"Ovo je mali dio naše pomoći", kaže Tim Receveur iz Ureda američke Vlade za Medjunarodne informatičke programe. Besplatna igrica je na tržištu od prošle sedmice i veoma se sporo širi. Trenutno je koristi tek 120 igrača. . X-Life information and sign-up)
"Najviše smo usmjereni na tržište Egipta, Saudijske Arabije i Irana", kaže Receveur said i dodaje da odmah počinju s pojačanom akcijom u tom dijelu svijeta. Koristiće društvene internet mreže poput Facebook-a i mySpace, kako bi se igra širila.
"Cilj je privući najmanje 10,000 ljudi u godinu dana", objašnjava Ali Reza Manouchehri, iz kompanije CEO koja je i dizajnirala igru za mobilne telefone jer su one u regionu mnogo pristupačnija nego one za kompjutere.
State Department tvrdi da je X Life način za podizanje mostova medju kulturama, te da pospješuje razmjenu informacija i ruši predrasude.
"Sadržaj je takav da se ističu pozitivne strane i afirmira američke vrijednosti kao što su tolerancija, sloboda i poštivanje medju različitim religijama", kaže Ali Reza Manouchehri, koji iz prve ruke može govoriti o premošćavanju kulturnih razlika. On je naime Iranac i Amerikanac koji je u Teheranu proveo gimnazijske dane. Iz svog iskustva tvrdi da bi X Life "jako mogao pomoći" na približavanju dvije zemlje, jer današnje generacije mnogo brže uče kroz alternativne metode poput puzzle, novih medija. Na isti način grade i prijateljstva.
X Life je programiran na pet-šest sati aktivnog sudjelovanja, s dva modaliteta. Igrač može uzeti ulogu učenika ili muzičara.
"Korisniku pomažemo u učenju engleskog jezika", kaže Receveur.
"Oni dolaze na aerodrom, stižu na fakultet gdje uči ponešto i o istoriji SAD."
Svi korisnici ove igre moraju imati malo "jače" telefone, aparate s više memorije, kakvi su Nokia serija N i Sony Ericsson P1i.
Steve Garfield, video blogger iz Bostona, savjetnik za medije i predavač na Univerzitetu Boston University, "poigrao" se malo s novim X Life. On tvrdi da se igra lako skida, ali da je na neki način frustrirajuća.
Igrajući X Life, Garfield je uspio jednom čovjeku popraviti televizor, a odmah potom je osvojio stipendiju za školovanje na jednom američkom univerzitetu. kada je pokušao krenuti na školovanje, rečeno mu je da mu treba viza.
"I tako ja stojim u toj sobi, niko mi ne daje informacije kako se viza dobija, mogu gledati TV koji sam popravio, imam stipendiju, besplatnu kartu, ali do SAD ne mogu doći…", prepričava svoje iskustvo bostonski blogger.
Manouchehri na to odgovara da i Garfield i ostali igrači moraju biti malo strpljiviji, te da je u programu više vodiča koji ti pokazuju kako otkloniti prepreke.
Kamenje spoticanja ili ne, State Department se nada da će za godinu dana u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Iranu ili Iraku, posredstvom X Life, odredjeni broj ljudi s više simpatija gledati na SAD.
