Adam LeBor, The Guardian
Mračna je ironija da se u trenutku dok Radovan Karadžić, bivši vođa bosanskih Srba, počinje ispitivati svjedoke na njegovom suđenju za ratne zločine i genocid, njegov zakleti neprijatelj Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH može uskoro naći na suđenju za ratne zločine u Beogradu.
Ganić je uhapšen prošlog mjeseca na aerodormu Heathrow i pušten je iz pritvora uz kauciju i veoma stroge uslove. On je jedan od 19 bh. zvaničnika koje Srbija traži u vezi sa napadom na konvoj vojnika JNA u maju 1992. godine u opkoljenom Sarajevu, kada je nekoliko desetina vojnika poginulo.
Ganić je bijesan i optužuje britansku vladu da prepravlja istoriju i ponaša se kao policajac režima pokojnog predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Stavljajući na stranu ono što je tačno i netačno u Ganićevom slučaju, on je svakako u pravu da Britanija prepravlja balkansku istoriju, i to čini već decenijama.
Srbofilija je duboko ukorijenjena u psihu Foreign Officea (Ministarstva vanjskih poslova) - i u velikom dijelu britanske ljevice -- i seže unazad skoro čitavo stoljeće. Na vrhu stepeništa Foreign Office-a nalazi se platno Sigismunda Goetzea, Britannia Pacificatrix, naslikano nakon Prvog svjetskog rata. Ono pokazuje kako se Britanija rukuje sa Sjedinjenim državama dok štiti Srbiju, Crnu Goru i Belgiju.
Ejup Ganić se obraća novinarima nakon ročišta na Sudu u Westminsteru, 13. aprila 2010. godineVećim dijelom ranih devedesetih, činilo se da je britanska politika bila vezana za "zaštitu Srba". Ratobornoj manjini u Foreign Office-u koja je bila za vojnu akciju da bi se zaustavio srpski napad na BiH su se stalno suprotstavljali tadašnji premijer John Major, ministar odbrane Malcolm Rifkind i ministar vanjskih poslova Douglas Hurd. Ova trojica ministara i njihovi saradnici su izgleda smatrali režim Slobodana Miloševića nasljednikom Titove partizanske tradicije, mada ju je on u stvarnosti uništavao.
Ovo pasivno stajalište da su "srčani Srbi" jedini narod koje se borio protiv nacista je u potpunosti u suprotnosti sa stvarnošću. Naravno, mnogi Srbi su bili vatreni anti-nacisti i hrabro su se borili protiv fašižma. Ali, isto to su radili i mnogi Slovenci, bosanski Muslimani, Mađari i Hrvati - kao što je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je bio jedan od Titovih najmlađih generala. Sam Tito je bio polu-Hrvat, polu-Slovenac. Mnogi Srbi u kolaboracionističkom režimu Milana Nedića su također sarađivali sa nacistima, uspostavljajući koncentracione logore kao što je Sajmište u Beogradu, gdje su hiljade Jevreja ubijene u kamionima sa plinom.
Hurd, Major i njihovi velikani su bili snažni advokati UN-ovog embarga na oružje za BiH, koji nije dozvoljavao novoj naciji da se odbrani. Diego Arria, koji je bio venecuelanski ambasador u Vijeću sigurnosti za vrijeme rata u BiH, mi je rekao:
"Velika Britanija je, kroz čitav ovaj proces, bila jedina koja je tačno znala šta se dešava. Kada su Bošnjaci odbili da igraju njihovu ulogu pasivne žrtve i kada je njihov otpor ojačao, Britanci i Francuzi su bili iziritirani. Željeli su da se to završi što prije, ali Bošnjaci nisu htjeli sarađivati."
Naravno, rođaci vojnika poginulih u konvoju u Sarajevu 1992. godine zaslužuju pravdu kao i oni koji žale za svojim voljenim koji su ubijeni u Srebrenici. Ali, do sada je podignuta samo 161 optužnica od strane UN-ovog suda za ratne zločine i većina počinilaca i dalje živi slobodno i nikada neće odgovarati. Zbog toga će Ganićeve tvrdnje da je uhapšen zbog političkih, a ne pravnih razloga i dalje odjekivati uz odobravanje u BiH.
Sve o slučaju o Ganić
Preveo: Nedim Dervišbegović
Mračna je ironija da se u trenutku dok Radovan Karadžić, bivši vođa bosanskih Srba, počinje ispitivati svjedoke na njegovom suđenju za ratne zločine i genocid, njegov zakleti neprijatelj Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH može uskoro naći na suđenju za ratne zločine u Beogradu.
Ganić je uhapšen prošlog mjeseca na aerodormu Heathrow i pušten je iz pritvora uz kauciju i veoma stroge uslove. On je jedan od 19 bh. zvaničnika koje Srbija traži u vezi sa napadom na konvoj vojnika JNA u maju 1992. godine u opkoljenom Sarajevu, kada je nekoliko desetina vojnika poginulo.
Ganić je bijesan i optužuje britansku vladu da prepravlja istoriju i ponaša se kao policajac režima pokojnog predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Stavljajući na stranu ono što je tačno i netačno u Ganićevom slučaju, on je svakako u pravu da Britanija prepravlja balkansku istoriju, i to čini već decenijama.
Srbofilija je duboko ukorijenjena u psihu Foreign Officea (Ministarstva vanjskih poslova) - i u velikom dijelu britanske ljevice -- i seže unazad skoro čitavo stoljeće. Na vrhu stepeništa Foreign Office-a nalazi se platno Sigismunda Goetzea, Britannia Pacificatrix, naslikano nakon Prvog svjetskog rata. Ono pokazuje kako se Britanija rukuje sa Sjedinjenim državama dok štiti Srbiju, Crnu Goru i Belgiju.
Ovo pasivno stajalište da su "srčani Srbi" jedini narod koje se borio protiv nacista je u potpunosti u suprotnosti sa stvarnošću. Naravno, mnogi Srbi su bili vatreni anti-nacisti i hrabro su se borili protiv fašižma. Ali, isto to su radili i mnogi Slovenci, bosanski Muslimani, Mađari i Hrvati - kao što je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je bio jedan od Titovih najmlađih generala. Sam Tito je bio polu-Hrvat, polu-Slovenac. Mnogi Srbi u kolaboracionističkom režimu Milana Nedića su također sarađivali sa nacistima, uspostavljajući koncentracione logore kao što je Sajmište u Beogradu, gdje su hiljade Jevreja ubijene u kamionima sa plinom.
Hurd, Major i njihovi velikani su bili snažni advokati UN-ovog embarga na oružje za BiH, koji nije dozvoljavao novoj naciji da se odbrani. Diego Arria, koji je bio venecuelanski ambasador u Vijeću sigurnosti za vrijeme rata u BiH, mi je rekao:
"Velika Britanija je, kroz čitav ovaj proces, bila jedina koja je tačno znala šta se dešava. Kada su Bošnjaci odbili da igraju njihovu ulogu pasivne žrtve i kada je njihov otpor ojačao, Britanci i Francuzi su bili iziritirani. Željeli su da se to završi što prije, ali Bošnjaci nisu htjeli sarađivati."
Naravno, rođaci vojnika poginulih u konvoju u Sarajevu 1992. godine zaslužuju pravdu kao i oni koji žale za svojim voljenim koji su ubijeni u Srebrenici. Ali, do sada je podignuta samo 161 optužnica od strane UN-ovog suda za ratne zločine i većina počinilaca i dalje živi slobodno i nikada neće odgovarati. Zbog toga će Ganićeve tvrdnje da je uhapšen zbog političkih, a ne pravnih razloga i dalje odjekivati uz odobravanje u BiH.
Sve o slučaju o Ganić
Preveo: Nedim Dervišbegović
