Na haškom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočio je kao insajder, bivši pripadnih policije bosanskih Srba iz Kule. On je dao iskaz pod zaštitnim mjerama, skrivenog lika, glasa i imena, budući da je sudsko vijeće odlučilo zaštititi njegov identitet.
Zaštićeni svjedok je opisao spregu Jugoslavenske narodne armije, JNA s Vojskom Republike Srpske, policijom, Teritorijalnom obranom i paravojnim jedinicama bosanskih Srba tijekom prvih borbenih djelovanja te takozvanog „čišćenja terena“ polovicom 1992.godine.
Kao bivši pripadnik policijske stanice Kula, svjedok je opisao prebacivanje zatočenika iz Hadžića, Lukavice te gimnazije na Palama sa zatvorom Kula, u okolici Sarajeva.
U zatvoru Kula nalazila se njegova Stanica javne bezbjednosti gdje je radio, no u prvim mjesecima rata tamo je bila smještena i tenkovska jedinica JNA, kao i jednica JNA za specijalne namjene koja je zajedno s vojskom, policijom i paravojnim grupama bosanskih Srba dovodila zarobljene civile.
Zaštićeni svjedok, insajder iz Kule na svjedočenju 8. rujna 2011
„Kako su se razlikovale uniforme, oprema i naouružanja od na primjer uniformi, opreme i oružja koje su imali pripadnici policijske stanice Kula“, zatražila je tužiteljica Carolyn Edgerton od zaštićenog svjedoka da opisima dodatno potvrdi svoj iskaz.
„Razlikovali su se u boji, kvaliteti, a oružje je bilo daleko suvremenije...i ubojitije“, prisjetio se svjedok izjavljujući kako je specijalna jedinica JNA kojom je zapovjedao JNA major, najviše čistila teren u početku i dovodila zarobljene civile u Kulu, dok se druge paravojne jedince nisu bolje organizirale.
Prema iskazu insajdera, u prostorijama zatvora Kula bila je smještena osim policije i paravojna skupina četničkog pokreta, a polovicom 1992.godine tamo su stigla i dvojica pripadnika paravojne jedinice Željka Ražnjatovića zvanog Arkan.
Svjedok je u Kuli vidio i autobuse sa 64 zarobljena muškaraca i dječaka iz Ahatovića koji su nakon zauzimanja mjesta zatočeni i mučeni te nakon 12 dana pogubljeni tijekom vožnje, kako im je rečeno, na razmjenu.
„Ne mogu reći točan datum, ali istina je da su se ti autobusi pojavili jedne predvečerje, u sumrak, pojavili na prednjem dijelu ulaska KP doma. Rečeno je kako su to Muslimani-Bošnjaci. U ono vrijeme- Muslimani“, potvrdio je svjedok, koji je prema detaljnim informacijama o funkcioniranju Ministarstva unutarnjih poslova RS dao naslutiti kako se radi o višem policijskom dužnosniku bosanskih Srba.
Svjedok je potvrdio tužiteljstvu kako su u sporno vrijeme čak riješeni administrativni odnosi između ministarstva pravosuđa i policije bosanskih Srba u odnosu na zatvorske čuvare koji su dobijali plaću od Stanice javne bezbjednosti u Kuli.
To sve prema tužiteljstvu upućuje na visoku organiziranost, različito od optuženog koji tvrdi da se zbog ratnog kaosa stvari nisu mogle nadzirati te da se zločini nisu mogli spriječiti.
Zaštićenog svjedoka insajdera nastavio je unakrsno ispitivati optuženi Karadžić, o kontekstu raspada bosanskohercegovačkog MUP-a i početka sukoba koji je prema njemu počeo jer se srpsko stanovništvo osjećalo ugroženo.
Sudska sjednica je pri tom često prekidana za javnost kako bi se sakrili podaci koji bi mogli otkriti identitet svjedoka.
„Kada govorite o čišćenju imate li na umu vojni termin – čišćenje neprijateljskih snaga“, upitao je svjedoka Karadžić, pokušavajući prikazati kako se u izjavi insajdera (o zajedničkim akcijama JNA, VRS, policije i paravojnih jedinica) nije radilo o etničkom čišćenju već privođenju „sumnjivih osoba“, koje bi nakon saslušavanja bile puštane ukoliko bi se ustanovilo da nema osnove za njihovo zadržavanje.
Karadžić je pokušao i prikazati tijekom unakrsnog ispitivanja kako su se zločini događali zbog ratnog vihora te da je policija bosanskih Srba vodila evidenciju i istrage o svemu bez obzira na nacionalnu pripadnost žrtava. S time se svjedok nije složio napomenuvši kako su se evidentirali većinom zločini protiv osoba srpske nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja idući tjedan, novim svjedokom haške optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini 1992-1995.
Zaštićeni svjedok je opisao spregu Jugoslavenske narodne armije, JNA s Vojskom Republike Srpske, policijom, Teritorijalnom obranom i paravojnim jedinicama bosanskih Srba tijekom prvih borbenih djelovanja te takozvanog „čišćenja terena“ polovicom 1992.godine.
Kao bivši pripadnik policijske stanice Kula, svjedok je opisao prebacivanje zatočenika iz Hadžića, Lukavice te gimnazije na Palama sa zatvorom Kula, u okolici Sarajeva.
U zatvoru Kula nalazila se njegova Stanica javne bezbjednosti gdje je radio, no u prvim mjesecima rata tamo je bila smještena i tenkovska jedinica JNA, kao i jednica JNA za specijalne namjene koja je zajedno s vojskom, policijom i paravojnim grupama bosanskih Srba dovodila zarobljene civile.
„Razlikovali su se u boji, kvaliteti, a oružje je bilo daleko suvremenije...i ubojitije“, prisjetio se svjedok izjavljujući kako je specijalna jedinica JNA kojom je zapovjedao JNA major, najviše čistila teren u početku i dovodila zarobljene civile u Kulu, dok se druge paravojne jedince nisu bolje organizirale.
Prema iskazu insajdera, u prostorijama zatvora Kula bila je smještena osim policije i paravojna skupina četničkog pokreta, a polovicom 1992.godine tamo su stigla i dvojica pripadnika paravojne jedinice Željka Ražnjatovića zvanog Arkan.
Svjedok je u Kuli vidio i autobuse sa 64 zarobljena muškaraca i dječaka iz Ahatovića koji su nakon zauzimanja mjesta zatočeni i mučeni te nakon 12 dana pogubljeni tijekom vožnje, kako im je rečeno, na razmjenu.
„Ne mogu reći točan datum, ali istina je da su se ti autobusi pojavili jedne predvečerje, u sumrak, pojavili na prednjem dijelu ulaska KP doma. Rečeno je kako su to Muslimani-Bošnjaci. U ono vrijeme- Muslimani“, potvrdio je svjedok, koji je prema detaljnim informacijama o funkcioniranju Ministarstva unutarnjih poslova RS dao naslutiti kako se radi o višem policijskom dužnosniku bosanskih Srba.
Svjedok je potvrdio tužiteljstvu kako su u sporno vrijeme čak riješeni administrativni odnosi između ministarstva pravosuđa i policije bosanskih Srba u odnosu na zatvorske čuvare koji su dobijali plaću od Stanice javne bezbjednosti u Kuli.
To sve prema tužiteljstvu upućuje na visoku organiziranost, različito od optuženog koji tvrdi da se zbog ratnog kaosa stvari nisu mogle nadzirati te da se zločini nisu mogli spriječiti.
Zaštićenog svjedoka insajdera nastavio je unakrsno ispitivati optuženi Karadžić, o kontekstu raspada bosanskohercegovačkog MUP-a i početka sukoba koji je prema njemu počeo jer se srpsko stanovništvo osjećalo ugroženo.
Sudska sjednica je pri tom često prekidana za javnost kako bi se sakrili podaci koji bi mogli otkriti identitet svjedoka.
„Kada govorite o čišćenju imate li na umu vojni termin – čišćenje neprijateljskih snaga“, upitao je svjedoka Karadžić, pokušavajući prikazati kako se u izjavi insajdera (o zajedničkim akcijama JNA, VRS, policije i paravojnih jedinica) nije radilo o etničkom čišćenju već privođenju „sumnjivih osoba“, koje bi nakon saslušavanja bile puštane ukoliko bi se ustanovilo da nema osnove za njihovo zadržavanje.
Karadžić je pokušao i prikazati tijekom unakrsnog ispitivanja kako su se zločini događali zbog ratnog vihora te da je policija bosanskih Srba vodila evidenciju i istrage o svemu bez obzira na nacionalnu pripadnost žrtava. S time se svjedok nije složio napomenuvši kako su se evidentirali većinom zločini protiv osoba srpske nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja idući tjedan, novim svjedokom haške optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini 1992-1995.
