Svega dvije ponude pristigle su na natječaj za privatizaciju šest hrvatskih brodogradilišta. Iako bi drugi krug natječaja trebao biti raspisan već za dva tjedna, sindikati traže da se sa time pričeka, a eksperti da prvo Vlada sama obavi restrukturiranje brodogradilišta, pa da ih tek onda proda po dobroj cijeni.
Svega dvije ponude na natječaju za privatizaciju šest hrvatskih brodogradilišta i nisu neko iznenađenje, prvi je zaključak nakon što je danas Hrvatski fond za privatizaciju izvijestio o rezultatima prvog kruga natječaja. Jedna je ponuda stigla za trogirsko brodogradilište „Brodotrogir“, a druga za splitsko Brodogradilište specijalnih objekata.
Urednik business-magazina „Lider“, Miodrag Šajatović, kaže kako se ovakav ishod i očekivao:
„Mislim da je formalno obavljeno sve što je Europska unija tražila, ali nema rezultata. Pokazuje se da uvijek mora postojati plan B i da je hrvatska država trebala napraviti vlastiti plan restrukturiranja brodogradnje, obaviti težak i prljav dio posla samostalno, a ne očekivati da će to napraviti neko drugi.“
Po Šajatovićevoj ocjeni, to je cijena koju će se sada morati platiti zbog toga što se toliko dugo odgađalo restrukturiranje brodogradnje:
„U brodogradilišta će trebati uložiti još para i garancija, te platiti dvostruku cijenu. Odgovorna država bi sama sredila, pospremila i okrečila brodogradilišta, pa bi ih tek onda išla prodavati.“
U privatizaciju je krenulo šest brodogradilišta – u četiri od njih - riječkom „3. maju“, Brodograđevnoj industriji Split, Brodotrogiru i Kraljevici – prodaje se od 80 do 99,5 posto vlasništva za jednu kunu. Za 60 posto dionica, jedinog u ovom paketu koji posluje pozitivno, pulskog „Uljanika“, traži se 400 milijuna kuna, a za splitsko Brodogradilište specijalnih objekata traži se 18 milijuna kuna.
Brodograđevni radnici nisu iznenađeni slabim odazivom – evo prve reakcije predsjednika Nezavisnog sindikata u splitskom „škveru“, Zvonka Šegvića:
„Mi sindikati smo znali da će ovo biti neuspjeh. Jedino oni koji su raspisali natječaj su pomislili drugačije. Oni bi sada trebali preuzeti odgovornost i u najmanju ruku dati ostavku. Odmah dati novi natječaj, rezultat će biti isti. Onda je scenarij poznat, ali tako neće proći. Ako misle tako, imat će vatru. Treba samo mala iskra da se sve upali. Neka rješavaju probleme kako treba, a ne eksperimentima, ko što je bio i ovaj.“
Sindikati su ovih dana uputili niz optužbi na račun Vlade – od toga da pojedini političari imaju svoje privatizacijske pulene, što sudeći po odazivu na natječaj ne stoji, do toga da Vlada svojom nebrigom dodatno ruši brodogradilišta.
Predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske, Vedran Dragičević, upitao je danas Vladu zašto se ne poštuje dogovor da će Vlada, kao vlasnik brodogradilišta, do privatizacije osiguravati sredstva za proizvodnju, a iz zarade bi se isplaćivalo plaće:
„Sada je to sve stalo. Ima šest mjeseci da se ništa nije dogodilo u smislu praćenja brodogradilišta. Sada vas pitam – ako je bio dogovor da će se, dok se ne privatizira, pratiti brodogradilišta, zašto se taj dogovor danas ne poštuje. To znači da će oni, koji se budu javili u drugom krugu, kupovati mrtvace.“
Sindikalni povjerenik iz riječkog „3. maja“, Juraj Šoljić, na tom tragu pita – zašto ministar financija već četiri mjeseca ne potpisuje već odobreni kredit koji bi pokrenuo ovo brodogradilište? Radnike se šalje na čekanje, vraća ih se na posao, pa ih se opet šalje na čekanje:
„Nema se posla. Inače, 3. maj zapošljava oko 2.800 svojih radnika i oko 1.200 kooperanata. Tu je i oko 13.000, što dobavljača, što kooperanata, koji su poslom vezani za 3. maj. Radnici su u takvoj psihozi da je potrebna iskra da se zapale. Ali kada se zapale, ne znam gdje ćemo doći.“
Svega dvije ponude na natječaju za privatizaciju šest hrvatskih brodogradilišta i nisu neko iznenađenje, prvi je zaključak nakon što je danas Hrvatski fond za privatizaciju izvijestio o rezultatima prvog kruga natječaja. Jedna je ponuda stigla za trogirsko brodogradilište „Brodotrogir“, a druga za splitsko Brodogradilište specijalnih objekata.
Urednik business-magazina „Lider“, Miodrag Šajatović, kaže kako se ovakav ishod i očekivao:
„Mislim da je formalno obavljeno sve što je Europska unija tražila, ali nema rezultata. Pokazuje se da uvijek mora postojati plan B i da je hrvatska država trebala napraviti vlastiti plan restrukturiranja brodogradnje, obaviti težak i prljav dio posla samostalno, a ne očekivati da će to napraviti neko drugi.“
Po Šajatovićevoj ocjeni, to je cijena koju će se sada morati platiti zbog toga što se toliko dugo odgađalo restrukturiranje brodogradnje:
„U brodogradilišta će trebati uložiti još para i garancija, te platiti dvostruku cijenu. Odgovorna država bi sama sredila, pospremila i okrečila brodogradilišta, pa bi ih tek onda išla prodavati.“
Četiri brodogradilišta za po jednu kunu
U privatizaciju je krenulo šest brodogradilišta – u četiri od njih - riječkom „3. maju“, Brodograđevnoj industriji Split, Brodotrogiru i Kraljevici – prodaje se od 80 do 99,5 posto vlasništva za jednu kunu. Za 60 posto dionica, jedinog u ovom paketu koji posluje pozitivno, pulskog „Uljanika“, traži se 400 milijuna kuna, a za splitsko Brodogradilište specijalnih objekata traži se 18 milijuna kuna.
Brodograđevni radnici nisu iznenađeni slabim odazivom – evo prve reakcije predsjednika Nezavisnog sindikata u splitskom „škveru“, Zvonka Šegvića:
„Mi sindikati smo znali da će ovo biti neuspjeh. Jedino oni koji su raspisali natječaj su pomislili drugačije. Oni bi sada trebali preuzeti odgovornost i u najmanju ruku dati ostavku. Odmah dati novi natječaj, rezultat će biti isti. Onda je scenarij poznat, ali tako neće proći. Ako misle tako, imat će vatru. Treba samo mala iskra da se sve upali. Neka rješavaju probleme kako treba, a ne eksperimentima, ko što je bio i ovaj.“
Sindikati su ovih dana uputili niz optužbi na račun Vlade – od toga da pojedini političari imaju svoje privatizacijske pulene, što sudeći po odazivu na natječaj ne stoji, do toga da Vlada svojom nebrigom dodatno ruši brodogradilišta.
Predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske, Vedran Dragičević, upitao je danas Vladu zašto se ne poštuje dogovor da će Vlada, kao vlasnik brodogradilišta, do privatizacije osiguravati sredstva za proizvodnju, a iz zarade bi se isplaćivalo plaće:
„Sada je to sve stalo. Ima šest mjeseci da se ništa nije dogodilo u smislu praćenja brodogradilišta. Sada vas pitam – ako je bio dogovor da će se, dok se ne privatizira, pratiti brodogradilišta, zašto se taj dogovor danas ne poštuje. To znači da će oni, koji se budu javili u drugom krugu, kupovati mrtvace.“
Sindikalni povjerenik iz riječkog „3. maja“, Juraj Šoljić, na tom tragu pita – zašto ministar financija već četiri mjeseca ne potpisuje već odobreni kredit koji bi pokrenuo ovo brodogradilište? Radnike se šalje na čekanje, vraća ih se na posao, pa ih se opet šalje na čekanje:
„Nema se posla. Inače, 3. maj zapošljava oko 2.800 svojih radnika i oko 1.200 kooperanata. Tu je i oko 13.000, što dobavljača, što kooperanata, koji su poslom vezani za 3. maj. Radnici su u takvoj psihozi da je potrebna iskra da se zapale. Ali kada se zapale, ne znam gdje ćemo doći.“
