Trakavica o sudbini hrvatske imovine u Srbiji početkom devedesetih i obrnuto nikako da se završi. Hrvatska naftna kompanija INA tužila je Srbiju zbog imovine koja je još pred sedam godina prodana Rusima.
Hrvatska naftna kompanija INA ponovno je na beogradskom Trgovačkom sudu tužila Republiku Srbiju za uzurpaciju imovine INE u Srbiji, za koju tvrdi da joj je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nezakonito oduzeta. INA traži naknadu od 200 milijuna eura u što je uračunata i izgubljena dobit. Kako se radi o opsežnoj dokumentaciji, obje strane dobile su rok do kraja sljedećeg mjeseca da prouče papire i argumentaciju. IZ INE smo na naš upit dobili samo šturo priopćenje u kojem se kaže kako se radi o „postupku radi naknade štete i povrata imovine te postupku radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora o privatizaciji tvrtke Beopetrol.“
Nekadašnji direktor INE, a sada poslovni savjetnik Davor Štern u izjavi za RSE podsjeća na početak spora.
„INA u Beogradu bila je jedan od OOUR-a (osnovnih organizacija udruženog rada, kako se to tada zvalo) u Složenoj organizaciji udruženog rada (SOUR-u) INA. To je bilo jedno pravno tijelo koje je apsolutno bilo dio INE. Raspadom bivše Jugoslavije su se dogodile te promjene po kojima je recimo INA imala nekoliko pumpi u Sloveniji koje su ostale u njezinom vlasništvu, a pumpe INE u Srbiji su pod nazivom „Beopetrol“ ostale u Srbiji i kasnije su prodane „Lukoilu“, iako su apsolutno bile u vlasništvu INE.“
Dodajmo ovdje da srpska strana tvrdi kako je privatizacija izvedena po zakonu, i da INA više nema nikakva prava nad ovim objektima. Koncem devedesetih INA je pokrenula sudski postupak za povrat, nastavlja Davor Štern.
„Mi smo 1997. godine kada sam ja došao na mjesto direktora INE pokrenuli proces za povrat tih pumpi, mislim da je održano jedno ročište, a u međuvremenu je odvjetnik koji je zastupao INU i umro... Greškom ljudi kojin su nakon mene došli na čelo INE došlo je do nekog zastoja u pokušajima da se ta imovina vrati Hrvatskoj. Međutim , kako su „Krašu“ i „Borovu“ vraćene prodavaonice u Srbiji – da je bilo malo dobre volje i da je bilo dovoljno napora sa hrvatske strane – mislim da se to moglo i trebalo riješiti na drugi način.“
Zeleno svjetlo dao Vlahović
Beogradski „Beopetrol“ formiran od te imovine poslovao je do 2003. godine kada ga je kupila ruska kompanija „Lukoil“ . Ruska strana tada je inzistirala da se u kupoprodajni ugovor unese klauzula prema kojoj sav rizik privatizacije „Beopetrola“ preuzima srpska strana, što je na kraju i stavljeno u ugovor.
Tadašnji srpski ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović dao je zeleno svjetlo za privatizaciju „Beopetrola“ na čijem čelu je jedno vrijeme bio Zoran Todorović, visokopozicionirani dužnosnik u stranci „Jugoslovenska levica“ Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. Todorović je stradao u atentatu, čiju pozadinu se povezuje uz nezakonite poslove s naftom.
Imovina hrvatskih poduzeća u Srbiji i imovina srpskih poduzeća u Hrvatskoj, kao druga strana iste medalje, pitanje je koje opterećuje odnose dviju država. Pred više od godinu dana na razini više hrvatskih ministarstava - među ostalim pravosuđa i vanjskih poslova – formirana je radna grupa koja je trebala intenzivirati napore na rješavanju tih problema. Međutim, niti nakon opetovanih poziva, nismo mogli dobiti stav te radne grupe o ovoj Ininoj inicijativi, niti generalno o aktivnostima te radne grupe.
A niti detaljna pretraga po internet-pretraživačima nije pronašla dodatne informacije o aktivnostima tog tijela. Dakle, vjerojatno će se i u ovom slučaju ponoviti dosadašnji obrazac – zainteresirana tvrtka sama uspostavlja kontakte sa tvrtkom u Srbiji kako bi riješila svoje probleme, ili pokreće sudski spor, a država koja bi trebala pomoći u svemu tome - stoji sa strane.
Hrvatska naftna kompanija INA ponovno je na beogradskom Trgovačkom sudu tužila Republiku Srbiju za uzurpaciju imovine INE u Srbiji, za koju tvrdi da joj je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća nezakonito oduzeta. INA traži naknadu od 200 milijuna eura u što je uračunata i izgubljena dobit. Kako se radi o opsežnoj dokumentaciji, obje strane dobile su rok do kraja sljedećeg mjeseca da prouče papire i argumentaciju. IZ INE smo na naš upit dobili samo šturo priopćenje u kojem se kaže kako se radi o „postupku radi naknade štete i povrata imovine te postupku radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora o privatizaciji tvrtke Beopetrol.“
Nekadašnji direktor INE, a sada poslovni savjetnik Davor Štern u izjavi za RSE podsjeća na početak spora.
„INA u Beogradu bila je jedan od OOUR-a (osnovnih organizacija udruženog rada, kako se to tada zvalo) u Složenoj organizaciji udruženog rada (SOUR-u) INA. To je bilo jedno pravno tijelo koje je apsolutno bilo dio INE. Raspadom bivše Jugoslavije su se dogodile te promjene po kojima je recimo INA imala nekoliko pumpi u Sloveniji koje su ostale u njezinom vlasništvu, a pumpe INE u Srbiji su pod nazivom „Beopetrol“ ostale u Srbiji i kasnije su prodane „Lukoilu“, iako su apsolutno bile u vlasništvu INE.“
Dodajmo ovdje da srpska strana tvrdi kako je privatizacija izvedena po zakonu, i da INA više nema nikakva prava nad ovim objektima. Koncem devedesetih INA je pokrenula sudski postupak za povrat, nastavlja Davor Štern.
Zeleno svjetlo dao Vlahović
Beogradski „Beopetrol“ formiran od te imovine poslovao je do 2003. godine kada ga je kupila ruska kompanija „Lukoil“ . Ruska strana tada je inzistirala da se u kupoprodajni ugovor unese klauzula prema kojoj sav rizik privatizacije „Beopetrola“ preuzima srpska strana, što je na kraju i stavljeno u ugovor.
Tadašnji srpski ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović dao je zeleno svjetlo za privatizaciju „Beopetrola“ na čijem čelu je jedno vrijeme bio Zoran Todorović, visokopozicionirani dužnosnik u stranci „Jugoslovenska levica“ Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. Todorović je stradao u atentatu, čiju pozadinu se povezuje uz nezakonite poslove s naftom.
Imovina hrvatskih poduzeća u Srbiji i imovina srpskih poduzeća u Hrvatskoj, kao druga strana iste medalje, pitanje je koje opterećuje odnose dviju država. Pred više od godinu dana na razini više hrvatskih ministarstava - među ostalim pravosuđa i vanjskih poslova – formirana je radna grupa koja je trebala intenzivirati napore na rješavanju tih problema. Međutim, niti nakon opetovanih poziva, nismo mogli dobiti stav te radne grupe o ovoj Ininoj inicijativi, niti generalno o aktivnostima te radne grupe.
A niti detaljna pretraga po internet-pretraživačima nije pronašla dodatne informacije o aktivnostima tog tijela. Dakle, vjerojatno će se i u ovom slučaju ponoviti dosadašnji obrazac – zainteresirana tvrtka sama uspostavlja kontakte sa tvrtkom u Srbiji kako bi riješila svoje probleme, ili pokreće sudski spor, a država koja bi trebala pomoći u svemu tome - stoji sa strane.
