Dostupni linkovi

Incident u školi ističe osetljivo pitanje jezika u Ukrajini


Incident u školi u Odesi, gde je ruski jezik dominantan i gotovo 30 godina pošto je Ukrajina stekla nezavisnost posle kraha Sovjetskog Saveza, otkrio je duboko ukorenjene emocije koje neki građani gaje prema dva jezika.
Incident u školi u Odesi, gde je ruski jezik dominantan i gotovo 30 godina pošto je Ukrajina stekla nezavisnost posle kraha Sovjetskog Saveza, otkrio je duboko ukorenjene emocije koje neki građani gaje prema dva jezika.

Koji god jezik neko govorio, teško da ovaj snimak može mirno preslušati: Nastavnica likovnog u osnovnoj školi u Odesi žestoko grdi učenicu zbog odgovora na ukrajinskom, a ne ruskom jeziku, brzo je dovodeći do suza pred školskim drugovima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Pričajući uglavnom na ruskom jeziku, nastavnica naređuje devojci da ustane i izdvaja je, uz prekor što se "usudila ovde da govori ukrajinski i što je stavila sebe iznad drugih".

Udruženje roditelja objavilo je audio snimak i identifikovalo nastavnicu kao Rajisu Pirohovu. Otpuštena je 12. oktobra zbog "nemoralnog ponašanja koje nije u skladu s profesionalnim dužnostima".

Incident u crnomorskom lučkom gradu, gde je ruski jezik dominantan i gotovo 30 godina pošto je Ukrajina stekla nezavisnost posle kraha Sovjetskog Saveza, otkrio je duboko ukorenjene emocije koje neki građani gaje prema dva jezika. Takođe se čini da se uklapa u trend u kojem se uloge ruskog i ukrajinskog jezika, kako kažu stručnjaci, postepeno menjaju.

Od 1991. godine, dva istočnoslovenska jezika su se nadmetala za dominaciju u svakodnevnom govoru i medijima, na radiju, televiziji i internetu.

Sudbina ukrajinskog jezika često je poistovećivana s ukrajinskom vekovnom borbom za državnost nasuprot ruske dominacije, s carističkom politikom suzbijanja i marginalizovanja njegove upotrebe i sekundarnim statusom u sovjetsko vreme.

Kada je Ukrajina stekla nezavisnost, ruski je uglavnom bio lingva franka u većini područja života uprkos nacrtu ustava – odobrenom 1996. godine – koji je ukrajinski odredio kao zvanični jezik.

Tokom protekle decenije, međutim, Kijev je usvojio mere i propise kako bi podigao status ukrajinskog i učinio ga vidljivijim u društvu. Zakon koji je potpisao tadašnji predsednik Petro Porošenko malo pre nego što je napustio funkciju pošto je izgubio na izborima 2019. godine nedvosmisleno tvrdi da je ukrajinski jedini zvanični jezik u zemlji.

Usvojeni su zahtevi za sadržaj na ukrajinskom u svim medijima – televiziji, radiju, internetu i štampi. Takođe je donet zakon o obrazovanju koji nalaženje da je učenje ukrajinskog obavezno u osnovnim školama.

Borbene reči

Te i druge mere su u osnovi spora suseda na istoku i zapadu Ukrajine, zemlje sa 44 miliona stanovnika koja leži između Rusije i nekoliko članica Evropske unije i NATO-a.

Ruski predsednik Vladimir Putin je 2014. godine iskoristio zaštitu ljudi koji govore ruski i njihovih prava kao obrazloženja za nasilno zauzimanje poluostrva Krim i podrške Moskve separatistima u istočnom regionu Donbas, gde militanti uz podršku Rusije i dalje drže delove dve provincije i gde je u ratu ubijeno više od 13.000 ljudi.

Budimpešta je blokirala sastanke Saveta NATO-Ukrajina zbog zakona o obrazovanju, optužujući Ukrajinu da je etničkim Mađarima u njenom najzapadnijem regionu Zakarpatiju uskratila pravo da uče na svom maternjem jeziku. Branioci zakona ukazuju da je dozvoljeno vannastavno učenje mađarskog jezika.

Tokom posete Bukureštu u septembru, ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba rekao je da Ukrajina neće menjati zakon o obrazovanju, ali da namerava da ga primeni na takav način da štiti i svoje interese i interese drugih zemalja, uključujući Rumuniju. Nije izneo detalje.

Pitanje jezika je ponekad predmet vatrenih izjava koje proizlaze iz sirovih emocija i, u nekim slučajevima, nesporazuma.

Zagovornici ravnopravnog ili prioritetnog statusa za ruski jezik u junu su se obrušili na postove na društvenim medijima koji su pokazivali da Mekdonaldsov (McDonald's) restoran u Kijevu omogućava elektronsko naručivanje na ukrajinskom i engleskom, ali ne i ruskom. Neki su sugerisali da je ruski jezik uklonjen, ali zapravo nikada nije ni bio u ponudi za elektronsko naručivanje.

Kompanija je saopštila da je njena jezička politika u skladu s nacionalnim zakonima i da se ukrajinski jezik koristi u komunikaciji s kupcima, ali da će zaposleni "preći na ruski ako to bude traženo od njih".

Ruski pod pretnjom?

Prelazak ka široj upotrebi ukrajinskog jezika dolazi usred zabrinutosti u Kremlju da se ruski manje koristi na globalnom nivou, ne samo u Ukrajini. Rusko Ministarstvo obrazovanja 2019. godine je objavilo procene da se prepolovio broj ljudi koji govore ruski širom sveta od raspada Sovjetskog Saveza.

U proceni je citiran Centar za naučna istraživanja, tink-tenk pri Ministarstvu, koji navodi da je broj ljudi koji uče ruski pao sa 74,6 miliona početkom 90-ih na 38,2 miliona u 2018. godini.

Putin je više puta sugerisao, bez konkretnih dokaza, da su ti podaci rezultat smišljene kampanje protiv ruskog jezika u drugim zemljama, uključujući Ukrajinu. U novembru 2019. Putin je rekao da se Rusija suočava s "veštačkim, grubim, povremeno i apsolutno bestidnim pokušajima potiskivanja ruskog jezika na globalnu periferiju".

Neki govornici ruskog jezika u Ukrajini dele to mišljenje, ali mnogi drugi ne, pokazuje istraživanje koje je u avgustu sproveo Fond demokratskih inicijativa sa sedištem u Kijevu.

Ustanovljeno je da 36 odsto Ukrajinaca veruje da su kršena prava ljudi koji govore ruski, dok 52 odsto ne veruje u to. Istovremeno je ustanovljeno da 51 odsto Ukrajinaca smatra da su prava ljudi koji govore ukrajinski kršena na Krimu koji kontroliše Rusija i u delovima Donbasa koji drže separatisti koje podržava Rusija.

Na pitanje šta je njihova najveća briga, većina Ukrajinaca stavila je pitanje jezika na kraj.

Istraživanje koje je ovog meseca sproveo Kijevski međunarodni institut za sociologiju pokazalo je da su daleko najveće brige rat na istoku Ukrajine, korupcija i nezaposlenost. Oko 1,2 odsto ispitanika navelo je širu upotrebu ukrajinskog jezika kao nešto čemu se nada, dok je 0,7 odsto isto reklo za podizanje statusa ruskog jezika.

Preokrenute uloge?

Prevladava uglavnom tolerantan odnos prema jeziku i nije neuobičajeno da se u istom razgovoru čuju ukrajinski i ruski jezik.

Kako raste vidljivost ukrajinskog jezika, ljudi koji njim govore pokazuju niži prag tolerancije prema pokušajima njegovog klevetanja, rekao je Jaroslav Hricak, profesor moderne i savremene ukrajinske istorije na Ukrajinskom katoličkom univerzitetu u gradu Lavovu na zapadu zemlje.

Da se incident u školi u Odesi dogodio "pre 10 ili čak pet godina, verovatno ništa ne bi bilo preduzeto", rekao je on. "Ali pogledajte kako su svi brzo reagovali u ovom slučaju, uključujući i otpuštanje nastavnice".

Hricak je rekao da ukrajinski jezik, iako je i dalje simbol nezavisnosti, "više nije ključan simbol", jer je postao uobičajeniji.

U zemlji u kojoj je u prošlosti dugo dominirao ruski jezik, rekao je on, "ukrajinski (dobija) viši status, a ruski... niži status – uloge se menjaju".

Istovremeno, kažu analitičari, razlika postaje nejasna i sve je manje u fokusu jer se pojavljuje građanski nacionalni identitet koji nije usko definisan etnicitetom i jezikom.

Ruski je prvi jezik predsednika Vladimira Zelenskog, koji je u drugom krugu izbora ubedljivo pobedio Porošenka. Većina ukrajinskog vojnog osoblja koje se u Donbasu bori protiv separatista koje podržava Rusija su ljudi koji govore ruski.

Ipak, kontroverze i dalje opstaju. Aktivista iz grada Luganska na istoku, Serhij Melničuk, u septembru je pobedio u presudi Vrhovnog suda kojom je Zelenski obavezan da govori ukrajinski kada obavlja političke dužnosti. Prvu tužbu je podneo je pošto je čuo da predsednik govori ruski na IT forumu u maju 2019.

Grupe civilnog društva u Bahmutu, gradu na Donbasu koji su nedeljama držali separatisti ali su ga snage Kijeva zauzele u julu 2014. godine, kažu da je lokalni proukrajinski aktivista i dobrovoljac Artem Mirošničenko pretučen na smrt zato što je u novembra 2019. govorio na ukrajinskom.

Mirošničenkov brat rekao je lokalnim medijima da se oseća isto tako. Policija nije istražila njegovu smrt prema odredbama zakona o etničkom nasilju i uzdržala se od određivanja motiva.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG