U Crnoj Gori serije iz regiona su po popularnosti tik uz turske. Gledaoci se pronalaze u njima, a za stvaraoce su način uhljebljenja u uslovima kada su teatar i film u krizi, kažu kritičari, dodajući da se bez ozbira na njihov kvalitet i estetske vrijednosti serije mogu posmatrati i u funkciji pomirenja. Popularnost kakvu je nekada imala crnogorska serija Đekna na prostoru ex-Yu, sada ima “Budva na pjenu od mora”. A nova hrvatska serija “Počivaj u miru”, koja bi, prema najavama, trebalo da bude jedna od najbolje urađenih u Hrvatskoj posljednjih godina, biće premijerno prikazana na crnogorskoj TV Vijesti od januara 2013.
'Lud, zbunjen, normalan', 'Bitange i princeze', 'Larin izbor', 'Ranjeni orao', samo su neke od serija rađenih širom regiona koje u Crnoj Gori bilježe veliki odjek i popularnost.
Teme bliske ljudima sa ovih prostora, koje pokazju da sa obje strane granice postoje slični ljudi sa sličnim problemima, utisak je, ključni su razlog njihove popularnosti. Tako bar kažu oni koji ih gledaju, anketirani u Podgorici:
"Vidite, u svim tim serijama čovjek može da nađe sebe."
"Meni se u tim serijama dopadaju razmišljanja glavnih junaka, taj njihov odnos spram života."
Scenarista, dramaturg i univezitetski profesor Stevan Koprivica u izjavi sa naš program ukazuje da serije i na ovim prostorima sve „više postaju pokušaj civilizacijske profilacije i brendiranja jedne stredine“. Takva je njegova, u regionu gledana 'Budva na pjenu od mora' koja kreće u drugu sezonu, a nastala je na poziv lokalnih vlasti Budve u cilju promocije tog grada kao turističke destinacije.
"Moj stav i stav reditelja Karadžića je bio da to može i spotovima da se uradi a da ono što može da bude zanimljivo je da se taj neki mentalitetski i civilizacijski i tranzicioni, politički i društveni trenutak u kome jeste Crna Gora prelomi u jedan televizijski format i u tome smo relativno ili malo više uspjeli. Evo, vidimo da je ta serija u regionu jako i prodavana i gledana i da je svuda možete naći", kaže Koprivica.
Stevan Koprivica
Egzistencija, a ne estetika i umjetička vrijednost serija, razlog je zbog kojih stvaraoci sa ovih prostora, voljno ili nevoljno, sve više pribjegavaju TV produkciji i serijama.
Film i pozorište su i krizi, pa se ljudi uglavnom bave televizjom, jer je tu uspostavljen tržišni sistem koji funkcioniše, ukazuje Koprivica i dodaje:
"Televizija na neki način postaje neka vrsta 'lebne majke' autorima. Bioskopski film je mrtav, ostaje samo festivalska produkcija i festivalska prezentacija filmova, fondovi su zatvoreni, nema ih. Pozorište isto tako bukvalno izdiše. Tako da i mlađi autori, a bogomi i mi stariji, voljno ili nevoljno pribjegavamo televiziji koja je tu, sticajem okolnosti što se tiče egzistencije i tog našeg profesionalnog tretmana nekako najagilnija i najprijemčivija i najotvorenija."
Prednosti koprodukcijske saradnje
Raspadom Jugoslavije, cjepkanjem nekada jedinstvenog tržišta i kulturnog prostora, patili su umjetnici, autori, jer su im sredine na koje su svedeni bile uske da se potvrde istražuju, kaže glumica Varja Đukić.
"Mali su prostori i nedovoljno je ljudi u tim produkcijma da bi smo se mi zadovoljili recikliranjem samo sopstvenih ideja, samo sopstvene saradnje. Prosto ljudi traže izazove, traže referentnost, traže komentare i na kraju krajeva to donosi neku vrstu kvaliteta i samoj sredini u kojoj se kreira umjetničko djelo", ocjenjuje Varja Đukić.
Đukić zato ukazuje na prednosti koje za stvaraoce, ali i za samu sredinu imaju produkcije i serije koje uključuju glumce iz regiona:
"Sve ove produkcije su zanimljive publici zbog toga što nekome bude vrstu kontinuiteta u odnosu na prostor koji je potpuno legitiman. Ti sjajni glumci koji su u starom sistemu imali tu vrstu renomea i dalje figuriraju na ovim prostorima kao veoma važne persone. Mi se identifikujemo prema ljudima koji igraju te uloge i na neki način sami održavamo neku vrstu svoje kulture kontinuiteta. Sjećamo se uloga, ne samo onih u kojima sada igraju nego i nekih ranijih filmova uloga, predstava."
(VIDEO: Serija “Počivaj u miru” emitovaće se u Crnoj Gori od januara 2013.)
Za razliku od televizije i njene produkcije, gdje je uspostavljen tržišni sistem, film se muči i bori za opstanak. Zato stvaraocima sa ovih prostora ne preostaje mnogo izbora nego da uvežu znanje, talenat i novac u kooprodukcijsku saradnju, u kojoj crnogorski reditelj Nemanja Bečanović vidi najmanje dvije prednosti:
"To je znači mogućnost razvoja kulturnog izraza jer evo na primjeru filma dosta crnogorskih autora je ostvarilo svoje karijere u Hrvatskoj ili Srbiji zato što nije postojala mogućnost u Crnoj Gori da se realizuje neki filmski projekat. Sa druge strane, to otvara prostor za više političkih sloboda jer eto nekada u SFRJ, kada je neki autor bio zabranjivan ili mu nije bila data mogućnost da snimi film, on mogao da pođe u drugu republiku i da ostvari tu svoju umjetničku slobodu."
Ali, vratimo se serijama sa ovih prostora, čiji dobar odjek i gledanost širom regiona, po mišljenju scenariste Koprivice, mogu biti i faktor pomirenja u regionu, jer pokazuju da „tranzicija jednako muči sve“.
"Čini mi se da opet u tom nekom političkom ili društvenom ili civilizacijskom momentu je to dobro jer se tu negdje peglaju neke ranije razmirice, neke zle krvi i da se pokazuje da sa obje strane granice postoje neki slični ljudi sa sličnim problemima, da tranzicija na isti način muči sve nas, da se ljudi i vole i mrze na isti način i imaju da tako kažem neki faktor plemenitog pomirenja, ako je to moguće u ovim vremenima", zaključuje Koprivica.
