Autor: Hajrudin Somun (The Guardian), prevela: Ena Stevanović
Otkrivanje biste Aleksandra Velikog u Skoplju je razljutilo Grke i ponovo pokrenulo debatu oko naziva Makedonija.
Kulturni događaj koji se održao u Skoplju ni u kojem slučaju ne bi odvukao svjetsku pažnju s pobuna u Siriji i Libiji kada ne bi imao tako snažnu političku pozadinu. Na glavnom trgu u makedonskoj prijestolnici je 21.juna postavljena ogromna bista ratnika na konju. Taj potez je pozdravljen od strane nekoliko hiljada makedonaca koji su bili prisutni na trgu, ali je istovremeno izazvao bijes u susjednoj Grčkoj.
Zanimljivo je da nije zvanično potvrđeno ko je ratnik na konju i koga bista zapravo predstavlja te bi se moglo raditi o nekom od onih „nepoznatih vojnika“ kojem su mnoge zemlje podigle nacionalne spomenike.
Međutim, u ovom slučaju slika i pojava brončanog ratnika je poznata svima. Radi se o čuvenom Aleksandru Velikom, kojeg i Grci i Makedonci smatraju svojim iskonskim pretkom.
Nema sumnje da je Aleksandar bio velika historijska ličnost u helenskom svijetu, ali to ne znači da sve što je nekoć bilo helensko sada pripada modernoj Grčkoj. Šta onda reći za sva ona historijska područja u Anatoliji i na Bliskom Istoku koja su također pripadala Helenima? Grci su se davno odrekli „helenizma“ na tim prostorima i sada posjećuju te destinacije kao turisti osjećajući se ponosno što su kolijevka civilizacije.
Problem Aleksandra i Makedonije je naravno drugačiji i datira iz modernog vremena kada je okupacija Balkana od strane Osmanlija rezultirala porastom lokalnog nacionalizma, konflikata pa čak i ratova među balkanskim državama. Stoga je prisvajanje Aleksandra Velikog od strane Grčke i Makedonije posljedica suvremenih nacionalnih pokreta.
Aleksandar je bio sin Filipa II Makedonskog, ali on sam se ne može smatrati ni isključivo Grkom ni isključivo Makedoncem. On pripada i suvremenoj Grčkoj i Makedoniji zbog svoje helenske krvi i makedonskih predaka. On zapravo pripada cijelom svijetu iako je smatran nositeljem helenske civilizacije i okrutnim osvajačem i razaračem ranijih civilizacija.
Nije važno što ja osobno vjerujem u ovo drugo i što je negativan stav zapada o historijskim ličnostima iz istočnih zemalja i kultura posljedica pristranih antičkih grčkih historičara.
Spomenik i pobeda Gruevskog
U ovom trenutku je važno da je suvremena Makedonija imala pravo da podigne spomenik Aleksandru Velikom da je to učinila na malo skromniji način, na manje upadljivom mjestu u gradu, u manje problematično vrijeme i, što je najvažnije, da sve to zapravo nije bila reakcija na uporno odbijanje Grčke da prizna naziv Makedonija koji je priznat od strane parlamenta države i koji je priznalo dvije trećine država članica UN-a.
Međutim, zbog odbijanja Grčke i njenog prava veta u Evropskoj uniji, Makedonija u svim međunarodnim organizacijama i zvaničnim događajima ima čudni i dugi naziv „bivša jugoslovenska republika Makedonija“ (FYROM), što je bio preduslov njenog priznavanja u Ujedinjenim nacijama.
Ironično je da je Jugoslavija nestala s mape Balkana, ali njeno ime se još uvijek koristi u nazivu države koja, kao i sve ostale bivše jugoslovenske zemlje i kao sve zemlje svijeta ima pravo na svoj vlastiti naziv. Uprkos pregovorima predvođenim UN-om, ove dvije zemlje nisu uspjele postići dogovor oko imena. Grčka ne prihvata da Makedonija ima isti naziv kao njihova sjeverna provincija.
U Atini se država Makedonija obično naziva Skoplje, a oficijelno ih nazivaju FYROM. Iz istog razloga grčka vlada ne priznaje makedonski ustav ni zastavu koja simbolički predstavlja „helensko sunce“. Za makedonski narod i jezik Grci koriste naziv „Slavomakedonci“ jer korištenje naziva „makedonski“ u bilo koje svrhe smatraju krađom njihovog identiteta i „falsificiranjem“ historije.
Grci smatraju Aleksandra Velikog svojim i otkrivanje biste u Skoplju vide kao direktnu uvredu „s ciljem poticanja nacionalizma i konflikata“.
Nikola Gruevski na izborima, juni 2011
Otkrivanje 13 metara visoke biste Ratnika na konju bi mogao biti rezultat pobjede makedonskog premijera Nikole Gruevskog na izborima koji su održani početkom juna.
Poznat po svom nekompromisnom pristupu u sporu oko imena, Gruevski je učinio nešto slično kada je njegova stranka pobijedila na izborima prije pet godina- aerodrom u Skolju je nazvao „Aerodrom Aleksandra Velikog“, što je također razljutilo Grke.
Njegova stranka, čiji naziv je jednako komplikovan kao i naziv države-Demokratska stranka makedonskog nacionalnog jedinstva-Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO-DPMNE)- ima korjene još iz Makedonskog patriotskog revolucionarnog pokreta 1893. čiji je glavni cilj bio „osloboditi makedonski narod od Osmanlija“.
Danas je to kršćansko-demokratska i antikomunistička stranka koja tvrdi da su „ciljevi stranke u skladu sa tradicijom makedonskog naroda“. Osvojili su 37% od ukupno 1.1 miliona glasova.
Zalaganja za pomirljiv pristup
Najveća opozicijska stranka je Socijaldemokratska partija (SDSM) koja je osvojila 33% glasova. Njihov lider je bivši predsjednik Branko Crvenkovski koji se sporio s Gruevskim zbog slučaja s imenom države. Crvenkovski se zalaže za pomirljiv pristup kao i prvi predsjednik nezavisne Makedonije i bivši šef parlamenta Jugoslavije Kiro Gligorov koji je izjavio: „Mi smo Slaveni koji su naselili ovo područje u 6.stoljeću i mi nismo potomci drevnih Makedonaca.“
Tek nakon što Grci principijelno prihvate naziv „makedonski“, onda on može biti uključen u naziv države. I grčke i makedonske stranke lijevog centra su bile spremne prihvatiti neke od prijedloga UN-ovih medijatora kao što su „Nova Makedonija“ ili „Sjeverna Makedonija“, ali su vodeće stranke desnog
centra ostale vijerne svom političkom ekstremizmu. Grci se i dalje uporno drže svog slogana „Nema članstva u UN-u i EU za Skoplje sve dok ne promijene svoj naziv.“
Da nije postavio ogroman spomenik Aleksandru Velikom u centru Skoplja, mogao bih razumjeti ustrajnost premijera Gruevskog u pitanju naziva države. Možda bi se mogao postići i kompromis oko naziva ukoliko bi Grčka prestala koristiti ovaj spor kako bi blokirala Makedoniju na putu u EU i NATO, kao da je to jedini razlog što Makedonija nije članica euroatlanskih integracija.
Kada su se sve članice NATO-a izuzev Grčke složile da ponude Makedoniji članstvo na samitu u Bukureštu 1998.godine i SAD su izvršile dodatni pritisak po tom pitanju, priznajući Makedoniju i njen ustavni naziv, poziv na samit je otkazan u posljednjem trenutku.
To se ponovo dešava i ove godine i ko zna još koliko dugo. Mislim da bi se svaki premijer razbjesnio kada bi morao sjediti na sjednicama UN-a bez ustavnog naziva države ispred sebe. Grci se protive ne samo da Makedonija bude pod slovom M, već i pod slovom F (kao FYROM) jer to je previše blizu njihovom slovu G te su članice UN-a, od kojih većina priznaje Makedoniju pod njenim ustavnim nazivom smjestile ovu zemlju odmah iza Tajlanda pod slovom T (kao “The Former Yugoslav Republic of Macedonia“).
Zbog svega toga je vrlo moguće da makedonski premijer koristi Aleksandra Velikog kao oruđe kako bi osigurao podršku svojoj stranci i odvratio pažnju naroda sa ekonomskih pitanja i stope nezaposlenosti koja trenutno iznosi 30%.
Vrlo lako se možemo složiti sa zapažanjem novinara londonskog magazina „The Economist“ koji kaže da otkrivanje biste Aleksandra Velikog u Skoplju daje povod vladi grčkog premijera Georgea Papandreou-a da odvrati pažnju javnosti od katastrofalne ekonomske situacije u državi.
Međutim ne bih se složio sa zaključkom ovog magazina da će „svi ostali misliti da je ovo joše jedna balkanska ludost“. Zar isto tako nije „ludost“ koristiti stari dobri veto kako bi se blokirao pristup UN-u i Nato-u državi koja je ispunila sve zahtjeve osim naziva koji je izabrao njen narod i njeni predstavnici i koji je prihvaćen od strane većine zemalja svijeta?
Iako je to tema kojom ćemo se baviti neki drugi put, postoji razlog da se upitamo je li spor između Grčke i Makedonije oko imena države zapravo povezan s problemom različitih pristupa i različitih strategija koje koriste SAD i članice EU pri rješavanju balkanskih pitanja, a s kojim se ovih dana suočava i Bosna i Hercegovina.
Otkrivanje biste Aleksandra Velikog u Skoplju je razljutilo Grke i ponovo pokrenulo debatu oko naziva Makedonija.
Kulturni događaj koji se održao u Skoplju ni u kojem slučaju ne bi odvukao svjetsku pažnju s pobuna u Siriji i Libiji kada ne bi imao tako snažnu političku pozadinu. Na glavnom trgu u makedonskoj prijestolnici je 21.juna postavljena ogromna bista ratnika na konju. Taj potez je pozdravljen od strane nekoliko hiljada makedonaca koji su bili prisutni na trgu, ali je istovremeno izazvao bijes u susjednoj Grčkoj.
Zanimljivo je da nije zvanično potvrđeno ko je ratnik na konju i koga bista zapravo predstavlja te bi se moglo raditi o nekom od onih „nepoznatih vojnika“ kojem su mnoge zemlje podigle nacionalne spomenike.
Međutim, u ovom slučaju slika i pojava brončanog ratnika je poznata svima. Radi se o čuvenom Aleksandru Velikom, kojeg i Grci i Makedonci smatraju svojim iskonskim pretkom.
Nema sumnje da je Aleksandar bio velika historijska ličnost u helenskom svijetu, ali to ne znači da sve što je nekoć bilo helensko sada pripada modernoj Grčkoj. Šta onda reći za sva ona historijska područja u Anatoliji i na Bliskom Istoku koja su također pripadala Helenima? Grci su se davno odrekli „helenizma“ na tim prostorima i sada posjećuju te destinacije kao turisti osjećajući se ponosno što su kolijevka civilizacije.
Problem Aleksandra i Makedonije je naravno drugačiji i datira iz modernog vremena kada je okupacija Balkana od strane Osmanlija rezultirala porastom lokalnog nacionalizma, konflikata pa čak i ratova među balkanskim državama. Stoga je prisvajanje Aleksandra Velikog od strane Grčke i Makedonije posljedica suvremenih nacionalnih pokreta.
Aleksandar je bio sin Filipa II Makedonskog, ali on sam se ne može smatrati ni isključivo Grkom ni isključivo Makedoncem. On pripada i suvremenoj Grčkoj i Makedoniji zbog svoje helenske krvi i makedonskih predaka. On zapravo pripada cijelom svijetu iako je smatran nositeljem helenske civilizacije i okrutnim osvajačem i razaračem ranijih civilizacija.
Nije važno što ja osobno vjerujem u ovo drugo i što je negativan stav zapada o historijskim ličnostima iz istočnih zemalja i kultura posljedica pristranih antičkih grčkih historičara.
Spomenik i pobeda Gruevskog
U ovom trenutku je važno da je suvremena Makedonija imala pravo da podigne spomenik Aleksandru Velikom da je to učinila na malo skromniji način, na manje upadljivom mjestu u gradu, u manje problematično vrijeme i, što je najvažnije, da sve to zapravo nije bila reakcija na uporno odbijanje Grčke da prizna naziv Makedonija koji je priznat od strane parlamenta države i koji je priznalo dvije trećine država članica UN-a.
Međutim, zbog odbijanja Grčke i njenog prava veta u Evropskoj uniji, Makedonija u svim međunarodnim organizacijama i zvaničnim događajima ima čudni i dugi naziv „bivša jugoslovenska republika Makedonija“ (FYROM), što je bio preduslov njenog priznavanja u Ujedinjenim nacijama.
Ironično je da je Jugoslavija nestala s mape Balkana, ali njeno ime se još uvijek koristi u nazivu države koja, kao i sve ostale bivše jugoslovenske zemlje i kao sve zemlje svijeta ima pravo na svoj vlastiti naziv. Uprkos pregovorima predvođenim UN-om, ove dvije zemlje nisu uspjele postići dogovor oko imena. Grčka ne prihvata da Makedonija ima isti naziv kao njihova sjeverna provincija.
U Atini se država Makedonija obično naziva Skoplje, a oficijelno ih nazivaju FYROM. Iz istog razloga grčka vlada ne priznaje makedonski ustav ni zastavu koja simbolički predstavlja „helensko sunce“. Za makedonski narod i jezik Grci koriste naziv „Slavomakedonci“ jer korištenje naziva „makedonski“ u bilo koje svrhe smatraju krađom njihovog identiteta i „falsificiranjem“ historije.
Grci smatraju Aleksandra Velikog svojim i otkrivanje biste u Skoplju vide kao direktnu uvredu „s ciljem poticanja nacionalizma i konflikata“.
Poznat po svom nekompromisnom pristupu u sporu oko imena, Gruevski je učinio nešto slično kada je njegova stranka pobijedila na izborima prije pet godina- aerodrom u Skolju je nazvao „Aerodrom Aleksandra Velikog“, što je također razljutilo Grke.
Njegova stranka, čiji naziv je jednako komplikovan kao i naziv države-Demokratska stranka makedonskog nacionalnog jedinstva-Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO-DPMNE)- ima korjene još iz Makedonskog patriotskog revolucionarnog pokreta 1893. čiji je glavni cilj bio „osloboditi makedonski narod od Osmanlija“.
Danas je to kršćansko-demokratska i antikomunistička stranka koja tvrdi da su „ciljevi stranke u skladu sa tradicijom makedonskog naroda“. Osvojili su 37% od ukupno 1.1 miliona glasova.
Zalaganja za pomirljiv pristup
Najveća opozicijska stranka je Socijaldemokratska partija (SDSM) koja je osvojila 33% glasova. Njihov lider je bivši predsjednik Branko Crvenkovski koji se sporio s Gruevskim zbog slučaja s imenom države. Crvenkovski se zalaže za pomirljiv pristup kao i prvi predsjednik nezavisne Makedonije i bivši šef parlamenta Jugoslavije Kiro Gligorov koji je izjavio: „Mi smo Slaveni koji su naselili ovo područje u 6.stoljeću i mi nismo potomci drevnih Makedonaca.“
Tek nakon što Grci principijelno prihvate naziv „makedonski“, onda on može biti uključen u naziv države. I grčke i makedonske stranke lijevog centra su bile spremne prihvatiti neke od prijedloga UN-ovih medijatora kao što su „Nova Makedonija“ ili „Sjeverna Makedonija“, ali su vodeće stranke desnog
I grčke i makedonske stranke lijevog centra su bile spremne prihvatiti neke od prijedloga UN-ovih medijatora kao što su „Nova Makedonija“ ili „Sjeverna Makedonija“.
centra ostale vijerne svom političkom ekstremizmu. Grci se i dalje uporno drže svog slogana „Nema članstva u UN-u i EU za Skoplje sve dok ne promijene svoj naziv.“
Da nije postavio ogroman spomenik Aleksandru Velikom u centru Skoplja, mogao bih razumjeti ustrajnost premijera Gruevskog u pitanju naziva države. Možda bi se mogao postići i kompromis oko naziva ukoliko bi Grčka prestala koristiti ovaj spor kako bi blokirala Makedoniju na putu u EU i NATO, kao da je to jedini razlog što Makedonija nije članica euroatlanskih integracija.
Kada su se sve članice NATO-a izuzev Grčke složile da ponude Makedoniji članstvo na samitu u Bukureštu 1998.godine i SAD su izvršile dodatni pritisak po tom pitanju, priznajući Makedoniju i njen ustavni naziv, poziv na samit je otkazan u posljednjem trenutku.
To se ponovo dešava i ove godine i ko zna još koliko dugo. Mislim da bi se svaki premijer razbjesnio kada bi morao sjediti na sjednicama UN-a bez ustavnog naziva države ispred sebe. Grci se protive ne samo da Makedonija bude pod slovom M, već i pod slovom F (kao FYROM) jer to je previše blizu njihovom slovu G te su članice UN-a, od kojih većina priznaje Makedoniju pod njenim ustavnim nazivom smjestile ovu zemlju odmah iza Tajlanda pod slovom T (kao “The Former Yugoslav Republic of Macedonia“).
Zbog svega toga je vrlo moguće da makedonski premijer koristi Aleksandra Velikog kao oruđe kako bi osigurao podršku svojoj stranci i odvratio pažnju naroda sa ekonomskih pitanja i stope nezaposlenosti koja trenutno iznosi 30%.
Vrlo lako se možemo složiti sa zapažanjem novinara londonskog magazina „The Economist“ koji kaže da otkrivanje biste Aleksandra Velikog u Skoplju daje povod vladi grčkog premijera Georgea Papandreou-a da odvrati pažnju javnosti od katastrofalne ekonomske situacije u državi.
Međutim ne bih se složio sa zaključkom ovog magazina da će „svi ostali misliti da je ovo joše jedna balkanska ludost“. Zar isto tako nije „ludost“ koristiti stari dobri veto kako bi se blokirao pristup UN-u i Nato-u državi koja je ispunila sve zahtjeve osim naziva koji je izabrao njen narod i njeni predstavnici i koji je prihvaćen od strane većine zemalja svijeta?
Iako je to tema kojom ćemo se baviti neki drugi put, postoji razlog da se upitamo je li spor između Grčke i Makedonije oko imena države zapravo povezan s problemom različitih pristupa i različitih strategija koje koriste SAD i članice EU pri rješavanju balkanskih pitanja, a s kojim se ovih dana suočava i Bosna i Hercegovina.
