Na Haškom sudu svoj iskaz na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću iskaz je kao svjedok tužiteljstva dovršio Berko Zečević, profesor i predstojnik Katedre za obrambene tehnologije Strojarskog fakulteta u Sarajevu.
U završetku unakrsnog ispitivanja optuženi se bavio incidentom na Markalama tvrdeći da je isceniran, pri tom pokušavajući narušiti vjerodostojnost Zečevića optuživši ga da je namiještao istrage za potrebe bosanskohercegovačkog te haškog tužiteljstva.
Prema Karadžiću, profesor Zečević koji je radio niz uviđaja napada na civile tijekom rata u BiH namiještao je rezultate kako bi to odgovaralo tužiteljstvima u procesu protiv učesnika rata na srpskoj strani.
Svjedok Zečević u sudnici 24. veljače 2011Poput slučaja Stanislava Galića – zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđenog na doživotni zatvor, protiv kojeg je Zečević također svjedočio.
„Vi dakle u nekoliko slučajeva dolazite nekoliko godina naknadno da popravite stvari s kojima tužiteljstva nisu zadovoljna. To je Hrasnica, to je ovo sa Markalama, to je Tuzla. Jel' to točno? Da ste nekoliko godina naknadno korigirali dokaze jer s prethodnim dokazima nisu bili zadovoljni. Da ili ne?, konstatirao je i upitao optuženi.
„Ne“, odgovorio je svjedok.
Kako bi diskreditirao svjedoka Karadžić je navodio i detalje iz izvještaja Zečevića o prvom incidentu na Markalama, koji se ne tiču balistike, ali prema njemu pokazuju da je svjedok pristran te da je namještao dokaze za potrebe Armije BiH za koju je radio tijekom rata.
Po tvrdnji Karadžića jedan minobacački projektil nije mogao povrijediti oko 300 ljudi koji su 1994.godine ubijeni ili ranjeni na spomenutoj tržnici.
„Pošto ste Vi ekpert za djelovanja na mjestu udara, hoćete da kažete da je u ovom isječku od 24 metra, sa ovih 90 ili 115 stupnjeva – da je tu zakačeno 342 čovjeka?“, upitao je optuženi.
„Ako uzmete da brzina nije ekvivalent energije nego kvadrat brzine da je ekvivalent energije onda dođete u situaciju da i fragmenti mase 0.2 ili 0.1 gram mogu ubiti čovjeka ili da mu razrežu vene ili slično. Dakle pokušaj minimiziranja djelovanja jednog minobacačkog projektila koji je djelovao uslijed tržnice – je besprizorna“, odgovorio je svjedok.
Prema Karadžiću, početni nalazi profesora Zečevića iz prve polovice devedesetih godina su ukazivali da je projektil na Markale mogao doći i s položaja Armije BiH, dok je u kasnijim analizama promijenio stavove.
Svjedok je odgovorio kako se tijekom opsade Sarajeva sam borio za život i preživljavanje svoje porodice te da se u miru analiza, prema kojoj su projektili ispaljeni s položaja Vojske Republike Srpske, može puno bolje i detaljnije napraviti.
No optuženi je nastavio sa svojom teorijom kako su izvještaji naknadno mijenjani za potrebe tužiteljstva. Ne samo o incidentu na Markalama nego i o ispaljenju avio-bombe na Hrasnicu.
Nakon Zečevića kao sljedeći svjedok optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992.i 1995.godine iskaz će dovršiti bivši zatočenik logora u Rajlovcu Ramiz Mujkić.
U završetku unakrsnog ispitivanja optuženi se bavio incidentom na Markalama tvrdeći da je isceniran, pri tom pokušavajući narušiti vjerodostojnost Zečevića optuživši ga da je namiještao istrage za potrebe bosanskohercegovačkog te haškog tužiteljstva.
Prema Karadžiću, profesor Zečević koji je radio niz uviđaja napada na civile tijekom rata u BiH namiještao je rezultate kako bi to odgovaralo tužiteljstvima u procesu protiv učesnika rata na srpskoj strani.
„Vi dakle u nekoliko slučajeva dolazite nekoliko godina naknadno da popravite stvari s kojima tužiteljstva nisu zadovoljna. To je Hrasnica, to je ovo sa Markalama, to je Tuzla. Jel' to točno? Da ste nekoliko godina naknadno korigirali dokaze jer s prethodnim dokazima nisu bili zadovoljni. Da ili ne?, konstatirao je i upitao optuženi.
„Ne“, odgovorio je svjedok.
Kako bi diskreditirao svjedoka Karadžić je navodio i detalje iz izvještaja Zečevića o prvom incidentu na Markalama, koji se ne tiču balistike, ali prema njemu pokazuju da je svjedok pristran te da je namještao dokaze za potrebe Armije BiH za koju je radio tijekom rata.
Po tvrdnji Karadžića jedan minobacački projektil nije mogao povrijediti oko 300 ljudi koji su 1994.godine ubijeni ili ranjeni na spomenutoj tržnici.
„Pošto ste Vi ekpert za djelovanja na mjestu udara, hoćete da kažete da je u ovom isječku od 24 metra, sa ovih 90 ili 115 stupnjeva – da je tu zakačeno 342 čovjeka?“, upitao je optuženi.
„Ako uzmete da brzina nije ekvivalent energije nego kvadrat brzine da je ekvivalent energije onda dođete u situaciju da i fragmenti mase 0.2 ili 0.1 gram mogu ubiti čovjeka ili da mu razrežu vene ili slično. Dakle pokušaj minimiziranja djelovanja jednog minobacačkog projektila koji je djelovao uslijed tržnice – je besprizorna“, odgovorio je svjedok.
Prema Karadžiću, početni nalazi profesora Zečevića iz prve polovice devedesetih godina su ukazivali da je projektil na Markale mogao doći i s položaja Armije BiH, dok je u kasnijim analizama promijenio stavove.
Svjedok je odgovorio kako se tijekom opsade Sarajeva sam borio za život i preživljavanje svoje porodice te da se u miru analiza, prema kojoj su projektili ispaljeni s položaja Vojske Republike Srpske, može puno bolje i detaljnije napraviti.
No optuženi je nastavio sa svojom teorijom kako su izvještaji naknadno mijenjani za potrebe tužiteljstva. Ne samo o incidentu na Markalama nego i o ispaljenju avio-bombe na Hrasnicu.
Nakon Zečevića kao sljedeći svjedok optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992.i 1995.godine iskaz će dovršiti bivši zatočenik logora u Rajlovcu Ramiz Mujkić.
