Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Siroče zbog IDIL-a


Muhammadrahim Šoev kaže da ima nade da iz Iraka vrati kući svoju unuku koja je ostala siroče

Priredila Farangis Najibullah na osnovu izvještavanja RFE/RL dopisnika Mumin Ahmadi za Tadžikistanski servis

Napustili su Tadžikistan kao šestočlana porodica, ali samo jedno je preživjelo da bi ispričalo priču o tome kako su živjeli – većina ih je umrla – u Iraku nakon što su se pridružili ekstremističkoj grupi Islamska država Iraka i Levanta (IDIL).

„Desetogodišnja Maryam jedina je preživjela iz porodice mog sina“, Muhammadrahim Šoev, poljoprivrednik iz sela smještenog na rubu glavnog grada Tadžikistana govori za RFE/RL Tadžikistanski servis.

Posljednji put Šoev je vidio svog sina Jamoliddina 2015. godine kada se nakratko vratio iz inostranstva i boravio u porodičnom domu u Gairatobodu šest mjeseci prije nego što je ponovo otišao sa ženom i djecom.

Šoev je kaže da je njegov sin rekao da ide u Egipat u kojem je studirao prije više od deset godina.

On ne zna kako je njegov 37-godišnji sin završio u Iraku sa svojom porodicom.

Siroče u Iraku

Tri mjeseca pošto mu je rečeno da je njegova unuka jedini član iz porodice njegovog sina preživjela napad na Mosul, 2017. Šoev je rekao: “Hoću da je dovedem kući iz Iraka“.

Maryam Šoevu su pronašli gotovo pukim slučajem nakon što se pojavila na ruskom TV programu o djeci koja govore ruski a koja su bila odvedena u sklonište u Iraku pošto je Mosul oslobođen od militanata IDIL-a prošle godine.

Dok je RT TV program identifikovao četvoro braće i sestara iz Tadžikistana koji su smješteni u skloništu, tek kasnije je Maryam, koja je na lošem ruskom govorila da su njeni roditelji poginuli u avionapadu, prepoznao bivši komšija.

Tadžikistanski migrant, radnik koji živi u Rusiji, kontaktirao je RFE/RL i dao adresu rođaka djevojčice u Dušanbeu.

Maryam se kasnije pojavila i u drugom videu u kojem je molila svoje rođake u Tadžikistanu da je kontaktiraju. Ostaje nejasno ko je snimio i postavio taj video na društvenoj mreži You Tube.

Pošto je postao svjestan da je njegova unuka preživjela, Šoev kaže da je zatražio od tadžikistanskih vlasti da pomognu kako bi se dijete dovelo kući. Iz Ministarstva spoljnih poslova kažu da bi ta operacija mogla potrajati. “Radimo s iračkom ambasadom u Astanu, Kazahstan, da repatrira ženu i dijete iz Tadžikistana koji su ostali tamo”, izjavio je 22. februara službenik iz ministarstva zadužen za odnose s javnošću.

Vlasti procjenjuju da je otprilike 200 djece među njih više od 1000 tadžikistanske nacionalnosti koja su odvedena za Irak i Siriju da se pridruže militantnoj grupi "Islamska država" od 2014. Neka od njih su i poginula u sukobima.

Tadžikistan je ponudio amnestiju svim građanima koji nisu bili uključeni u nasilje tzv. Islamske države i vratili se dobrovoljno kući. Na desetine njih koji su se vratili i reintegrirali u normalan život ponovo pošli na posao ili obnovili studije.

Dugi put kući

Tadžikistanske vlasti kažu da je povratak maloljetnika bez pratnje i bez dokumenata veoma kompleksna i relativno dugačka procedura koja uključuje identifikaciju djece i izdavanje privremenih putnih dokumenata koji se moraju predati u Iračku ambasadu prije nego što se organizuju njihovi letovi iz Bagdada.

Najbliža rodbina, kao što je Šoev treba da preda dokumente i fotografije koje dokazuju identitet djeteta i porodične veze prije nego što se potvrdi i zatraži skrbništvo.

Šoev je poslao potrebne dokumente i fotografije vlastima i sada čeka na odgovor.

Njegov sin Jamoliddin prvo je napustio Tadžikistan 2004. godine zbog studija u Egiptu na Al-Azhar Univerzitetu.

„Tamo je otišao legalno, sa zvaničnom dozvolom. Ja sam zadržao sva dokumenta,“, kaže Šoev dok pokazuje nekoliko dokumenata i potvrda sa pečatom i pisma.

Među dokumentima je i pismo koje potvrđuje upis Jamoliddina Šoeva na Al-Azhar pripremne kurseve za upis iz 2004. godine. Drugi dokument pokazuje njegovu registraciju u tadžikistanskoj ambasadi u Kairu, koja produžuje boravak sve do 2012.

Često se vraćao u Tadžikistan, gdje se oženio i gdje se rodilo njegovo četvoro djece, kaže njegov otac. Šoev pokazuje fotografije Maryam i njeno dvoje mlađih brata i sestre. „Posljednji put me je nazvao u avgustu 2017. nakon toga ga više nikada nisam čuo.“, kaže Šoev.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova su rekli za RFE/RL da ime Jamoliddina Šoeva nije bilo među imenima Tadžikistanaca osumnjičenih da su se pridružili IDIL-u u Iraku i Siriji. Šoev kaže da su tadžikistanske vlasti potvrdile da je većina porodice njegovog sina smrtno stradala.

„Naše sigurnosne službe su mi rekle da je cijela porodica osim Maryam ubijena tamo,“ kaže.

Ministarstvo nije dalo nikakav okvirni rok za Maryam Šoevu i njen povratak i ponovno ujedinjenje sa djedom.

Šoev kaže da ima nade. Tako misli i još nekoliko deda i nana, tetaka, daidža i amidža širom Tadžikistana koji su pitali vlasti da pomognu u povratku njihovih mladih rođaka – siročadi iz Tadžikistana čiji roditelji su se pridružili IDIL-u i ubijeni su ili su nestali u Iraku i Siriji.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG