Na Haškom sudu počela je rasprava po pravilu 98 bis u slučaju protiv bivših srbijanskih obavještajaca Jovice Stanišića i Franka Simatovića, optuženih za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Pravilo 98 bis predviđa raspravu nakon iznošenja dokaznog postupka tužiteljstva tijekom čega se može zatražiti oslobađanje optuženih. No obrana mora uvjeriti sudsko vijeće da do sada nije predočeno dovoljno dokaza koji bi doveli do osuđujuće presude.
Obrana Franka Simatovića zatražila je oslobađanje njihovog klijenta po svim točkama optužnice, dok je obrana prvooptuženog Jovice Stanišića odbila sudjelovanje u raspravi po Pravilu 98 bis.
Stanišićev branitelj Wayne Jordash,objasnio je sucima kako je nakon proučavanja prakse i zakonodavstva Haškog suda uvidio da je 2004.godine došlo do nekih preinaka u Pravilu 98 bis što se tiče osporavanja pojedinačne odgovornosti. No Đordaš je najavio kako će se na to uskoro osvrnuti:
„Mi mislimo da su dokazi, do sada pokazani, prilično slabi. I mi ćemo o tome dalje govoriti kada budemo zatražili privremeno puštanje na slobodu gospodina Stanišića.“
Mihajlo Bakrač, branitelj Franka Simatovića, odlučio se pak na raspravu tijekom koje je porekao optužbe tužiteljstva – da je njegov klijent bio zapovjednik Jedinice za specijalne operacije, državne paravojne organizacije odgovorne za brojne zločine, prvo u Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini.
„Prvo, svi izvedeni dokazi pokazuju da je jedinica pod nazivom, Jedinica za specijalne operacije (JSO), nastala nakon perioda koji je irelevantan za ovu optužnicu. Dakle 1996.godine te da je njezin prvi zapovjednik Milorad Luković (Legija, nap.a.). Franko Simatović, nikada, od trenutka kada je formirana, do trenutka kad je bila raspuštena, nije bio zapovjednik ove jedinice“, konstatirao je Bakrač.
Prema haškom tužiteljstvu Simatović je bio direktni izvršitelj naredbi svoga šefa Jovice Stanišića, u formiranju i zapovjedanju policijskim i paravojnim jedinicama u progonima, ubojstavima, deportacijama i prisilnim premještanjima. Branitelj Bakrač je odbio takvu mogućnost, ustvrdivši da je tužiteljstvo pomiješalo funkcije i različite jedinice unutar MUP-a Srbije.
„Tužiteljstvo također navodi da su ove specijalne jedinice formirane tajno, uz pomoć DB-a (Državne bezbjednosti) Srbije. Obrana tvrdi da to nije točno“, konstatirao je Bakrač.
Tijekom osvrtanje na neke svjedoke optužbe koji su svjedočili pod zaštitnim mjerama, budući da se radi o insajderima, bivšim pripadnicima kontroverznih specijalnih jedinica, rasprava se često zatvarala za javnost.
Optužba će početkom sljedećeg tjedna dati svoju argumentaciju o dosad izvedenim dokazima o zapovjednoj odgovornosti optuženih nad akcijama paravojnih, specijalnih jedinica. Podsjetimo Simatović i Stanišić uhićeni su tijekom akcije Sablja 2003.godine nakon ubojstva srbijanskog premijera Zorana Đinđića.
U Hagu su se iste godine izjasnili da nisu krivi, a suđenje im je tek počelo 2008.nakon više odgađanja zbog navodnih zdravstvenih problema Stanišića. Uz nova odgađanja suđenje je ponovno vraćeno na početak 2009.godine.
Optužnica ih u pet točaka tereti za za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uklanjanje većine stanovništva nesrpske nacionalnosti s velikih dijelova Hrvatske te BiH od 1991. do 1995.
U tom pothvatu bili su uz dvojicu optuženih bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, vođa srbijanskih radikala Vojislav Šešelj, vođa prvih specijalnih paravojnih jedinica Željko Ražnjatović Arkan, te vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić.
Stanišića i Simatovića optužnica tereti za zločine koje su u Hrvatskoj i BiH počinile jedinice SDB-a, odnosno postrojbe i paravojne formacije koje je stvorila SDB ili je pomogla njihovu stvaranju. Među tim jedinicama su i "Crvene beretke", "Škorpioni", Arkanovi "Tigrovi", "Knindže", pripadnici Martićeve policije, kao i milicija tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.
Oni su prema optužnici pomogli u otvaranju centra za obuku tih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i druge centre diljem Hrvatske i BiH. Nakon replike obiju strana u postupku sudsko vijeće će odlučiti o zahtjevu obrane za oslobađanjem nakon čega bi ubrzo trebalo početi izvođenje dokaza obrane prvooptuženog Jovice Stanišića.
Pravilo 98 bis predviđa raspravu nakon iznošenja dokaznog postupka tužiteljstva tijekom čega se može zatražiti oslobađanje optuženih. No obrana mora uvjeriti sudsko vijeće da do sada nije predočeno dovoljno dokaza koji bi doveli do osuđujuće presude.
Obrana Franka Simatovića zatražila je oslobađanje njihovog klijenta po svim točkama optužnice, dok je obrana prvooptuženog Jovice Stanišića odbila sudjelovanje u raspravi po Pravilu 98 bis.
Stanišićev branitelj Wayne Jordash,objasnio je sucima kako je nakon proučavanja prakse i zakonodavstva Haškog suda uvidio da je 2004.godine došlo do nekih preinaka u Pravilu 98 bis što se tiče osporavanja pojedinačne odgovornosti. No Đordaš je najavio kako će se na to uskoro osvrnuti:
„Mi mislimo da su dokazi, do sada pokazani, prilično slabi. I mi ćemo o tome dalje govoriti kada budemo zatražili privremeno puštanje na slobodu gospodina Stanišića.“
"Svi izvedeni dokazi pokazuju da je jedinica pod nazivom, Jedinica za specijalne operacije (JSO), nastala nakon perioda koji je irelevantan za ovu optužnicu", ustvrdio je branitelj Franka Simatovića.
Mihajlo Bakrač, branitelj Franka Simatovića, odlučio se pak na raspravu tijekom koje je porekao optužbe tužiteljstva – da je njegov klijent bio zapovjednik Jedinice za specijalne operacije, državne paravojne organizacije odgovorne za brojne zločine, prvo u Hrvatskoj, a kasnije u Bosni i Hercegovini.
„Prvo, svi izvedeni dokazi pokazuju da je jedinica pod nazivom, Jedinica za specijalne operacije (JSO), nastala nakon perioda koji je irelevantan za ovu optužnicu. Dakle 1996.godine te da je njezin prvi zapovjednik Milorad Luković (Legija, nap.a.). Franko Simatović, nikada, od trenutka kada je formirana, do trenutka kad je bila raspuštena, nije bio zapovjednik ove jedinice“, konstatirao je Bakrač.
Prema haškom tužiteljstvu Simatović je bio direktni izvršitelj naredbi svoga šefa Jovice Stanišića, u formiranju i zapovjedanju policijskim i paravojnim jedinicama u progonima, ubojstavima, deportacijama i prisilnim premještanjima. Branitelj Bakrač je odbio takvu mogućnost, ustvrdivši da je tužiteljstvo pomiješalo funkcije i različite jedinice unutar MUP-a Srbije.
„Tužiteljstvo također navodi da su ove specijalne jedinice formirane tajno, uz pomoć DB-a (Državne bezbjednosti) Srbije. Obrana tvrdi da to nije točno“, konstatirao je Bakrač.
Tijekom osvrtanje na neke svjedoke optužbe koji su svjedočili pod zaštitnim mjerama, budući da se radi o insajderima, bivšim pripadnicima kontroverznih specijalnih jedinica, rasprava se često zatvarala za javnost.
Optužba će početkom sljedećeg tjedna dati svoju argumentaciju o dosad izvedenim dokazima o zapovjednoj odgovornosti optuženih nad akcijama paravojnih, specijalnih jedinica. Podsjetimo Simatović i Stanišić uhićeni su tijekom akcije Sablja 2003.godine nakon ubojstva srbijanskog premijera Zorana Đinđića.
U Hagu su se iste godine izjasnili da nisu krivi, a suđenje im je tek počelo 2008.nakon više odgađanja zbog navodnih zdravstvenih problema Stanišića. Uz nova odgađanja suđenje je ponovno vraćeno na početak 2009.godine.
Optužnica ih u pet točaka tereti za za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uklanjanje većine stanovništva nesrpske nacionalnosti s velikih dijelova Hrvatske te BiH od 1991. do 1995.
U tom pothvatu bili su uz dvojicu optuženih bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, vođa srbijanskih radikala Vojislav Šešelj, vođa prvih specijalnih paravojnih jedinica Željko Ražnjatović Arkan, te vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić.
Stanišića i Simatovića optužnica tereti za zločine koje su u Hrvatskoj i BiH počinile jedinice SDB-a, odnosno postrojbe i paravojne formacije koje je stvorila SDB ili je pomogla njihovu stvaranju. Među tim jedinicama su i "Crvene beretke", "Škorpioni", Arkanovi "Tigrovi", "Knindže", pripadnici Martićeve policije, kao i milicija tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.
Oni su prema optužnici pomogli u otvaranju centra za obuku tih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i druge centre diljem Hrvatske i BiH. Nakon replike obiju strana u postupku sudsko vijeće će odlučiti o zahtjevu obrane za oslobađanjem nakon čega bi ubrzo trebalo početi izvođenje dokaza obrane prvooptuženog Jovice Stanišića.
