HDZ pred stranačke izbore: Što bi značio Pašalićev come-back

Zahuktavaju se unutarstranačke borbe u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, koja nakon izbornog poraza za nešto više od dva mjeseca održava izborni sabor svoje stranke. Situaciju je dodatno zakompliciralo uključivanje u unutarstranačke borbe Ivića Pašalića, osobe čije je ime sinonim za sve najgore u HDZ-ovoj vlasti u drugoj polovici devedesetih godina.

Nakon što je vladajući HDZ doživio izborni poraz ravan onom nakon Tuđmanove smrti pred 12 godina, očekivalo se da slijedi ozbiljan obračun u najvećoj oporbenoj stranci. Očekivanja su se obistinila – šest kandidata koji igraju to prljavije što su im izborne šanse manje, okršaj dvojice muškaraca u kojem jedan drugom razbije bocom pive glavu odmah se tumači kao nova faza frakcijskih borbi, a cijelu je priču zakompliciralo i sve energičnije traženje Ivića Pašalića da u novoj podjeli karata u HDZ-u i on dobije dio kolača.

„HDZ nikada nije bio u gorem stanju i treba mu vremena da se oporavi,“ procjenjuje u izjavi za RSE autor knjige o Sanaderovom odlasku i novinar riječkog „Novog lista“ Dražen Ciglenečki, sugerirajući da sada izaberu tek neku tranzicijsku vlast u HDZ-u, a onda neka vrijeme učini svoje.

„HDZ-u je potreban temeljit redizajn, dakle potpuno nova koncepcija, a ne samo personalne promjene. I zato bi bilo vrlo rizično za HDZ ako bi već sada odredio premijerskog kandidata (što je više-manje po automatizmu šef stranke), koji bi izišao na izbore 2015! Jadranka Kosor sasvim sigurno ne može biti kvalitetan premijerski kandidat – to je pokazala svime što je radila zadnjih dvije i pol godine, a za ostale se ništa ne zna!“, ocjenjuje Ciglenečki.

„HDZ sada nije sataniziran kao koncem devedesetih i uvijek može računati na svojih 30-ak posto birača,“ misli nasuprot tome politički analitičar Davor Gjenero. Utoliko, on očekuje da će unutarstranački izbori teći po uobičajenom obrascu po kojem aktualno stranačko vodstvo formira forum koji će izabrati novo vodstvo.

„U takvoj situaciji obično pobjeđuju ili aktualni vođe ili oni koji uživaju potporu većine unutar aktualnog stranačkog predsjedništva. Valja očekivati da će se takva situacija ponoviti i u HDZ-u, a da je aktualna predsjednica u velikoj prednosti pred svojim protukandidatima za osvajanje dvogodišnjeg mandata na čelu stranke“, smatra Gjenero.

Europeizam i zasade tuđmanizma

U borbu za tron u HDZ-u uključio se i Ivić Pašalić, osoba koju je cijela hrvatska javnost percipirala kao zloduha hrvatske politike u drugoj polovici devedesetih, umiješanog od zloupotrebe tajnih službi i pravosuđa do kriminalne privatizacije medija i možda najzaslužnijeg što su Hercegovci u Hrvatskoj došli na izuzetno loš glas.

„Ako za dobar HDZ treba biti portir – ja sam spreman biti portir! Ali jednako tako znam da mogu mobilizirati ljude kojima je do HDZ-a stalo, čak možda i više nego meni. A meni je jako stalo“, kazao je on.

Kada već toliko voli HDZ, koji je u financijskim problemima pa je i za kampanju za netom izgubljene izbore posudio novac, netko će pitati – pa zašto im ne donira svoju imovinu koja nije mala, ali to je već druga tema. Ciglenečkom je Pašalićev pokušaj come-backa logičan i ne previše važan.

„Upravo u kontekstu te nužne obnove HDZ-a, ne vidim što bi to HDZ-u mogao ponuditi Pašalić! Kakav bi on novi koncept toj stranci mogao ponuditi 2012, 2013. godine, kada Hrvatska ulazi u Europsku uniju? Ne vidim da on tu nešto može pridonijeti toj stranci“, kaže Ciglenčki.

Na Pašalićevu tezu kako ga je iz HDZ-a istjerao Sanader, kojeg se sada sudi zbog korupcije, Gjenero podsjeća da se tada nije radilo o korupciji, nego o pobjedi koncepta europeizacije nasuprot konceptu autoritarnog nacionalizma devedesetih.

„Kada bi se gospodin Pašalić vratio u HDZ, to bi značilo da se ta stranka odriče svog europeizma i da se vraća zasadama tuđmanizma!“ rekao je Gjenero.

A od korupcije, podsjeća Gjenero, niti Pašalić niti njegova ekipa dok su bili na vlasti nimalo nisu bili imuni. Dapače.