Hrvatska ima malu razinu emisije ugljičnog-dioksida, ali je vrlo ranjiva na klimatske promjene. Hrvatske vlasti već izrađuju strategiju niskougljičnog razvoja, međutim ekolozi upozoravaju da Hrvatska, time što nije odustala od termoelektrane Plomin C, u stvari ništa bitno nije promijenila.
Hrvatska Vlada vrlo je zadovoljna potpisivanjem pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Do 2017., izdvajat će milijun eura godišnje u zajednički Fond za financiranje klimatskih projekata u zemljama u razvoju, i kao članica Europske unije, do 2030., smanjit će emisiju ugljičnog-dioksida za 40 posto prema količinama iz 1990.
Hrvatska ima malu razinu emisije ugljičnog-dioksida, ali je vrlo ranjiva na klimatske promjene.
"Obaveze iz ovog sporazuma predstavljaju za Hrvatsku manji izazov, nego za druge države potpisnice Okvirne konvencije o promjeni klime", kaže Marija Šćulac Domac, pomoćnica ministra i voditeljica Uprave za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu zraka, tla i mora u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode.
"Hrvatska, i bez ovog sporazuma, već neko vrijeme intenzivno radi na politakama koje su vezane za smanjenje posljedica i sprečavanje daljnjih klimatskih promjena. Mi smo među prvima u EU koji rade niskougljičnu strategiju", navodi Šćulac Domac, te ističe:
"Početkom 2016. počinjemo izradu strategije prilagodbe klimatskim promjenama. Izuzetno fokusirano radimo na mjerama vezanim uz klimatske promjene, prije svega radimo na smanjenju emisija u segmentu transporta, energetske obnove industrijskog sektora, obiteljskih kuća i stambenih zgrada."
Već su stigla upozorenja da hrvatski potpis u Parizu znači prestanak ambicija o istraživanju i eventualnoj eksploataciji ugljikovodika u jadranskom podmorju i odustajanje od izgradnje termoelektrane Plomin C u Istri na ugljen.
Dok je istraživanje ugljikovodika u podmorju projekt koji još nije do kraja definiran i o čijem će eventualnom pokretanju jednom odlučivati cost-benefit analiza, dakle odnos izuzetno visokih troškova istraživanja i eksploatacije prema cijeni nafte i plina, koja će vjerojatno stagnirati, Plomin C je konkretan projekt u kojeg se ušlo sa japanskom kompanijom Marubeni.
U Ministarstvu procjenjuju da rad Plomina C ne bi ugrožavao niskougljični razvoj Hrvatske.
"U ovom trenutku još uvijek su sve opcije otvorene. Čak i u takvim opcijama, koje uključuju korištenje fosilnih goriva, težimo što većem udjelu obnovljivih izvora energije u našoj ukupnoj energetskoj potrošnji. Uz sve te scenarije, i dalje imamo jedan vrlo optimističan niskougljični razvoj, obzirom na sve prednosti koje ima Republika Hrvatska u odnosu na druge zemlje, kako u Evropi, tako i u svijetu", ocjenjuje Marija Šćulac Domac.
Ekološke udruge ne vide nikakve bitne zaokrete u ponašanju hrvatskih vlasti nakon pariškog potpisa.
"Vlada Republike Hrvatske je sama predložila mjere koje planira podržati u sklopu ciljeva EU. Mislim da se ništa bitno ne mijenja. Hrvatska ne smije propustiti ukazanu priliku, koju, rješavanje klimatskih promjena, kao takve, nose. Mora prepoznati brojna nova radna mjesta, razvoj tehnologija, edukaciju za te tehnologije, pa i samu proizvodnju", kaže Luka Tomac, voditelj Programa klimatskih promjena u Zelenoj akciji, te dodaje:
"Zašto Hrvatska ne bi bila regionalni lider u razvoju novih tehnologija, solarnih panela, postrojenja za bio masu, vjetro-elektrane?! Znanje imamo, a mislim da imamo i mandat u sklopu svih međunarodnih projekata na ovu temu."
Predsjednik ekološke udruge Eko Kvarner, Vjeran Piršić, ne dijeli optimizam hrvatske Vlade oko Plomina.
"Na jugoistoku Europe imamo snažan pokušaj revitalizacije termoelektrana na ugljen. Završava se termoelektrana pored Doboja koja će bitno pogoršati, već katastrofalnu situaciju zraka u Slavonskom Brodu. Crna Gora i Kosovo se guraju prema tome. Plomin je jedan u nizu pokušaja implementacije te tehnologije i tvrtki koje nestaju. Tu tehnologiju više niko ne kupuje. U zemljama sa korupcijom se pokušavaju prodati takve tehnologije", kaže Piršić.
Hrvatska ima zašto željeti uspjeh pariškom sporazumu, kaže profesor Mirko Orlić sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Orlić, po užoj specijalnosti oceanograf, upozorava da, ako se ne zaustavi globalno zatopljavanje i podizanje razine mora, postoje ozbiljne procjene kako bi krajem ovog stoljeća Hrvatska, zbog poplava uzrokovanih dizanjem razine mora, mogla godišnje imati štete od jedne do devet milijardi eura.
"Visina štete će zavisiti od nas i situacije na kraju stoljeća. Ako budu veće emisije štetnih plinova, porast nivoa mora će biti veći i imat ćemo i veće štete krajem stoljeća. Ako sporazum proradi i ako se stvarno limitira zagrijavanje, onda će štete na kraju ovog stoljeća biti na donjoj granici, inače će biti na gornjoj granici, od devet milijardi eura", zaključuje Mirko Orlić.
