Više od 4.000 hrvatskih građana potpisalo je u posljednjih desetak dana peticiju protiv visokih odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj i skupih i dugotrajnih sudskih procesa, ponuđenu na internetskim stranicama nevladine udruge "Juris protecta". Unatoč brojnim iskustvima građana u Odvjetničkoj komori i Ministarstvu pravosuđa odbijaju optužbe da je pravda u Hrvatskoj "dostupna samo bogatima".
Nije Hrvatska izuzetak, suđenje je svugdje skupo, ističe za RSE ugledni hrvatski odvjetnik Anto Nobilo:
„Smatram da sudski troškovi, ukupno, ne samo odvjetnička tarifa, moraju biti još skuplji, da obeshrabrimo nepotrebna parničenja, a da potaknemo nagodbe i sporazume. U Americi je najnormalnije, ako imate veliki sudski spor da dižete hipoteku na kuću, dižete kredit i – idete u sudski spor. Dakle, onaj koji se uputi na sud i izgubi značajnu imovinsku parnicu trebao bi, figurativno rečeno 'gaće na štapu odnijeti'. Onaj koji je u pravu, njega sud ne bi trebao ništa doći jer troškove snosi stranka koja je izgubila.“
Zagrepčani koje smo danas zaustavili pred Palačom pravde slazu se s takvim stavom, ali dodaju, samo za pravno uređenoj državi bez "kolopleta isprepletenih interesa, mita i korupcije", zbog čega nije sigurno da će sudski spor dobiti baš onaj tko je u pravu:
„Pa, ja mislim da je pravosuđe u Hrvatskoj dosta – nepravedno. Svi kažu da su pravo i pravda dvije različite stvari i da se to u Hrvatskoj stvarno događa.“
Anka Burcar iz Novalje na Pagu već se 12 godina sudi zbog kuće koju je kupila još 1998. godine, ali tvdi da joj bivši vlasnik nije dostavio svu građevinsku dokumentaciju zbog čega mu je isplatila samo 80 posto dogovorene cijene, on ju je zbog toga tužio, nasilno ponovo zauzeo prizemlje kuće, bilo je i fizičkog razračunavanja, on tvrdi da joj je sve dao, ona da su dokumenti falsificirani, nemamo prilike ući u srž spora, uzimamo ga samo kao primjer jedne od tisuća dugotrajnih hrvatskih sudskih sporova čiji kraj se ne nazire ni nakon 12 godina:
„Bit je u tome da suprotna strana iznajmljuje nasilno zauzet dio kuće i godišnje dobije pet do šest tisuća eura i to ima za sudske sporove. Čini mi se da je svima u interesu, uključujući i sutkinju, da on to što duže iznajmljuje i da zato i odugovlači spor. Županijski sud vrati prvostupanjskom sudu, a sutkinja se ponovo 'napravi luda' pa sve isto ponavlja i tako se predmet vraća. Sad mi je već treći put na Županijskom sudu, stoji tamo već dvije godine i tako već 11 godina."
Pred najvećim Općinskim sudom u Zagrebu srećemo i 75-godišnju Zagrepčanku koja ima "bezezlen problem" sudi se s gradom zbog plaćanja pričuve koju je, kaže, pokojni muž redovno plaćao, ali to već sedam godina dokazuje, zbog male penzije, bez odvjetnika:
„Rekli su da svaki izlazak njihovog advokata košta 900 kuna (oko 120 eura) što je za mene jako puno jer mi je penzija 2 300 kuna (oko 300 eura)."
Slična priča u sporu s osiguravajućom kućom:
„Oooo, nemojte me ništa pitati, moje iskustvo je katastrofalno! Imala sam nesreću 1991. godine, tužba je od 1993. i nećete vjerovat, još nije gotovo, do dana današnjeg.“
Suci odgovorni za dugotrajne sporove
Ova žena ima 61 godinu, brakorazvodnu i imovinsku parnicu oko minijaturnog stana i još manje vikendice je započela s 42. Posljednjih 18 godina, kaže, njezin život protječe od ročišta do ročišta. A odvjetnicima je već isplatila više od 20 tisuća eura,vise od cijene vikendice, ali druga strana se ne želi nagoditi:
„Po 3.000 kune sam plaćala za običnu predstavku, a to je bilo prije dve godine, a samom odvjetniku, svako malo po 1000 eura, a ne znam točno ni što je napravio. To je prestrašno, po godinu i pol nije ni bilo ročišta, uopće, tako da ja mislim da oni međusobno muljaju.“
Najveći je apsurd, slažu se i građani i odvjetnici, što se od trenutka pravomoćne presude do njezinog uručivanja stranci u sporu također računaju zatezne kamate, a to je, kaže, još jedna naša sugovornica, najmanje dva mjeseca, a njezinoj je trebalo čak 16 mjeseci:
„To su kojekavi nepotizmi, veze, a ja plaćam goleme zatezne kamate jer sutkinja u godinu i pol dana nije u stanju napisati i poslati mi presudu!“
Odvjetnik Nobilo ne isključuje mogućnost namjernog odugovlačenja spora:
„Lako moguće, jer ovaj sustav je takav da se plaća po broju ročišta, po broju radnji i to je nepravedan sustav. A druge strane, nepravedno je da odvjetnički honorar ovisi o vrijednosti predmeta spora jer nekad skupi predmet može biti pravno lagan i obrnuto.“
Iz Ministarstva pravosuđa smo dobili pismenu izjavu u kojoj se ističe da su krajem prošle godine učinjene bitne promjene u Odvjetničkoj tarifi i u slučajevima smetanja posjeda, stambenim odnosima, poništenju braka, utvrđena je jedinstvena odvjetnička nagrada za cijeli prvostupanjski postupak. Tvrdnju kako je pravda u Hrvatskoj dostupna samo bogatima smatraju netočnom.
Za dugotrajne i skupe sporove predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis najodgovornijima drži suce:
„Jer, znate tko u svojim rukama drži i 'sukno iškare'- sudac. O sucu isključivo ovisi kako će postupak teći.“
Građani znaju samo jedno, da na pravdu u Hrvatskoj treba čekati dugo i da je, za njihov standard, preskupa:
„Pa, naravno i mi dugo iz toga nećemo izaći. To je jedno klupko koje samo Aleksandar Veliki može razriješiti“, rezignirano zaključuje jedna od zaustavljenih Zagrepčanki.
Nije Hrvatska izuzetak, suđenje je svugdje skupo, ističe za RSE ugledni hrvatski odvjetnik Anto Nobilo:
„Smatram da sudski troškovi, ukupno, ne samo odvjetnička tarifa, moraju biti još skuplji, da obeshrabrimo nepotrebna parničenja, a da potaknemo nagodbe i sporazume. U Americi je najnormalnije, ako imate veliki sudski spor da dižete hipoteku na kuću, dižete kredit i – idete u sudski spor. Dakle, onaj koji se uputi na sud i izgubi značajnu imovinsku parnicu trebao bi, figurativno rečeno 'gaće na štapu odnijeti'. Onaj koji je u pravu, njega sud ne bi trebao ništa doći jer troškove snosi stranka koja je izgubila.“
Zagrepčani koje smo danas zaustavili pred Palačom pravde slazu se s takvim stavom, ali dodaju, samo za pravno uređenoj državi bez "kolopleta isprepletenih interesa, mita i korupcije", zbog čega nije sigurno da će sudski spor dobiti baš onaj tko je u pravu:
„Pa, ja mislim da je pravosuđe u Hrvatskoj dosta – nepravedno. Svi kažu da su pravo i pravda dvije različite stvari i da se to u Hrvatskoj stvarno događa.“
Anka Burcar iz Novalje na Pagu već se 12 godina sudi zbog kuće koju je kupila još 1998. godine, ali tvdi da joj bivši vlasnik nije dostavio svu građevinsku dokumentaciju zbog čega mu je isplatila samo 80 posto dogovorene cijene, on ju je zbog toga tužio, nasilno ponovo zauzeo prizemlje kuće, bilo je i fizičkog razračunavanja, on tvrdi da joj je sve dao, ona da su dokumenti falsificirani, nemamo prilike ući u srž spora, uzimamo ga samo kao primjer jedne od tisuća dugotrajnih hrvatskih sudskih sporova čiji kraj se ne nazire ni nakon 12 godina:
„Bit je u tome da suprotna strana iznajmljuje nasilno zauzet dio kuće i godišnje dobije pet do šest tisuća eura i to ima za sudske sporove. Čini mi se da je svima u interesu, uključujući i sutkinju, da on to što duže iznajmljuje i da zato i odugovlači spor. Županijski sud vrati prvostupanjskom sudu, a sutkinja se ponovo 'napravi luda' pa sve isto ponavlja i tako se predmet vraća. Sad mi je već treći put na Županijskom sudu, stoji tamo već dvije godine i tako već 11 godina."
Pred najvećim Općinskim sudom u Zagrebu srećemo i 75-godišnju Zagrepčanku koja ima "bezezlen problem" sudi se s gradom zbog plaćanja pričuve koju je, kaže, pokojni muž redovno plaćao, ali to već sedam godina dokazuje, zbog male penzije, bez odvjetnika:
„Rekli su da svaki izlazak njihovog advokata košta 900 kuna (oko 120 eura) što je za mene jako puno jer mi je penzija 2 300 kuna (oko 300 eura)."
Slična priča u sporu s osiguravajućom kućom:
„Oooo, nemojte me ništa pitati, moje iskustvo je katastrofalno! Imala sam nesreću 1991. godine, tužba je od 1993. i nećete vjerovat, još nije gotovo, do dana današnjeg.“
Suci odgovorni za dugotrajne sporove
Ova žena ima 61 godinu, brakorazvodnu i imovinsku parnicu oko minijaturnog stana i još manje vikendice je započela s 42. Posljednjih 18 godina, kaže, njezin život protječe od ročišta do ročišta. A odvjetnicima je već isplatila više od 20 tisuća eura,vise od cijene vikendice, ali druga strana se ne želi nagoditi:
„Po 3.000 kune sam plaćala za običnu predstavku, a to je bilo prije dve godine, a samom odvjetniku, svako malo po 1000 eura, a ne znam točno ni što je napravio. To je prestrašno, po godinu i pol nije ni bilo ročišta, uopće, tako da ja mislim da oni međusobno muljaju.“
Najveći je apsurd, slažu se i građani i odvjetnici, što se od trenutka pravomoćne presude do njezinog uručivanja stranci u sporu također računaju zatezne kamate, a to je, kaže, još jedna naša sugovornica, najmanje dva mjeseca, a njezinoj je trebalo čak 16 mjeseci:
„To su kojekavi nepotizmi, veze, a ja plaćam goleme zatezne kamate jer sutkinja u godinu i pol dana nije u stanju napisati i poslati mi presudu!“
Odvjetnik Nobilo ne isključuje mogućnost namjernog odugovlačenja spora:
„Lako moguće, jer ovaj sustav je takav da se plaća po broju ročišta, po broju radnji i to je nepravedan sustav. A druge strane, nepravedno je da odvjetnički honorar ovisi o vrijednosti predmeta spora jer nekad skupi predmet može biti pravno lagan i obrnuto.“
Iz Ministarstva pravosuđa smo dobili pismenu izjavu u kojoj se ističe da su krajem prošle godine učinjene bitne promjene u Odvjetničkoj tarifi i u slučajevima smetanja posjeda, stambenim odnosima, poništenju braka, utvrđena je jedinstvena odvjetnička nagrada za cijeli prvostupanjski postupak. Tvrdnju kako je pravda u Hrvatskoj dostupna samo bogatima smatraju netočnom.
Za dugotrajne i skupe sporove predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Leo Andreis najodgovornijima drži suce:
„Jer, znate tko u svojim rukama drži i 'sukno iškare'- sudac. O sucu isključivo ovisi kako će postupak teći.“
Građani znaju samo jedno, da na pravdu u Hrvatskoj treba čekati dugo i da je, za njihov standard, preskupa:
„Pa, naravno i mi dugo iz toga nećemo izaći. To je jedno klupko koje samo Aleksandar Veliki može razriješiti“, rezignirano zaključuje jedna od zaustavljenih Zagrepčanki.
