Boris Tadić i Ivo Josipović u Zagrebu, novembar 2010.
Tadić i Josipović, uz vino ili uz grobove
Predsednik Srbije Boris Tadić i predsednik Hrvatske Ivo Josipović već su pokazali nekoliko puta da su spremni da unesu nešto novo u sferi veoma delikatnih srpsko-hrvatskih odnosa, najpre neformalnim druženjima na brodicu i u opatijskoj konobi, a potom na beogradskim ulicama i knjižarama, zatim su pokazali hrabri iskorak u Vukovaru, na stratištu Ovčara gde se hrvatskim žrtvama poklonio predsednik Srbije, a potom i u blizini gde se hrvatski predsednik poklonio srpskim žrtvama.
Hrvatski predsednik je najavom da će možda pozvati, uz ostale regionalne predsednike, i predsednika Srbije na proslavu Dana državnosti otišao još jedan korak dalje.
Da li je izjava iz Tadićevog kabineta da je u njegovom planu samo prisustvo komemoraciji u Jadovnom srpskim i drugim žrtvama ustaškog terora, dan nakon proslave hrvatske državnosti, znak da ne očekuje poziv ili da ga ne bi ni prihvatio?
Ima li politički ičega spornog u Srbiji danas u eventualnom prisustvu proslavi 20 godina od formiranja samostalne države Hrvatske?
"Mislim da ne bi bilo sporno, čak mislim da bi to bila dobra poruka. Zato što nezavisna Hrvatska danas kakva jeste, ne može se izjednačavati sa ustaštvom. Ono što zabrinjava jeste da u našim elitama ovde u velikoj meri se stalno identifikuje svaka nezavisna Hrvatska sa ustaštvom. Mislim da bi Tadić trebalo da ide“, ocenjuje Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za Srbiju.
Video: Predsednici Srbije i Hrvatske sastali su se prvi put u aprilu 2010. u vojvođanskom selu Bački Monoštor. Autori: Iva Martinović, Miloš Teodorović
Nenad Prokić, dramaturg i istaknuti funkcioner LDP-a, opozicione stranke Čedomira Jovanovića, razume poruku iz Tadićevog kabineta, plasiranu preko domaće štampe, kao znak da ne postoji volja da se prisustvuje toj proslavi.
"On žuri, isto kao što žure hrvatski desničari, da pokaže da je on sposoban i za srpsko desničarstvo. I u tom smislu će otići dan kasnije u Gospić. To ne vodi poboljšanju odnosa u regionu, to vodi upropašćivanju onog dobrog napora kojeg su dva predsednika uložila, uprkos teškoćama koje imaju u svojim sredinama, da se izglade dvodecenijski sukobi između dveju država“, smatra Prokić.
Brisel preči od svega
Što se tiče prisustva srpskog predsednika na obeležavanju godišnjice stradanja Srba u Jadovnom, Sonja Biserko ne vidi u tome ništa sporno, ali pledira na dobro odmeravanje poruka koje se sa takvih stratišta šalju danas, s obzirom na njihove zloupotrebe u pripremi ratova 90-ih.
Fotogalerija: Ivo Josipović u Beogradu, juli 2010
x
Fotogalerija
Šetnja Josipovića i Tadića Beogradom
"Obeležavanja se dešavaju širom Evrope i treba podsećati na sve zločine koji su se dogodili da se ne bi ponovili, ali mislim da je problem u Srbiji u tome što je, manje više, rat u 90-im krenuo sa propagandom koja se odnosila na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu. Mislim da je tu problem i da se Drugi svestki rat koristi kao izgovor za ono što se kasnije desilo i da bi se Hrvatska ponovo predstavila samo kao ustaška tvorevina“, kaže Biserko.
Istoričar Nikola Samardžić smatra da dva predsednika, koji su napravili značajan iskorak u normalizaciji odnosa dve države, treba da se odmaknu od mesta susreta i povoda koji su vezani za prošlost, jer imaju zajedničke brige u vezi
Brisel je adresa koja je u ovom trenutku za obe države preča od svega drugog.
„I Zagreb i Beograd imaju ogromnu odgovornost ne samo za sopstvenu budućnost već i za budućnost svojih suseda, BiH, Kosovo i Makedoniju, budući da su se mnogi procesi u Drugom svetskom ratu i u 90-im godinama odvijali upravo na toj liniji istorijskih nesporazuma Srba i Hrvata koji inače relativno kratko traju. Mislim da je u ovom trenutku potrebno prevazići kultove komemoracija, sažaljenja i manipulacija mrtvima. Insistiranje na ritualima nam nije potrebno. Ja bih voleo da oni ponove svoj ručak u Opatiji, da podele zubaca i flašu vina, da pozovu vas i mene...Bolje pored zubaca i flaše vina nego pored grobova i ispod zastava", zaključuje Samardžić.
Podijeljene reakcije o nedolasku Tadića na Dan državnosti
Predsjednik Republike Srbije Boris Tadić neće doći na obilježavanje 20. godišnjice hrvatske državnosti, o čemu je posljednjih dana u Hrvatskoj vođena javna polemika, ali će, dan poslije, 26. lipnja, prisustvovati obilježavanju 70. godišnjice stradanja Srba, Židova, Roma i komunista u ustaškom logoru Jadovno kraj Gospića, koju organizira Srpsko narodno vijeće.
Još se ne zna kako će točno izgledati proslava 20. godišnice hrvatske državnosti 25. lipnja. Naime, hrvatska premijerka Jadranka Kosor i predsjednik države Ivo Josipović imaju različite ideje o toj velikoj svečanosti, ali porukom iz ureda srbijanskog predsjendika barem je riješena dilema oko toga treba li Hrvatska na svoj veliki praznik pozvati i predsjednika Srbije, što je zagovarao Josipović:
"Ako bude pozivanja predsjednika država cijele naše regije, svih susjeda, od istočnih do zapadnih, onda će naravno i on biti pozvan," kazao je Josipović.
Josipovićevo mišljenje dijele i najveće oporbene hrvatske stranke.
„To je samo pitanje političke zrelosti," ističe čelnica Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić.
Političari vladajućeg HDZ-a uglavnom su se izbjegavali izjasniti, no ni iz desnih stranaka nemaju dileme:
„Neka Tadić slavi Dan državnosti u Srbiji! Kao predsjednik države koja je izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, na Dan hrvatske državnosti po mojem mišljenju nema što ovdje raditi," izjavio je hrvatskim medijima Dinko Burić iz Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje.
Komemoracija žrtvama ustaškog terora u Jadovnom organizira se samo dan nakon velike obljetnice hrvatske državnosti. Organizator je Srpsko narodno vijeće, u kojem ističu da je do odabira datuma došlo igrom slučaja.
Lani je sjećanju na stradale u Jadovnom prisustvovao i Josipović, a ove godine je, uz Tadića, pozvan i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Na području tog velebitskog sela, kraj Gospića, osnovan je prvi koncentracijski logor u Drugom svjetskom ratu gdje su 1941. ustaše pobile tisuće ljudi, o čemu postoji i djelomična evidencija, ali o ukupnom broju stradalih još se spekulira i procjene se kreću od 20 i više tisuća (Slavko Goldstein) do 40 i više tisuća (Đuro Zatezalo) ili oko 4000, kako je rečeno na Hrvatskoj televiziji.
