Nevladine organizacije koje monitoriraju suđenja za ratne zločine na hrvatskim sudovima upozorile su da njihovo procesuiranje ni izdaleka nije pred zaključenjem, a povodom a otvaranja poglavlja 23 - Pravosuđe i ljudska prava u hrvatskim pristupnim pregovorima sa Europskom unijom pozvale su na još ažurniji rad policije i pravosuđa.
Izvještaj o monitoringu postupaka za ratne zločine pred hrvatskim sudovima što su ga u ponedjeljak predstavile nevladine udruge osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta i Građanski odbor za ljudska prava za prvih šest mjeseci ove godine - kao i obično – kombinacija je pohvala i pokuda.
Nevladine organizacije pohvaljuju sporazum Hrvatske i Bosne i Hercegovine kojim se ukida mogućnost da dvojno državljanstvo „spasi“ zločince od izdržavanja zatvorske kazne. Također, pohvaljen je dalji rad na obnovi postupaka iz ranih devedesetih – obnovljena su četiri postupka u kojima su bila osuđena 23 pripadnika postrojbi pobunjehih Srba, izvijestio je Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir.
„Tada su naime olako podizane optužnice i donošene presude protiv pripadnika srpskih postrojbi unatoč tome što u postupanju okrivljenika često nisu bila ostvarena bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina, ili usprkos nepostojanju izvjesnosti da su taj ratni zločin počinili ti okrivljenici,“ kazao je on.
Nastavlja se praksa da se obiteljima žrtava ratnih zločina koje izgube u postupku za naknadu štete naplaćuju visoki iznosi sudskih troškova, upozorila je Vesna Teršelič iz Documente.
Obiteljima žrtava iz Varivoda koje su tužile državu za naknadu štete i izgubile spor naloženo je plaćanje 54.000 kuna, odnosno oko 7.000 eura.
„Kada pokušaju doći do pravde kroz parnicu, onda ne samo da ne dobijaju obeštećenje, nego ih se dodatno kazni sudskim troškovima. Samo prema našoj dokumentaciji znamo sada za 70 slučajeva i to je svakako alarmantno," rekla je Teršelič.
Pozitivni primjeri
Aktualna racionalizacija mreže sudova neće pridonijeti kvalitetnijim suđenjima za ratne zločine, i nevladine organizacije iznova inzistiraju da se suđenja za ratne zločine delegiraju isključivo sudovima i županijskim državnim odvjetništvima u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci.
Martina Klekar, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb, 26. srpnja 2010, Foto: Enis Zebić
„Argument da suđenje u lokalnoj zajednici pridonosi katarzi i suočavanju te lokalne zajednice s prošlošću ima smisla samo ako je kazneni postupak proveden korektno,“ upozorila je Martina Klekar iz Građanskog odbora za ljudska prava.
Nevladine organizacije upozorile su da treba izmijeniti postojeće zakonsko rješenje po kojem se – u postupcima za ratne zločine na hrvatskim sudovima - svjedočenja i materijalni dokazi koja su prikupili haški istražitelji uzimaju kao zakonito prikupljen dokaz samo ako je slučaj potvrđen haškom optužnicom, a potom prepušten hrvatskom pravosuđu.
Ako haški materijali nisu verificirani i haškom optužnicom, to se uzima tek kao indicija, a to će uvelike otežati prikupljanje dokaza, svjedočenje i samo procesuiranje ratnih zločina.
Kao pozitivne primjere nevladine organizacije navode među ostalim dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu dosuđenu bivšem pripadniku Hrvatske vojske za brutalno ubojstvo četvero srpskih civila ujesen 1991. u Novskoj, o čemu smo u niz navrata izvještavali, a kao negativan primjer među ostalim to da je Državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu osječkog Centra za mir protiv nekadašnjeg predsjednika osječke Vojno-stambene komisije Petra Kljajića za ratni zločin protiv civilnog stanovištva, jer je od 1991. do 1993. naređivao i sudjelovao u deložacijama iz vojnih i društvenih stanova u Osijeku osoba pretežno srpske nacionalnosti.
Izvještaj o monitoringu postupaka za ratne zločine pred hrvatskim sudovima što su ga u ponedjeljak predstavile nevladine udruge osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta i Građanski odbor za ljudska prava za prvih šest mjeseci ove godine - kao i obično – kombinacija je pohvala i pokuda.
Nevladine organizacije pohvaljuju sporazum Hrvatske i Bosne i Hercegovine kojim se ukida mogućnost da dvojno državljanstvo „spasi“ zločince od izdržavanja zatvorske kazne. Također, pohvaljen je dalji rad na obnovi postupaka iz ranih devedesetih – obnovljena su četiri postupka u kojima su bila osuđena 23 pripadnika postrojbi pobunjehih Srba, izvijestio je Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir.
„Tada su naime olako podizane optužnice i donošene presude protiv pripadnika srpskih postrojbi unatoč tome što u postupanju okrivljenika često nisu bila ostvarena bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina, ili usprkos nepostojanju izvjesnosti da su taj ratni zločin počinili ti okrivljenici,“ kazao je on.
Nastavlja se praksa da se obiteljima žrtava ratnih zločina koje izgube u postupku za naknadu štete naplaćuju visoki iznosi sudskih troškova, upozorila je Vesna Teršelič iz Documente.
Obiteljima žrtava iz Varivoda koje su tužile državu za naknadu štete i izgubile spor naloženo je plaćanje 54.000 kuna, odnosno oko 7.000 eura.
„Kada pokušaju doći do pravde kroz parnicu, onda ne samo da ne dobijaju obeštećenje, nego ih se dodatno kazni sudskim troškovima. Samo prema našoj dokumentaciji znamo sada za 70 slučajeva i to je svakako alarmantno," rekla je Teršelič.
Pozitivni primjeri
Aktualna racionalizacija mreže sudova neće pridonijeti kvalitetnijim suđenjima za ratne zločine, i nevladine organizacije iznova inzistiraju da se suđenja za ratne zločine delegiraju isključivo sudovima i županijskim državnim odvjetništvima u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci.
„Argument da suđenje u lokalnoj zajednici pridonosi katarzi i suočavanju te lokalne zajednice s prošlošću ima smisla samo ako je kazneni postupak proveden korektno,“ upozorila je Martina Klekar iz Građanskog odbora za ljudska prava.
Nevladine organizacije upozorile su da treba izmijeniti postojeće zakonsko rješenje po kojem se – u postupcima za ratne zločine na hrvatskim sudovima - svjedočenja i materijalni dokazi koja su prikupili haški istražitelji uzimaju kao zakonito prikupljen dokaz samo ako je slučaj potvrđen haškom optužnicom, a potom prepušten hrvatskom pravosuđu.
Ako haški materijali nisu verificirani i haškom optužnicom, to se uzima tek kao indicija, a to će uvelike otežati prikupljanje dokaza, svjedočenje i samo procesuiranje ratnih zločina.
Kao pozitivne primjere nevladine organizacije navode među ostalim dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu dosuđenu bivšem pripadniku Hrvatske vojske za brutalno ubojstvo četvero srpskih civila ujesen 1991. u Novskoj, o čemu smo u niz navrata izvještavali, a kao negativan primjer među ostalim to da je Državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu osječkog Centra za mir protiv nekadašnjeg predsjednika osječke Vojno-stambene komisije Petra Kljajića za ratni zločin protiv civilnog stanovištva, jer je od 1991. do 1993. naređivao i sudjelovao u deložacijama iz vojnih i društvenih stanova u Osijeku osoba pretežno srpske nacionalnosti.
