozivate. Izazivate strah kod Srba od tih ljudi, a Hrvate predstavljate da su genetski poremećeni i imaju mržnju prema drugom narodu. Mislim da te izjave iritiraju“, prisjetio se svjedok drugi dan iskaza.
I sam Džakula zastrašivan je 1992.godine, i to kao potpredsjednik Vlade RSK - od strane tadašnjeg predsjednika RSK Hadžića, zbog pomirljivih stavova i želje za zaustavljanjem sukoba.
„S njim je tamo bio i (Željko Ražnjatović) Arkan, koji je bio poznat kao ratnik. I Hadžić me samo kratko pozdravio i pitao – brate Veljko jel' istina da ti zagovaraš suživot s Hrvatima. Ja sam ga pogledao, a vidio sam i da mene gleda Akran, dosta upečatljivo. On je to pitanje ponovio i rekao – tebi ću vjerovati, ako kažeš – jesi ili nisi. Ja sam rekao – ne, ne zagovaram to. On je rekao dobro i ja sam se vratio na sjednicu vlade“, opisao je Đakula razgovor koji ga je uplašio.
Pogotovo zbog nazočnosti Arkana budući da se on „pokazivao nemilosrdan prema ljudima koji nisu pokazivali srpstvo prema njegovim mjerilima“.
Bojazan da prizna Hadžiću pred Arkanom da zagovara suživot Hrvata i Srba, bila je prema razvoju događaja opravdana, budući da je Džakula ubrzo uhićen, i bez optužbi zatočavan na prostoru RSK u dva navrata, na ukupno - oko 110 dana.
Istražni sudac Nikola Sužnjević ga je pustio iz zatvora, ali i napomenulo da postoji mogućnost da će ih obojicu ubiti, jer je izvršen pritisak na njega da provodi istragu i zadrži ga pritvorenog.
Želje Hadžića da stvori etničko čiste teritorije tužitelj Douglas Stinger je potkrijepio nizom medijskih istupa optuženog iz ratnog vremena u kojima zastupa preseljenje Hrvata, ali i Srba iz područja pod kontrolom hrvatskih vlasti. Pri tom su i prikazani snimci, u kojima se Hadžić, kao predsjednik, odnosno vrhovni zapovjednik - obraća vojnim jedinicama.
„Pomoz' Bog junaci!“, pozdravio je vojnike Hadžić, poručujući da svi koji žive na teritoriju RSK ju moraju prihvatiti, a tko ne želi – može van, nakon čega je nagrađen pljeskom okupljenih.
Svjedok je, kao insajder političkih i ratnih zbivanja, potvrdio kako je Hadžić zapovjedao vojnim jedinicama RSK te da je cijelo pobunjeno područje ovisilo o pomoći saveznih jugoslavenskih vlasti iz Beograda.
Na početku unakrsnog ispitivanja, potkraj zasjedanja u petak, obrana Hadžića je ispitivala o potezima hrvatskih vlasti 1990.i 1991.godine (poput uvođenja šahovnice) koje su izazivale zabrinutost građana srpske nacionalnosti i potakle pobunu.
Džakula, koji je i danas predstavnik građana srpske nacionalnosti u Hrvatskoj (kroz Srpski demokratski forum) te pomaže u njihovom povratku na poslijeratna područja, iskaz će dovršiti idući tjedan kada će ga nastaviti unakrsno ispitivati Hadžićeva obrana.
