Iako je stanarsko pravo u Hrvatskoj “prošlo svršeno vrijeme”, oko 2800 obitelji u Vukovaru, Belom Manastiru i drugim mjestima Hrvatskog Podunavlja steći će status zaštićenog najmoprimca i potom krenuti u otkup stana za koji su nekada imali stanarsko pravo.
“Ratne i poratne okolnosti dovele su objektivno do toga da bi dio naših građana – da nije ove uredbe – bio zapravo u neravnopravnom položaju. Ova uredba je zaista na tragu ispravljanja te nepravde”, kaže potpredsjednik Vlade iz redova srpske manjine Slobodan Uzelac.
Rok za prijavu za otkup stanova istekao je u studenom 1996, a mirna reintegracija Podunavlja u – kako se to službeno naziva – hrvatski državnopravni okvir završena je dva mjeseca kasnije, pa ni Srbi koji su tada živjeli u Vukovaru, ni Hrvati koji su tada bili u progonstvu nisu mogli otkupiti stanove na kojima su imali stanarsko pravo.
Zaštićeni najmoprimci
Uredba im sada daje status zašićenog najmoprimca, a što to znači, za naš radio pojašnjava predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Vojislav Stanimirović:
Vojislav Stanimirović, foto: Enis Zebić“Oni i njihovi naslednici mogu stanovati u svojim stanovima i plaćati stanarine po 2,40 kune po kvadratu (0,35 eura) i tu stanovati 100 godina ako hoće. Mogu stanove otkupiti na kredit – ne treba nikakvi novac, znači hipoteka je na taj stan u bankama, i na 25 godina sa 2 posto kamata, i mogu da kupe stan za gotovinu od 175 eura po kvadratu na niže, ovisno o starosti zgrade, kad je obnovljena itd. To može biti po meni negde između 140 i 175 eura, individualno od zgrade do zgrade.”
Dvije su pogodnosti u ovoj uredbi koje nisu bile sadržane niti u jednom dosadašnjem rješenju: u otkup mogu ići ne samo bivši nositelji stanarskog prava, nego i njihovi nasljednici – ako žive u tom stanu, i čim se krene u otkup, moguće je raspolagati sa stanom – prodati ga ili iznajmljivati, a do sada se to 10 godina nije moglo.
Neravnopravan status
U otkup mogu ući samo građani koji nemaju druge useljive nekretnine u Hrvatskoj, i to je za Stanimirovića svojevrsna kazna onima koji žive u Podunavlju.
“Dok recimo svi drugi, npr. Hrvati iz Bosne – ne pitaju ih da li imaju u Bosni stan, vikendicu kuću ili nešto – oni mogu otkupiti, kao i Srbi koji su u Srbiji, koji su se snašli u Srbiji, imaju stanove i eventualno kuće, a bili su nosioci stanarskog prava – isto mogu otkupiti! Znači, samo smo mi koji smo ovde kažnjeni, mi nemamo prava ako u Hrvatskoj imate nekakav useljiv stambeni objekat”, kaže Stanimirović.
On očekuje da će taj dio biti izmijenjen u roku od dva mjeseca.
Predsjednik Udruge stanara grada Vukovara Domagoj Marenić u izjavi za naš radio nezadovoljan je najavom da će se naknadno izbrisati odredba o imovini u Hrvatskoj, što po njegovoj ocjeni pokazuje neozbiljnost autora uredbe.
On upozorava da mnogi nemaju novaca za otkup ni sa ovim popustima, a tvrdi i da stanovnici Hrvatskog Podunavlja nisu u otkupnoj cijeni izjednačeni sa drugim građanima Hrvatske.
“Prilikom otkupa stanova u društvenom vlasništvu oni su plaćali 10 posto vrijednosti stana. Procijenjena etalonska vrijednost kvadrata stana u Vukovaru je 700 eura, pa bi 10 posto bilo 70 eura!”, navodi Marenić.
A on podsjeća da brojke o kojima govori Stanimirović vrijede samo za gotovinsko plaćanje, dok je cijena kod plaćanja na kredit dvostruko veća.
“Ratne i poratne okolnosti dovele su objektivno do toga da bi dio naših građana – da nije ove uredbe – bio zapravo u neravnopravnom položaju. Ova uredba je zaista na tragu ispravljanja te nepravde”, kaže potpredsjednik Vlade iz redova srpske manjine Slobodan Uzelac.
Rok za prijavu za otkup stanova istekao je u studenom 1996, a mirna reintegracija Podunavlja u – kako se to službeno naziva – hrvatski državnopravni okvir završena je dva mjeseca kasnije, pa ni Srbi koji su tada živjeli u Vukovaru, ni Hrvati koji su tada bili u progonstvu nisu mogli otkupiti stanove na kojima su imali stanarsko pravo.
Zaštićeni najmoprimci
Uredba im sada daje status zašićenog najmoprimca, a što to znači, za naš radio pojašnjava predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Vojislav Stanimirović:
Dvije su pogodnosti u ovoj uredbi koje nisu bile sadržane niti u jednom dosadašnjem rješenju: u otkup mogu ići ne samo bivši nositelji stanarskog prava, nego i njihovi nasljednici – ako žive u tom stanu, i čim se krene u otkup, moguće je raspolagati sa stanom – prodati ga ili iznajmljivati, a do sada se to 10 godina nije moglo.
Neravnopravan status
U otkup mogu ući samo građani koji nemaju druge useljive nekretnine u Hrvatskoj, i to je za Stanimirovića svojevrsna kazna onima koji žive u Podunavlju.
“Dok recimo svi drugi, npr. Hrvati iz Bosne – ne pitaju ih da li imaju u Bosni stan, vikendicu kuću ili nešto – oni mogu otkupiti, kao i Srbi koji su u Srbiji, koji su se snašli u Srbiji, imaju stanove i eventualno kuće, a bili su nos
U otkup mogu ući samo građani koji nemaju druge useljive nekretnine u Hrvatskoj, i to je za Stanimirovića svojevrsna kazna onima koji žive u Podunavlju.
On očekuje da će taj dio biti izmijenjen u roku od dva mjeseca.
Predsjednik Udruge stanara grada Vukovara Domagoj Marenić u izjavi za naš radio nezadovoljan je najavom da će se naknadno izbrisati odredba o imovini u Hrvatskoj, što po njegovoj ocjeni pokazuje neozbiljnost autora uredbe.
On upozorava da mnogi nemaju novaca za otkup ni sa ovim popustima, a tvrdi i da stanovnici Hrvatskog Podunavlja nisu u otkupnoj cijeni izjednačeni sa drugim građanima Hrvatske.
“Prilikom otkupa stanova u društvenom vlasništvu oni su plaćali 10 posto vrijednosti stana. Procijenjena etalonska vrijednost kvadrata stana u Vukovaru je 700 eura, pa bi 10 posto bilo 70 eura!”, navodi Marenić.
A on podsjeća da brojke o kojima govori Stanimirović vrijede samo za gotovinsko plaćanje, dok je cijena kod plaćanja na kredit dvostruko veća.
