The Guardian, priredila Ena Stevanović
Podjela na dvije države je jedino moguće preostalo rješenje.
Lideri Palestinske organizacije za oslobođenje (PLO) Yasser Abed-Rabbo i Saeb Erekat su u ponedjeljak 25.januara optužili al-Jazeeru, koja je dobila „palestinske spise“, za malverzaciju i prevaru i doveli su u pitanje motive njenih katarskih vlasnika.
Na demonstracijama u Ramallahu je zapaljen logo al-Jazeere. Ovaj propust su napravile same palestinske institucije. Al-Jazeera je rijetkost u arapskom svijetu. Nagrađena je za izvještavanje o napadima na Irak od strane istih onih koji je danas napadaju. Trebali bi je braniti svi oni koji žele demokratiju u arapskom svijetu.
Umjesto da napadaju vijesnika, ljudi bi trebali percipirati „palestinske spise“ kao priliku da se nastavi potraga za trajnim rješenjem, što bi trebala biti podjela na dvije države. I u to nema sumnje. Podjela na dvije države ostaje jedino moguće rješenje. I još uvijek je ostvarivo i uprkos agoniji vezanoj uz novoobjavljene informacije i konflikte u protekla dva desetljeća.
Međutim, ovakav dogovor zahtijeva od obje strane da učine velike ustupke i čitav proces iziskuje obostranu suglasnost i kompromis.
Vjerovanje koje je bilo sveprisutno u danima raspada ovih pregovora o tome da se palestinskoj javnosti neće svidjeti podjela, ali da će biti prisiljeni da je prihvate je u suprotnosti sa svim dosadašnjim iskustvima u rješavanju sukoba.
Zbog toga palestinski pregovori moraju biti rezultat stavova i mišljenja što šireg spektra palestinske javnosti. Stoga se potraga za trajnim rješenjem koje je moguće jedino u podjeli mora ponovo staviti na dnevni red.
Pravo na povratak
Količina bijesa s kojom je PLO reagiralo na objavljivanje svojih vlastitih riječi, a nema sumnje da su ovo njihove riječi i dokumenti, nije jedino mjerilo osjetljivosti ovih pitanja. To je istovremeno i mjera praznine koja se otvorila između vlasti i palestinskog naroda. A to loše utječe na vjerojatnost bilo kakvih pregovora.
Palestinska država je predložila tzv. ponudu “granica iz 1967." kao najbolji način da se razriješi konflikt. Sama vjerojatnost postizanja ovakvog dogovora u godini dana bi trebala biti dovoljna da se uspostavi prekid vatre sa svim pobunjeničkim vojnim palestinskim grupama.
Ali to se neće dogoditi ukoliko čak i liberalno krilo izraelskih vlasti, čiji su predstavnici bivši premijer Ehud Olmert i ministar vanjskih poslova Tzipi Livni, bude insistiralo na tome da zadrži sva veća naselja. Jednostavno rečeno, ukoliko palestinci naprave velike kompromise, onda će i Izraelci.
„Privatna ponuda“ koju je Palestina ponudila Izraelcima jeste „simbolični“ povratak 10 hiljada izbjeglica od ukupno pet miliona, što je zapravo prodaja izbjeglica koje su provele svoje živote u kampovima u Beirutu. To je izborna baza za koju PLO tvrdi da je još uvijek predstavlja i PLO je dala dugoročno obećanje da nikakvi pregovori neće biti vođeni „preko leđa“ ovih ljudi.
Izraelski pregovarači se nisu usaglasili u ovom pitanju. Druga stvar je da potpuna implementacija palestinskog prava na povratak nije kompatibilna sa postojanjem demokratske države sa jevrejskom većinom.
To znači da se nijedan Palestinac koji je pobjegao ili protjeran 1948. ne može vratiti u svoje rodno mjesto. Sam gospodin Ehud Olmert je pragmatičan, ali jedino što je rekao jeste da je „ponudio“ Abbasu cifru koja je manja od 25 hiljada.
Često se kaže da se dogovor može postići samo ako se jedna strana može staviti u poziciju druge. Zamislite kad bi Abu Mazen stavio na referendum pogodbu u kojoj su sva pitanja riješena onako želi Izrael - naselja, Jeruzalem i povratak izbjeglica i zamislite kad bi takav dogovor bio trajan, to bi u glavi pregovarača zasigurno značilo konačni poraz.
Otkriti kako i gdje je propao ovaj dogovor ne znači potkopati njegov cilj. To je zapravo jedini način da se on spasi.
Podjela na dvije države je jedino moguće preostalo rješenje.
Lideri Palestinske organizacije za oslobođenje (PLO) Yasser Abed-Rabbo i Saeb Erekat su u ponedjeljak 25.januara optužili al-Jazeeru, koja je dobila „palestinske spise“, za malverzaciju i prevaru i doveli su u pitanje motive njenih katarskih vlasnika.
Na demonstracijama u Ramallahu je zapaljen logo al-Jazeere. Ovaj propust su napravile same palestinske institucije. Al-Jazeera je rijetkost u arapskom svijetu. Nagrađena je za izvještavanje o napadima na Irak od strane istih onih koji je danas napadaju. Trebali bi je braniti svi oni koji žele demokratiju u arapskom svijetu.
Umjesto da napadaju vijesnika, ljudi bi trebali percipirati „palestinske spise“ kao priliku da se nastavi potraga za trajnim rješenjem, što bi trebala biti podjela na dvije države. I u to nema sumnje. Podjela na dvije države ostaje jedino moguće rješenje. I još uvijek je ostvarivo i uprkos agoniji vezanoj uz novoobjavljene informacije i konflikte u protekla dva desetljeća.
Međutim, ovakav dogovor zahtijeva od obje strane da učine velike ustupke i čitav proces iziskuje obostranu suglasnost i kompromis.
Vjerovanje koje je bilo sveprisutno u danima raspada ovih pregovora o tome da se palestinskoj javnosti neće svidjeti podjela, ali da će biti prisiljeni da je prihvate je u suprotnosti sa svim dosadašnjim iskustvima u rješavanju sukoba.
Zbog toga palestinski pregovori moraju biti rezultat stavova i mišljenja što šireg spektra palestinske javnosti. Stoga se potraga za trajnim rješenjem koje je moguće jedino u podjeli mora ponovo staviti na dnevni red.
Pravo na povratak
Količina bijesa s kojom je PLO reagiralo na objavljivanje svojih vlastitih riječi, a nema sumnje da su ovo njihove riječi i dokumenti, nije jedino mjerilo osjetljivosti ovih pitanja. To je istovremeno i mjera praznine koja se otvorila između vlasti i palestinskog naroda. A to loše utječe na vjerojatnost bilo kakvih pregovora.
Palestinska država je predložila tzv. ponudu “granica iz 1967." kao najbolji način da se razriješi konflikt. Sama vjerojatnost postizanja ovakvog dogovora u godini dana bi trebala biti dovoljna da se uspostavi prekid vatre sa svim pobunjeničkim vojnim palestinskim grupama.
Često se kaže da se dogovor može postići samo ako se jedna strana može staviti u poziciju druge
Ali to se neće dogoditi ukoliko čak i liberalno krilo izraelskih vlasti, čiji su predstavnici bivši premijer Ehud Olmert i ministar vanjskih poslova Tzipi Livni, bude insistiralo na tome da zadrži sva veća naselja. Jednostavno rečeno, ukoliko palestinci naprave velike kompromise, onda će i Izraelci.
„Privatna ponuda“ koju je Palestina ponudila Izraelcima jeste „simbolični“ povratak 10 hiljada izbjeglica od ukupno pet miliona, što je zapravo prodaja izbjeglica koje su provele svoje živote u kampovima u Beirutu. To je izborna baza za koju PLO tvrdi da je još uvijek predstavlja i PLO je dala dugoročno obećanje da nikakvi pregovori neće biti vođeni „preko leđa“ ovih ljudi.
Izraelski pregovarači se nisu usaglasili u ovom pitanju. Druga stvar je da potpuna implementacija palestinskog prava na povratak nije kompatibilna sa postojanjem demokratske države sa jevrejskom većinom.
To znači da se nijedan Palestinac koji je pobjegao ili protjeran 1948. ne može vratiti u svoje rodno mjesto. Sam gospodin Ehud Olmert je pragmatičan, ali jedino što je rekao jeste da je „ponudio“ Abbasu cifru koja je manja od 25 hiljada.
Često se kaže da se dogovor može postići samo ako se jedna strana može staviti u poziciju druge. Zamislite kad bi Abu Mazen stavio na referendum pogodbu u kojoj su sva pitanja riješena onako želi Izrael - naselja, Jeruzalem i povratak izbjeglica i zamislite kad bi takav dogovor bio trajan, to bi u glavi pregovarača zasigurno značilo konačni poraz.
Otkriti kako i gdje je propao ovaj dogovor ne znači potkopati njegov cilj. To je zapravo jedini način da se on spasi.
