Na suđenju bivšim policijskim dužnosnicima Republike Srpske u ratno vrijeme, ministru unutarnjih poslova Mići Stanišiću i načelniku centra službi sigurnosti Stojanu Župljaninu, u četvrtak je svjedočio je Mevludin Sejmenović, bivši dužnosnik SDA u Prijedoru.
Nakon što je sucima ispričao kako je JNA ilegalno naoružavala stanovnike srpske nacionalnosti te kako su zbog atmosfere straha oružje počeli privatno nabavljati i Bošnjaci, svjedok je opisao organizirano etničko čišćenje prijedorskih Bošnjaka za što se optuženi, između ostalih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata, terete po zapovjednoj odgovornosti.
Nakon više od godinu dana od početka procesa haško tužiteljstvo i dalje izvodi svoje svjedoke koji bi trebali potkrijepiti optužnicu protiv Stanišića i Župljanina za progone, istrebljenje, ubojstva, mučenje, deportaciju i nehumana djela prema nesrpskom stanovništvu u Bosni i Hercegovini, između 1992.i 1995.godine.
Tijekom nekoliko dana, svjedok Sejmenović je ispričao o okolnostima početka rata kojem je prethodila mobilizacija stanovništva od strane JNA zbog vukovarskog ratišta.
Pri kraju glavnog iskaza svjedok je potvrdio tužiteljstvu kako se pri napadu srpskih snaga na Kozarac kraj Prijedora 24. svibnja 1992. godine nije radilo o spontanom slijedu stvari, nego o organiziranom sistemu stvaranja straha, protjerivanja, ubijanja i pljačkanja.
"Nakon što su protjerani žene i djeca, znači posljednji stanovnici u kućama, dan poslije toga počele su pljačke. Ispočetka sam ja mislio da su to prave pljačke, međutim već za dva dana vidio sam da se radilo o sistemu. Dolazile su ekipe koje su odnosile samo jednu vrstu pokretnina iz kuća, znači samo bijelu tehniku, pećnicu i slično. Onda je dolazila druga ekipa koja je odnosila samo druge stvari, tehničku robu, kazetofone i slično," opisao je svjedok.
Prema optužnici najmanje 800 bošnjačkih civila je ubijeno tijekom dvodnevnog granatiranja Kozarca te ubijanja koje je uslijedilo nakon zauzimanja mjesta.
Svjedok Sejmenović se u to vrijeme skrivao kod poznanice nedaleko Kozarca od kud je mogao vidjeti srpske vojnike u zelenim i plavim uniformama, odnosno pripadnike JNA, policije i paravojske kako po susjednim selima zarobljavaju civile nesrpske nacionalnosti te ih prilikom odvođenja, tuku i zlostavljaju.
Mićo Stanišić u pozadini, dok govori njegov branilac u haškoj sudnici, 18. studenog 2010"Kad je pješadija ušla u Kozarac, palila je skoro sve kuće. Za kuće koje su znali da su vlasništvo Srba njih su poštedjeli paljenja i one nisu zapaljene. Znači srpske kuće nisu paljene. Dio vojske koja je ušla se sastojala i od Srba iz Kozarca. Tako da su oni u samom centru sačuvali neke kuće, uglavnom srpske. Ili su sačuvali od paljenja neke dobre kuće koje nisu bile srpske, ali su ih oni prisvojili," opisao je svjedok.
Građani srpske nacionalnost stavljali su na svoje kuće oznaku "S" nakon čega su one bile pošteđene paljevine.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana optuženih pokušala je dovesti u pitanje vjerodostojnost svjedoka prezentirajući navodne razlike u njegim ovotjednim i prijašnjim izjavama koje je već dao na drugim haškim suđenjima vezanim uz zločine na širem području Prijedora.
Uz to obrana je pokušala svaliti odgovornost za sve što se događalo na lokalne čelnike SDS-a, poput bivšeg šefa prijedorske policije Sime Drljače.
Nakon svjedočnja Sejmenovića, suđenje Stanišiću i Župljaninu nastavilo se izvođenjem zaštićenog svjedoka haškog tužiteljstva na sjednici zatvorenoj za javnost.
Nakon što je sucima ispričao kako je JNA ilegalno naoružavala stanovnike srpske nacionalnosti te kako su zbog atmosfere straha oružje počeli privatno nabavljati i Bošnjaci, svjedok je opisao organizirano etničko čišćenje prijedorskih Bošnjaka za što se optuženi, između ostalih pripadnika udruženog zločinačkog poduhvata, terete po zapovjednoj odgovornosti.
Nakon više od godinu dana od početka procesa haško tužiteljstvo i dalje izvodi svoje svjedoke koji bi trebali potkrijepiti optužnicu protiv Stanišića i Župljanina za progone, istrebljenje, ubojstva, mučenje, deportaciju i nehumana djela prema nesrpskom stanovništvu u Bosni i Hercegovini, između 1992.i 1995.godine.
Tijekom nekoliko dana, svjedok Sejmenović je ispričao o okolnostima početka rata kojem je prethodila mobilizacija stanovništva od strane JNA zbog vukovarskog ratišta.
Pri kraju glavnog iskaza svjedok je potvrdio tužiteljstvu kako se pri napadu srpskih snaga na Kozarac kraj Prijedora 24. svibnja 1992. godine nije radilo o spontanom slijedu stvari, nego o organiziranom sistemu stvaranja straha, protjerivanja, ubijanja i pljačkanja.
"Nakon što su protjerani žene i djeca, znači posljednji stanovnici u kućama, dan poslije toga počele su pljačke. Ispočetka sam ja mislio da su to prave pljačke, međutim već za dva dana vidio sam da se radilo o sistemu. Dolazile su ekipe koje su odnosile samo jednu vrstu pokretnina iz kuća, znači samo bijelu tehniku, pećnicu i slično. Onda je dolazila druga ekipa koja je odnosila samo druge stvari, tehničku robu, kazetofone i slično," opisao je svjedok.
Prema optužnici najmanje 800 bošnjačkih civila je ubijeno tijekom dvodnevnog granatiranja Kozarca te ubijanja koje je uslijedilo nakon zauzimanja mjesta.
Svjedok Sejmenović se u to vrijeme skrivao kod poznanice nedaleko Kozarca od kud je mogao vidjeti srpske vojnike u zelenim i plavim uniformama, odnosno pripadnike JNA, policije i paravojske kako po susjednim selima zarobljavaju civile nesrpske nacionalnosti te ih prilikom odvođenja, tuku i zlostavljaju.
Građani srpske nacionalnost stavljali su na svoje kuće oznaku "S" nakon čega su one bile pošteđene paljevine.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana optuženih pokušala je dovesti u pitanje vjerodostojnost svjedoka prezentirajući navodne razlike u njegim ovotjednim i prijašnjim izjavama koje je već dao na drugim haškim suđenjima vezanim uz zločine na širem području Prijedora.
Uz to obrana je pokušala svaliti odgovornost za sve što se događalo na lokalne čelnike SDS-a, poput bivšeg šefa prijedorske policije Sime Drljače.
Nakon svjedočnja Sejmenovića, suđenje Stanišiću i Župljaninu nastavilo se izvođenjem zaštićenog svjedoka haškog tužiteljstva na sjednici zatvorenoj za javnost.
