Dostupni linkovi

S porukom "Da se ne zaboravi i ne ponovi“, u selu Ahmići kod Viteza u nedjelju se obilježava 24. godišnjica stradanja 116 civila bošnjačke nacionalnosti, koje su ubijeni u napadu pripadnika HVO-a.

Najmlađa žrtva napada, koji je počeo u jutro 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba, a za tijelima 29 žrtava i danas se traga.

Abdulah Ahmić uspio je tog dana preživjeti strijeljanje, ali je u napadu na selo izgubio cijelu obitelj - roditelje, brata i tri sestre.

Najmlađa žrtva napada, koji je počeo u jutro 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba
Najmlađa žrtva napada, koji je počeo u jutro 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba


"Sjećam se da je napad počeo rano ujutro, vojnici su nam opkolili kuću i zalupali i zapucali na vrata. Otac je otvorio, a ispred su bila dva vojnika sa automatskim puškama. Ovaj mlađi nas je čuvao, dok je drugi pretraživao kuću, tražeći oružje. Izašao je i rekao mlađem – ’Postupi po naređenju’, a ovaj je rekao da neće ili ne može, na što mu je ovaj odgovorio - 'Dobro, ja ću, a ti ćeš upamtiti zbog ovoga'", ispričao je Abdulah za RSE.

Nakon toga je, prisjeća se, odveden sa ocem iza kuće, gdje je vidio ubijenog brata, te potom svjedočio smrti oca.

"Sa metra udaljenosti pucao je ocu u sljepočnicu i on je pao mrtav. Meni je metak prošao niže od sljepočnice, kroz obraz, vidio sam da nisam gotov i odglumio sam pad. Vojnik se odmah okrenuo i otišao, a ja sam ostao ležati neko vrijeme. Onda sam otrčao do ceste jer sam vidio UNPROFOR i mislio sam tražiti pomoć za mater i sestre koje su ostale u kući. Međutim i gore su bili vojnici, pa sam se bacio u jedan kanal i tu proveo cijeli dan".

Abdulah je, potom sklonište, pronašao u napuštenoj kući, a naredno jutro je saznao da su mu majka i tri sestre ubijene u jednoj kući u Gornjim Ahmićima, u koju su odvedene zbog razmjene.

"Dok sam bio u toj kući vidio sam da miniraše donju džamiju, a onda sam u gornjem selu čuo pucnjavu. Zapališe se kuće i u tom momentu nešto mi je govorilo da su mi ubijene mater i sestre".

Nakon što su ga iz kuće spasila dvojica susjeda hrvatske nacionalnosti, Abdulah je nekoliko dana poslije razmijenjen u Zenicu.

"Bilo nas je šestero djece i roditelji i jedini sam ja ostao živ, jer mi je kasnije, 1994. godine, još jedan brat poginuo na liniji u okolini Viteza. I dan danas to proživljavam i nosim u sebi tu tragediju“, kaže Abdulah, koji je o stradanjima u Ahmićima svjedočio i u Haškom tribunalu.

Za zločin u Ahmićima osuđeno je šest osoba, od čega je Haški trubunal (ICTY) izrekao pet presuda, među kojima je i kazna od 25 godina zatvora Dariju Kordiću, koji je oslobođen nakon izdržane dvije trećine kazne. Sud BiH je na deset godina zatvora osudio zapovjednika 4. bojne Vojne policije HVO-a Paška Ljubičića.

116 civila bošnjačke nacionalnosti ubijeno je u napadu pripadnika HVO-a.
116 civila bošnjačke nacionalnosti ubijeno je u napadu pripadnika HVO-a.


„Haški tribunal izrekao je presude i za Dragu Josipovića, Vladimira Šantića, Miroslava Bralu i Antu Furundžiju. Tihomir Blaškić bio je prvostepenom presudom osuđen na 45 godina zatvora, ali je nakon apelacije oslobođen krivice za zločine u Ahmićima, te je osuđen na devet godina zatvora za druge zločine“, kaže Denis Džidić iz Balkanske istraživačke mreže (BIRN).

Abdulah Ahmić, 24 godine nakon stradanja u Ahmićima, kaže da ne vjeruje u pravdu, ali da, ipak, vjeruje u suživot.

"Zadovoljan sam komšijama, živimo slično kao i prije, mada se manje posjećujemo, ali sad je život drugačiji i ljudi iste nacije se manje posjećuju. Hvala Bogu da ima života i da život teče dalje", kaže.

Međutim, razočaran je situacijom u državi jer poput većine mještana Ahmića, teško živi sa minimalnim primanjima, a zbog narušenog zdravlja ide na dijalizu.

"Dobijem 130 KM za to što me žena njeguje, dajemo na lijekove i sve teže je živjeti. Iako sam ratni invalid, a idem i na dijalizu, komisija za reviziju mi je smanjila invalidninu sa 300 KM na 50 KM. Kažu stanje mi se popravilo, da dobro spavam i da ne pijem jake lijekove za smirenje. Išao sam direktno i kod ministra, a i on me je samo blijedo gledao i nikakvu podršku nije dao", kaže on.

U Trusini obilježena 24-godišnjica stradanja Hrvata

U Trusini Kod Konjica u nedjelju je obilježena 24. godišnjica od zločina, u kojem je ubijeno 15 civila hrvatske nacionalnosti, te sedam pripadnika HVO-a, koji su se prethodno predali. Rodbina i prijatelji ubijenih u ovom zločinu, zapalili su svijeće i položili cvijeće na Spomen obilježje, nakon čega je služena Sveta misa u Župnoj crkvi na Žitačama.

Mara Krešo stigla je na mjesto stradanja svoga muža, a sa tugom se sjeća ovog tužnog događaja.

„Muža su mi ubili pred mojim očima. Ovdje je samo tuga i jad-priča nam Mara, pokazujući na svoju potpuno uništenu kuću. Ističe da joj je u Trusini bio život, gdje je rodila sedmero djece, ali da joj svaka godišnjica od ovog zločina, teško pada i vraća sjećanja, na stravične ratne prizore“, kaže.

Mara Krešo: Muža su mi ubili pred mojim očima
Mara Krešo: Muža su mi ubili pred mojim očima


Podsjećamo, pred Sudom BiH za zločin u Trusini ukupno je osuđeno pet osoba.

Mensur Memić, Nihad Bojadžić, Nedžad Hodžić, Rasema Handanović i Edin Džeko, osuđeni su pred Sudom BiH. U toku je postupak protiv Zulfikara Ališpage, koji je bio u fazi mirovanja zbog njegove bolesti. Trenutno se pred Sudom BiH razmatra njegovo zdravstveno stanje, nakog čega će biti odlučeno, da li će biti nastavljeno sa suđenjem, zbog zločina počinjenih u Trusini“, izjavila je urednica BIRN-a, Erna Mačkić.

Tihomir Ivanković u zločinu u Trusini izgubio je i oca i majku.

„Teško i tužno je doći na ovo mjesto .Šaljem poruku da se nikada i nigdje više ne ponovi zlo“, kaže Tihomir.

Organizator običlježavanja 24. godišnjice stradanja Hrvata u selu Trusina je Udruga poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic.

Dragica Tomić: Današnje obilježavanje je poruka našim generacijama
Dragica Tomić: Današnje obilježavanje je poruka našim generacijama


„Današnje obilježavanje je poruka našim generacijama, da se ne zaboravi, a sljedećim generacijama da se zlo ne dogodi , nigdje više na ovom svijetu. Svojim dolaskom i prisustvom odajemo počast stradalim u ovom zločinu“, kazala je predsjednica te udruge, Dragica Tomić.

  • 16x9 Image

    Marija Augustinović

    Novinarstvom se profesionalno počela baviti 2007. godine u redakciji Novinske agencije ONASA u Sarajevu. Nakon višegodišnjeg iskustva u agencijskom novinarstvu, angažirana je u radijskom i web novinarstvu.

  • 16x9 Image

    Mirsada Ćosić

    (Konjic, 1970) Diplomirala na Fakultetu političkih nauka, Odsjek za žurnalistiku. Za Radio Slobodna Evropa počela raditi 2000. godine. Nakon nekoliko mjeseci angažovana i za TV Liberty. U radijskom iskustvu najveći značaj ima upravo saradnja sa RSE.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG