Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočio je Hajrudin Karić koji je nekoliko mjeseci bio zatočen 1992.godine na Palama te nakon toga u zatvoru na Kuli u blizini Sarajeva.
Iako nije bio pripadnik vojske niti bilo koje stranke, Karić se prisjetio kako je dobio zajedno s drugim Bošnjacima otkaz tijekom travnja u Centrotransu na Palama, nakon čega su ga u svibnju 1992. zarobili srpski policajci i zatočili zajedno s drugim civilima nesrpske nacionalnosti.
Tijekom zatočeništva na Palama brutalno je prebijen, a i osobno je vidio premlačivanja do smrti nekih drugih zatočenika.
Svjedok se prisjetio i posjeta Karadžića zatvoru na Kuli u kolovozu 1992.godine.
Dana kada je Karadžić osobno posjetio zatvor na Kuli Karić se posebno sjeća jer su se tada njihovi čuvari trudili da sve izgleda bolje nego što je bilo te da se oni najmršaviji i iscrpljeniji zatočenici ne pokazuju.
„Prije dolaska Karadžića oni su to kamuflirali i malo sredili, da ne izgleda da nas oni muče, da izgleda da nam nije loše, da nam je fino...da nas paze. Međutim to nije tako bilo, to je samo taj dan bilo tako kad je g.Karadžić bio tamo u obilasku s novinarima, Crvenim križom....“, prisjetio se svjedok, navodeći kako se on nije ni tada previše kretao okolo, kao ni da je izlazio na prisilne radove poput drugih, budući da nije mogao ni ravno hodati jer je izgubio u samo par mjeseci - pedeset kilograma na težini.
Iz filma prikazanog u sudnici, bošnjački zatvorenici u Kuli, suđenje Karadžiću, 23. juni 2011
Tužiteljstvo, koje optuženog tereti za genocid u više bh. općina, prikazalo je tijekom svjedočenja Karića video reportažu novinarke Christiane Amampour o spomenutom posjetu.
Njezin razgovor sa zatočenim civilima opovrgnuo je Karadžićeve riječi upućene novinarima i prisutnim međunarodnim dužnosnicima poput Paddy-ja Ashdown-a – kako je uhićeno samo sposobno vojno osoblje.
U zatvoru na Kuli prema riječima svjedoka Karića, bili su zatočeni i žene i djeca.
„To su saznali ovi koji su bili samnom u sobi, preko ogledala su pričali s tom drugom sobom. Pitali su - od kuda su, kako su. Jer ta je soba bila pored naše. To su bili civili iz Hadžića, žene, djeca, kao i muški. Oni su pokupljeni iz kuća i dovedeni. Tako da tu nije bilo zarobljenih vojnika nego su to sve bili civili dovedeni iz kuća. Isto kao što smo mi bili dovedeni. Kao civili, a ne vojska“, opisao je svjedok.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je svjedoka ispitivao o okolnostima početka rata, spominjući ubojstvo srpskog svata na Baščaršiji – kao provokaciju koja je potakla bosanske Srbe na prosvjede i postavljanje barikada, a ne plan Srpske demokratske stranke – što tvrdi tužiteljstvo.
Osim toga optuženi je pokušao ustvrditi kako je Karić bio svjestan ratne situacije te je tražio razlike u njegovim prijašnjim izjavama kako bi doveo u pitanje njegov iskaz zbog čega se svjedok nekoliko puta vidno uzrujao.
Pogotovo kad je Karadžić pokušao prikazati nekoliko drugih mogućnosti - kako su ga policajci uhitili, ne zato jer je Bošnjak, nego primjerice zato jer mu je Vehbija Karić bio rođak, general JNA koji je dezertirao u travnju 1992.godine.
Nakon dovršetka iskaza Karića suđenje se u petak nastavlja izvođenjem novog svjedoka haške optužbe.
Iako nije bio pripadnik vojske niti bilo koje stranke, Karić se prisjetio kako je dobio zajedno s drugim Bošnjacima otkaz tijekom travnja u Centrotransu na Palama, nakon čega su ga u svibnju 1992. zarobili srpski policajci i zatočili zajedno s drugim civilima nesrpske nacionalnosti.
Tijekom zatočeništva na Palama brutalno je prebijen, a i osobno je vidio premlačivanja do smrti nekih drugih zatočenika.
Svjedok se prisjetio i posjeta Karadžića zatvoru na Kuli u kolovozu 1992.godine.
Dana kada je Karadžić osobno posjetio zatvor na Kuli Karić se posebno sjeća jer su se tada njihovi čuvari trudili da sve izgleda bolje nego što je bilo te da se oni najmršaviji i iscrpljeniji zatočenici ne pokazuju.
„Prije dolaska Karadžića oni su to kamuflirali i malo sredili, da ne izgleda da nas oni muče, da izgleda da nam nije loše, da nam je fino...da nas paze. Međutim to nije tako bilo, to je samo taj dan bilo tako kad je g.Karadžić bio tamo u obilasku s novinarima, Crvenim križom....“, prisjetio se svjedok, navodeći kako se on nije ni tada previše kretao okolo, kao ni da je izlazio na prisilne radove poput drugih, budući da nije mogao ni ravno hodati jer je izgubio u samo par mjeseci - pedeset kilograma na težini.
Njezin razgovor sa zatočenim civilima opovrgnuo je Karadžićeve riječi upućene novinarima i prisutnim međunarodnim dužnosnicima poput Paddy-ja Ashdown-a – kako je uhićeno samo sposobno vojno osoblje.
U zatvoru na Kuli prema riječima svjedoka Karića, bili su zatočeni i žene i djeca.
„To su saznali ovi koji su bili samnom u sobi, preko ogledala su pričali s tom drugom sobom. Pitali su - od kuda su, kako su. Jer ta je soba bila pored naše. To su bili civili iz Hadžića, žene, djeca, kao i muški. Oni su pokupljeni iz kuća i dovedeni. Tako da tu nije bilo zarobljenih vojnika nego su to sve bili civili dovedeni iz kuća. Isto kao što smo mi bili dovedeni. Kao civili, a ne vojska“, opisao je svjedok.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je svjedoka ispitivao o okolnostima početka rata, spominjući ubojstvo srpskog svata na Baščaršiji – kao provokaciju koja je potakla bosanske Srbe na prosvjede i postavljanje barikada, a ne plan Srpske demokratske stranke – što tvrdi tužiteljstvo.
Osim toga optuženi je pokušao ustvrditi kako je Karić bio svjestan ratne situacije te je tražio razlike u njegovim prijašnjim izjavama kako bi doveo u pitanje njegov iskaz zbog čega se svjedok nekoliko puta vidno uzrujao.
Pogotovo kad je Karadžić pokušao prikazati nekoliko drugih mogućnosti - kako su ga policajci uhitili, ne zato jer je Bošnjak, nego primjerice zato jer mu je Vehbija Karić bio rođak, general JNA koji je dezertirao u travnju 1992.godine.
Nakon dovršetka iskaza Karića suđenje se u petak nastavlja izvođenjem novog svjedoka haške optužbe.
