"Sanader je govorio – Pelješki most je ponos nacije. Nismo mu odgovarali, ali je valjda ponos nacije prvo da čovjek sretno živi i da ima koliko-toliko realnu plaću. Pa nisu sada mostovi i ceste ponos, a ljudi će krepavati od gladi i neimaštine" - predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, Spomenka Avberšek, ali i ostali sindikalni čelnici u Hrvatskoj, poručuju vladajućima da ne gube vrijeme na analiziranje Sanaderovog odlaska i međusobna politička prepucavanja, već kako za narod što bezbolnije izaći iz teške financijske i gospodarske krize.
U suprotnom, jesen bi mogla biti vruća.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever:
"Prosvjedi očajnika su prosvjedi u kojima se lomi sve oko sebe i to ne mora biti doslovno fizički, nego tada ljudi iz očaja izlaze jer više ne vide rješenja, kada im je više sporedno je li to Marko ili Janko. Jedino im je važno da se nešto promijeni za njih jer sami sebe nisu doveli u tu situaciju, doveo ih je netko drugi."
Analitičari procjenjuju da će ministru financija za zatvaranje goleme proračunske rupe nedostajati do kraja godine najmanje milijarda eura. Scenarija za rebalns ima više. Neki ekonomisti predlažu novoj Vladi da joj je najbolje odmah pozvati u pomoć MMF, drugi restrukturiranje javnog sektora, treći osnivanje kriznog stožera, a sindikalisti i građani najviše strepe od one, vjerojatno zadnje mjere, rezanja mirovina i plaća:
"A građani tu nemaju prostora. Mora se učiniti sve da se sačuvaju mirovine, mora se učiniti sve da se sačuvaju plaće, mora se učiniti sve da se sačuva i ta neka zdravstvena sigurnost. Kakva je takva je, mi smo sa njom nezadovoljni, ali ne daj Bože da bude još gora, a to su sve vrlo visoki iznosi."
Ljudi ne kriju zebnju od takvih mogućnosti:
"Ne znam šta bih. Ne smijem niti jednu uplatnicu propustiti ovaj mjesec jer je drugi put dupla, a kamoli da ne platim ništa."
"Ako se ne radi, nema ni penzija. To opet svatko zna. Odnekuda se mora namiriti, od nekuda moraju novci doći."
"Sve smo prodali, nemamo ništa svoje, ljude smo izbacili na ulicu. I šta sada dalje?"
"Čistim zgradu-dvije, i to na crno, da preživim."
"Sa 1.650 kuna ne znam kako ću preživjeti, a režija mi je 2.000. Idem na plac da kupim nešto sitno za ručak i to je to."
"Svi su u minusima, svi su u karticama, svi su u preklapanjima i puno njih je u zatvorenom krugu."
"Čovjek ne može ništa, ali mogu mase, a to je opet teško."
"Stalno upozoravaju Vladu da je država skupa i rastrošna. To se ne odnosi na nas koji kupujemo na placu i gledamo gdje je kunu jeftinije. To se odnosi na ove ogromne megalomanske projekte. Pogledajte te sve moguće arene koje su se izgradile, pa sada nikome ništa."
"Kriza je jako velika pa mislim da nam ne govore istinu. Niko od nas ne zna pravu istinu."
I mnogi analitičari sugeriraju novoj Vladi da u prvom koraku izađe pred narod s istinom o pravom financijskom stanju države. Doktor Danijel Nestić iz zagrebačkog Ekonomskog instituta:
"Ne očekujem bankrot u jesen, ali jedan od najjačih i najtvrđih problema je problem same države i državnog proračuna. Teško da će se rashodi, onako kako su planirani, moći ostvariti, budući da prihodi podbacuju. Ne vjerujem da će doći u pitanje isplata mirovina i plaća. Mislim da je to jedan trenutak, ako do njega dođe, kada se doista može govoriti o vrlo ružnoj situaciji. Vjerujem da je to zadnja stvar koja će doći u pitanje."
No, kresanje potrošnje je neminovno, a sami građani su je u svojim domovima već skresali i u prvih šest mjeseci pala je za čak 10 posto, što je opet loše za državnu blagajnu. Morat će je, kažu nam anketirani Zagrepčani, još smanjiti zbog novih poskupljenja, plina, željeznice, ...:
"Mi smo u krizi cijeli život. Navikli smo. To nije život, to je živuckanje."
U suprotnom, jesen bi mogla biti vruća.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever:
"Prosvjedi očajnika su prosvjedi u kojima se lomi sve oko sebe i to ne mora biti doslovno fizički, nego tada ljudi iz očaja izlaze jer više ne vide rješenja, kada im je više sporedno je li to Marko ili Janko. Jedino im je važno da se nešto promijeni za njih jer sami sebe nisu doveli u tu situaciju, doveo ih je netko drugi."
Analitičari procjenjuju da će ministru financija za zatvaranje goleme proračunske rupe nedostajati do kraja godine najmanje milijarda eura. Scenarija za rebalns ima više. Neki ekonomisti predlažu novoj Vladi da joj je najbolje odmah pozvati u pomoć MMF, drugi restrukturiranje javnog sektora, treći osnivanje kriznog stožera, a sindikalisti i građani najviše strepe od one, vjerojatno zadnje mjere, rezanja mirovina i plaća:
"A građani tu nemaju prostora. Mora se učiniti sve da se sačuvaju mirovine, mora se učiniti sve da se sačuvaju plaće, mora se učiniti sve da se sačuva i ta neka zdravstvena sigurnost. Kakva je takva je, mi smo sa njom nezadovoljni, ali ne daj Bože da bude još gora, a to su sve vrlo visoki iznosi."
Ljudi ne kriju zebnju od takvih mogućnosti:
"Ne znam šta bih. Ne smijem niti jednu uplatnicu propustiti ovaj mjesec jer je drugi put dupla, a kamoli da ne platim ništa."
"Ako se ne radi, nema ni penzija. To opet svatko zna. Odnekuda se mora namiriti, od nekuda moraju novci doći."
"Sve smo prodali, nemamo ništa svoje, ljude smo izbacili na ulicu. I šta sada dalje?"
"Čistim zgradu-dvije, i to na crno, da preživim."
"Sa 1.650 kuna ne znam kako ću preživjeti, a režija mi je 2.000. Idem na plac da kupim nešto sitno za ručak i to je to."
"Svi su u minusima, svi su u karticama, svi su u preklapanjima i puno njih je u zatvorenom krugu."
"Čovjek ne može ništa, ali mogu mase, a to je opet teško."
"Stalno upozoravaju Vladu da je država skupa i rastrošna. To se ne odnosi na nas koji kupujemo na placu i gledamo gdje je kunu jeftinije. To se odnosi na ove ogromne megalomanske projekte. Pogledajte te sve moguće arene koje su se izgradile, pa sada nikome ništa."
"Kriza je jako velika pa mislim da nam ne govore istinu. Niko od nas ne zna pravu istinu."
I mnogi analitičari sugeriraju novoj Vladi da u prvom koraku izađe pred narod s istinom o pravom financijskom stanju države. Doktor Danijel Nestić iz zagrebačkog Ekonomskog instituta:
"Ne očekujem bankrot u jesen, ali jedan od najjačih i najtvrđih problema je problem same države i državnog proračuna. Teško da će se rashodi, onako kako su planirani, moći ostvariti, budući da prihodi podbacuju. Ne vjerujem da će doći u pitanje isplata mirovina i plaća. Mislim da je to jedan trenutak, ako do njega dođe, kada se doista može govoriti o vrlo ružnoj situaciji. Vjerujem da je to zadnja stvar koja će doći u pitanje."
No, kresanje potrošnje je neminovno, a sami građani su je u svojim domovima već skresali i u prvih šest mjeseci pala je za čak 10 posto, što je opet loše za državnu blagajnu. Morat će je, kažu nam anketirani Zagrepčani, još smanjiti zbog novih poskupljenja, plina, željeznice, ...:
"Mi smo u krizi cijeli život. Navikli smo. To nije život, to je živuckanje."
