Priredila Dinka Jurković
U kojoj je mjeri ekonomska kriza pogodila i bogatu EU vidi se i po odlukama koje vlade zemalja članica donose u posljednje vrijeme.
Najkraći izvejštaj na temu glasio bi ovako: neće se rekonstruirati pruska palača u Berlinu, nema brzih vlakova od Lisabona do Kijeva, nema novih metro linija u Irskoj…
Nakon decenija u kojima su vlade i pojedinci trošili više od dozvoljenog, uzimali kredite od banaka – račun je stigao. Najprije su potrošačku groznicu platili građani, a sada posljedice osjećaju i mnoge vlade koje moraju odustati od velikih projekata i velikih obećanja.
Vizionari su možda bili u pravu kada su sanjali o brzim vlakovima od Londona do Budimpešte, ili od Lisabona do Kijeva. Vlade Francuske i Njemačke su možda bile u pravu kada su vidjele svoj interes u investiranju u sopstvene željeznice, ali je sve njih zaustavila – prazna kasa.
Portugal ne samo da je odustao od brzih pruga nego i od rekonstrukcije postojeće mreže, Mađarska umjesto da otvara nove linije, zatvara neke postojeće, a o krizi u Grčkoj ne treba više ni govoriti. Poznati francuski TGV sistem brzih pruga sklapa nove projekte, ali ne u Europi nego u Kini, SAD-u i arapskom svijetu.
U Berlinu su namjeravali da rekonstruiraju poznatu prusku palaču, baroknog stila. Palača je oštećena tokom II svjetskog rata i još više uništavana za vrijeme komunističke vlasti dok je postojala DDR kao neovisna država.
Lakše je bilo "prodati viziju"
Vlada je trebala izdvojiti za ovaj projekat 440 milijuna eura iz budžeta ali je projekat odložen za bolja vremena koja se očekuju negdje oko 2013. godine.
U Engleskoj jedna od prvih odluka nove vlade je bila da zaustavi ili potpuno eliminira 24 projekta koje je prihvatila prethodna vlada. Vrijednost projekata bila je ukupno deset milijardi engleskih funti, odnosno gotovo 16 milijardi dolara.
Irska je skratila budžet za infrastrukturu godišnje za 35 posto, što u ovoj godini iznosi, pet milijardi eura. Najveća "žrtva" je bio plan za metro od centra glavnog grada Dablina do aerodroma.
Vlade su tako lako riješile sljedeću dilemu – ili štedjeti na plaćama, otpuštati radnike, podići poreze ili odustati od velikih projekata. Svaka mjera koja pogađa građane je opasna za te iste vlade jer se brzo gubi popularnost i sami glasači.
Lakše je, dakle, bilo "prodati" viziju velikih projekata.
No ekonomisti upozoravaju da zaustavljanje investicija u infrastrukturu znači u stvari zaustavljanje razvoja i nagovaraju vlade da udruže novac ali da nastave sa projektima.
Mnogi pritom imaju na umu Rusiju koja je neulaganjem u infrastrukturu sebe dovela pred kolaps, što se dobro vidjelo u nedavnim katastrofalnim požarima u toj zemlji.
Vlade na tu opasku reagiraju objašnjenjem da se ne odustaje od razvoja zemlje, nego od nekih velikih projekata.
Njemačka će tako u infrastrukturu ove godine uložiti 15 milijardi eura, a Francuska će i dalje trošiti više od pet milijardi eura na održavanje brzih vlakova.
U kojoj je mjeri ekonomska kriza pogodila i bogatu EU vidi se i po odlukama koje vlade zemalja članica donose u posljednje vrijeme.
Najkraći izvejštaj na temu glasio bi ovako: neće se rekonstruirati pruska palača u Berlinu, nema brzih vlakova od Lisabona do Kijeva, nema novih metro linija u Irskoj…
Nakon decenija u kojima su vlade i pojedinci trošili više od dozvoljenog, uzimali kredite od banaka – račun je stigao. Najprije su potrošačku groznicu platili građani, a sada posljedice osjećaju i mnoge vlade koje moraju odustati od velikih projekata i velikih obećanja.
Vizionari su možda bili u pravu kada su sanjali o brzim vlakovima od Londona do Budimpešte, ili od Lisabona do Kijeva. Vlade Francuske i Njemačke su možda bile u pravu kada su vidjele svoj interes u investiranju u sopstvene željeznice, ali je sve njih zaustavila – prazna kasa.
Portugal ne samo da je odustao od brzih pruga nego i od rekonstrukcije postojeće mreže, Mađarska umjesto da otvara nove linije, zatvara neke postojeće, a o krizi u Grčkoj ne treba više ni govoriti. Poznati francuski TGV sistem brzih pruga sklapa nove projekte, ali ne u Europi nego u Kini, SAD-u i arapskom svijetu.
U Berlinu su namjeravali da rekonstruiraju poznatu prusku palaču, baroknog stila. Palača je oštećena tokom II svjetskog rata i još više uništavana za vrijeme komunističke vlasti dok je postojala DDR kao neovisna država.
Lakše je bilo "prodati viziju"
Vlada je trebala izdvojiti za ovaj projekat 440 milijuna eura iz budžeta ali je projekat odložen za bolja vremena koja se očekuju negdje oko 2013. godine.
Ekonomisti upozoravaju da zaustavljanje investicija u infrastrukturu znači u stvari zaustavljanje razvoja i nagovaraju vlade da udruže novac ali da nastave sa projektima.
U Engleskoj jedna od prvih odluka nove vlade je bila da zaustavi ili potpuno eliminira 24 projekta koje je prihvatila prethodna vlada. Vrijednost projekata bila je ukupno deset milijardi engleskih funti, odnosno gotovo 16 milijardi dolara.
Irska je skratila budžet za infrastrukturu godišnje za 35 posto, što u ovoj godini iznosi, pet milijardi eura. Najveća "žrtva" je bio plan za metro od centra glavnog grada Dablina do aerodroma.
Vlade su tako lako riješile sljedeću dilemu – ili štedjeti na plaćama, otpuštati radnike, podići poreze ili odustati od velikih projekata. Svaka mjera koja pogađa građane je opasna za te iste vlade jer se brzo gubi popularnost i sami glasači.
Lakše je, dakle, bilo "prodati" viziju velikih projekata.
No ekonomisti upozoravaju da zaustavljanje investicija u infrastrukturu znači u stvari zaustavljanje razvoja i nagovaraju vlade da udruže novac ali da nastave sa projektima.
Mnogi pritom imaju na umu Rusiju koja je neulaganjem u infrastrukturu sebe dovela pred kolaps, što se dobro vidjelo u nedavnim katastrofalnim požarima u toj zemlji.
Vlade na tu opasku reagiraju objašnjenjem da se ne odustaje od razvoja zemlje, nego od nekih velikih projekata.
Njemačka će tako u infrastrukturu ove godine uložiti 15 milijardi eura, a Francuska će i dalje trošiti više od pet milijardi eura na održavanje brzih vlakova.
