FBiH: I u ovu školsku godinu sa glavoboljom zbog udžbenika

Početak školske godine na području Federacije BiH još jednom je zadao glavobolje roditeljima čija su djeca i ove, baš kao i prethodnih godina, suočena sa problemom kupovine udžbenika. Apelovalo je i Ministarstvo obrazovanja Federacije, upozorivši roditelje da ne kupuju knjige dok prethodno sa nastavnicima i učiteljima ne provjere po kojem od mora udžbenika će se raditi ove godine.

Uprkos ranijim obećanjima resornog ministra, roditelji i djeca ponovo će čekati da učitelji i nastavnici izaberu autore i izdavačke kuće koji im najviše odgovaraju. Koliko autora i izdavača udžbenika u Federaciji ima teško je pobrojati, no jedno je sigurno - djeca već godinama uče iz različitih udžbenika, čak i onda kada se škola nalazi bukvalno pored škole.

Nabaviti udžbenik za dijete u osnovnoj školi u FBiH postala je prava noćna mora. Paradoks kakvog za nadati se nema nigdje na svijetu je da udžbenik koje je koristilo jedno ne može koristiti drugo dijete, ili ono koje ide u susjednu školu. Zna to najbolje majka čija je kćerka sada 4. razred osnovne škole u Sarajevu:

„Nažalost, ja moram kupiti knjige, jer niti mogu uzeti od zaovine djece koja idu u istu opštinu, niti mogu uzeti od prijateljice čija kćerka ide u Velešićima u školu jer nisu isti autori. I to je tako svake godine.“

Nadala se i vjerovala obećanju ministra obrazovanja FBiH Damira Mašića:

„Ne može više ovako, ne može deset udžbenika za isti predmet, isti razred. Biće dva najbolja da ne bismo ubili konkurenciju. Lično sam najbliži tome da bude jedan, najbolji udžbenik. Ja nisam imao problem što sam koristio udžbenike od svoje sestre koja je bila šest godina starija od mene.“

Na roditelje se apeluje da sačekaju dok nastavnici smisle čije su knjige ove godine odabrane.

„Poruka roditeljima je da ništa ne nabavljaju ni ne kupuju dok ne počne zaista školska godina, dok se nastavnici po svojim aktivima ne dogovore šta je to što je potrebno djeci“, kaže Senada Pepeljak, predsjednica Udruženja vijeća škola i roditelja u BiH.

Istina, udžbenici za 9. razred osnovne škole unificirani su, što za majku s početka priče znači još pet godina kupovine knjiga i trošenja novca, a dobro bi došlo da se i prištedi.

„To bi bilo puno jednostavnije za sve roditelje zato što bi onda te novce mogli utrošiti na neke druge, bitnije stvari koje djeci trebaju – od pribora, do obuće, odjeće,“ kaže ona.

U zemlji u kojoj broj siromašnih raste svakodnevno uporedo sa redovima na kazane narodnih kuhinja, građani se za opremanje svojih đaka snalaze kako znaju i umiju.


Rasparčan obrazovni sistem

Godinu dana nakon datog obećanja i kako se činilo konačnog koraka u dobrom pravcu pokazalo se da, sve i da bude unificiranja, to neće riješiti glavobolju roditelja. Prepoznao je to i ministar Mašić koji, kaže, ne odustaje od principa koji je najavio, i za koji se uveliko sprema ministarstvo. Ali:

„To će se uspostaviti tamo gdje bude dobre volje za tako nešto. Nastavni plan i program FBiH sprovodimo objektivno na području pet kantona i još po pola u dva kantona. To je zbog politike. Naš obrazovni sistem je u potpunosti isparčan. Nadležnost nad obrazovnim procesom, sistemom, izvođenjem nastave je na kantonalnom nivou. Mi sa nivoa Federacije ovog trenutka koordiniramo s onim kantonima koji se žele na dobrovoljnoj osnovi koordinirati i u mjeri u kojoj se žele koordinirati.“

Ideja unificiranja udžbenika različito je prihvaćena i od strane izdavača, autora, ali i nastavnika. Namir Ibrahimović, koji je ujedno i autor i nastavnik bosanskog jezika, smatra da je postojećim udžbenicima narušen kvalitet obrazovanja, te da bi u slučaju unificiranja trpjela djeca jer bi nastavnici radije odabrali one knjige koje naginju zastarjelom metodu, nego novom pristupu, jer im je tako lakše raditi. Postojeći udžbenici, kaže Ibrahimović, prema istraživanju u kojem je učestvovao, pokazuju kako je cilj samo jedan.

„Čitanke koje su ponuđene ni na koji način niti zadovoljavaju kriterije, niti, što je najtužnije, govore uopće o književnosti, nego služe prije svega da bi se gradila nekakva nacionalna svijest. Dakle, književnost postaje potpuno instrument nacionalnih ideologija i donekle objašnjava zašto je sve manje mlađih generacija koje čitaju“, navodi Ibrahimović.

Ministar Mašić najavio je i promjene u samom sistemu i nastavnom planu. Sada, recimo, djeca koje iz Mostara pređu da žive u Sarajevo moraju polagati fiziku za cijelu godinu, jer u Sarajevu djeca već od sedmog razreda imaju ovaj predmet, dok se u Mostaru uvodi tek u osmom razredu. Slično je i sa djetetom koje, recimo, u trećem razredu osnovne škole iz Sarajeva ode u Tuzlu, gdje ga dočeka činjenica da njegovi vršnjaci već dvije godine uče engleski jezik, a ono ga nije ni počelo učiti. I tako od oko 320 škola, koliko ih je u Federaciji, svaka ima svoju politiku, ali i interes.

„Učitelji u nekoliko opština kupljeni su za jedan parfem da se bore za udžbenike tog izdavača. Dakle, pristali su na korupciju. Mnogi časni nisu bili korumpirani, ali su bili instruirani – dakle, pristali su na strah“, kaže književnik i autor Šimo Ešić.

I dok u federalnom ministarstvu obrazovanja tvrde da pokušavaju uvesti red, izdavači smatraju da im se udara na kašiku. Pri tome, ima ih toliko da službenici i recenzenti na mogu čestito ni pregledati sve koje izlaze na tržište, pa ne čudi da se omakne vuk koji živi na grani, da med daje sve sem pčele, te hvalospjevi o marihuani. Sve zahvaljujući politici koja radije pravi armiju poslušnih nego sposobnih.