Priredila: Eva Stevanović
Oko 40 posto globalne radne snage u 2009. i 2010. godini je zaposleno u punom radnom vremenu, navodi se u Gallupovom istraživanju koje je provedeno u 129 zemalja svijeta i koje je objavljeno u srijedu.
Oko 19 posto ima posao s nedovoljnim brojem radnih sati, uključujući i 7 posto onih koji su nezaposleni.
Ovo su prvi rezultati koje je Gallup objavio koristeći nove globalne mjere nezaposlenosti.
Gallup je traži od ispitanika da odgovore na niz pitanja o zaposlenju, što se provodi barem jednom godišnje u većini zemalja. Zatim se izračunava procenat globalne, regionalne i lokalne radne snage koja je nezaposlena ili koja je zaposlena u punom ili skraćenom radnom vremenu.
Ove brojke ukazuju na jedinstvenu sliku zaposlenosti u državama koja se zasniva na podacima koji se mogu lako uporediti sa podacima u ostalim zemljama. Rezultati prikazani u ovom članku predstavljaju skup podataka prikupljenih tijekom 2009. i 2010.godine.
Gallupov indeks zaposlenih sa punim radnih vremenom pokazuje procenat radnika sa „dobrim zaposlenjem“, za razliku od tzv.“poslova za preživljavanje“ koji ne mogu izbaviti pojedinca iz siromaštva ili doprinijeti ekonomskom profitu države.
Ovaj indeks je snažno pozitivno povezan sa BDP-om, što znači da države sa višim procentom zaposlenih u punom radnom vremenu imaju viši BDP po glavi stanovnika.Gallupov indeks nedovoljne zaposlenosti je također snažno pozitivno povezan za BDP-om po glavi stanovnika.
U zemljama u razvoju nezaposlenost relativno niska
Naime, zemlje sa višom stopom zaposlenih u nedovoljnom ili skraćenom radnom vremenu imaju niži BDP po glavi stanovnika. Međutim, Gallupovo istraživanje nije pokazalo korelaciju između stope nezaposlenosti i BDP-a po glavi stanovnika.
U mnogim zemljama u razvoju, nezaposlenost je često relativno niska, posebno u usporedbi sa razvijenim ekonomskih zemljama jer se u obzir uzimaju i oni koji obavljaju bilo kakav posao koji mogu pronaći u cilju preživljavanja.
Ekonomski razvijenije zemlje uglavnom imaju viši procenat radne snage zaposlene u punom radnom vremenu, ali ti procenti variraju od države do države.
Promatrajući regionalno, sub-saharska Afrika ima najmanji procenat onih koji rade za poslodavca i u punom radnom vremenu, iako gotovo jedan od pet ispitanika izjavljuje da rade puno radno vrijeme. Slijedi Azija sa više od jedne trećine zaposlenih sa punim radnim vremenom.
Zemlje bivšeg Sovjetskog saveza imaju najviši procenat onih koji rade za poslodavca i imaju puno radno vrijeme.
Nedovoljna zaposlenost ili zaposlenost sa skraćenim radnim vremenom je najviša u sub-saharskoj Africi. Relativno nizak broj zaposlenih koji rade za poslodavca podstiče ekonomsku nestabilnost u regiji i ukazuje na činjenicu da su potrebni „dobri poslovi“.
Mjera nedovoljne zaposlenosti
Navedeni indeks nedovoljne zaposlenosti uključuje tradicionalnu nezaposlenost, ali i one koji su zaposleni u skraćenom radnom vremenu ili traže dodatni posao.
Tradicionalne mjere nezaposlenosti klasificiraju pojedinca kao zaposlenog ukoliko on ili ona rade bar nekoliko sati sedmično.
Međutim, ovo ne otkriva stvarno stanje zaposlenosti. Dostupnost poslova sa skraćenim radnim vremenom može maskirati nedostatak poslova sa punim radnim vremenom, koji se ne može otkriti uz pomoć mjera nezaposlenosti. Gallupova mjera nedovoljne zaposlenosti je jasniji pokazatelj procenta one radne snage koja ne radi u svom punom kapacitetu.
Međunarodni lideri smatraju da je otvaranje novih radnih mjesta trenutno najveći prioritet. Ali do sada nisu imali potrebne mjere kojima bi utvrdili da li otvaraju „dobra“ radna mjesta.
Gallupov indeks zaposlenosti u punom radnom vremenu mjeri dostupnost kvalitetnih poslova, a indeks nedovoljne zaposlenosti ukazuje na pravu sliku globalne radne snage koja ne radi u svom punom kapacitetu.
Svjetski lideri mogu koristiti ove mjere kako bi utvrdili stupanj napretka prema povećanju broja dostupnih kvalitetnih poslova, procenat radnika koji imaju takvo zaposlenje i na kraju utjecaj svega toga na nacionalni BDP.
Oko 40 posto globalne radne snage u 2009. i 2010. godini je zaposleno u punom radnom vremenu, navodi se u Gallupovom istraživanju koje je provedeno u 129 zemalja svijeta i koje je objavljeno u srijedu.
Oko 19 posto ima posao s nedovoljnim brojem radnih sati, uključujući i 7 posto onih koji su nezaposleni.
REGION
Puno radno vrijeme:
* 30-39% Kosovo
* 40-49% Makedonija
* 50% i više BiH, Hrvatska, Crna Gora, Srbija
Ovo su prvi rezultati koje je Gallup objavio koristeći nove globalne mjere nezaposlenosti.
Gallup je traži od ispitanika da odgovore na niz pitanja o zaposlenju, što se provodi barem jednom godišnje u većini zemalja. Zatim se izračunava procenat globalne, regionalne i lokalne radne snage koja je nezaposlena ili koja je zaposlena u punom ili skraćenom radnom vremenu.
Ove brojke ukazuju na jedinstvenu sliku zaposlenosti u državama koja se zasniva na podacima koji se mogu lako uporediti sa podacima u ostalim zemljama. Rezultati prikazani u ovom članku predstavljaju skup podataka prikupljenih tijekom 2009. i 2010.godine.
Gallupov indeks zaposlenih sa punim radnih vremenom pokazuje procenat radnika sa „dobrim zaposlenjem“, za razliku od tzv.“poslova za preživljavanje“ koji ne mogu izbaviti pojedinca iz siromaštva ili doprinijeti ekonomskom profitu države.
Ovaj indeks je snažno pozitivno povezan sa BDP-om, što znači da države sa višim procentom zaposlenih u punom radnom vremenu imaju viši BDP po glavi stanovnika.Gallupov indeks nedovoljne zaposlenosti je također snažno pozitivno povezan za BDP-om po glavi stanovnika.
U zemljama u razvoju nezaposlenost relativno niska
Naime, zemlje sa višom stopom zaposlenih u nedovoljnom ili skraćenom radnom vremenu imaju niži BDP po glavi stanovnika. Međutim, Gallupovo istraživanje nije pokazalo korelaciju između stope nezaposlenosti i BDP-a po glavi stanovnika.
REGION
Nedovoljna ili skraćena zaposlenost:
* 15-24 % BiH, Hrvatska, Crna Gora, Srbija
* 25-34% Makedonija
* 35% i više Kosovo
U mnogim zemljama u razvoju, nezaposlenost je često relativno niska, posebno u usporedbi sa razvijenim ekonomskih zemljama jer se u obzir uzimaju i oni koji obavljaju bilo kakav posao koji mogu pronaći u cilju preživljavanja.
Ekonomski razvijenije zemlje uglavnom imaju viši procenat radne snage zaposlene u punom radnom vremenu, ali ti procenti variraju od države do države.
Promatrajući regionalno, sub-saharska Afrika ima najmanji procenat onih koji rade za poslodavca i u punom radnom vremenu, iako gotovo jedan od pet ispitanika izjavljuje da rade puno radno vrijeme. Slijedi Azija sa više od jedne trećine zaposlenih sa punim radnim vremenom.
Zemlje bivšeg Sovjetskog saveza imaju najviši procenat onih koji rade za poslodavca i imaju puno radno vrijeme.
Nedovoljna zaposlenost ili zaposlenost sa skraćenim radnim vremenom je najviša u sub-saharskoj Africi. Relativno nizak broj zaposlenih koji rade za poslodavca podstiče ekonomsku nestabilnost u regiji i ukazuje na činjenicu da su potrebni „dobri poslovi“.
Mjera nedovoljne zaposlenosti
Navedeni indeks nedovoljne zaposlenosti uključuje tradicionalnu nezaposlenost, ali i one koji su zaposleni u skraćenom radnom vremenu ili traže dodatni posao.
Tradicionalne mjere nezaposlenosti klasificiraju pojedinca kao zaposlenog ukoliko on ili ona rade bar nekoliko sati sedmično.
Međutim, ovo ne otkriva stvarno stanje zaposlenosti. Dostupnost poslova sa skraćenim radnim vremenom može maskirati nedostatak poslova sa punim radnim vremenom, koji se ne može otkriti uz pomoć mjera nezaposlenosti. Gallupova mjera nedovoljne zaposlenosti je jasniji pokazatelj procenta one radne snage koja ne radi u svom punom kapacitetu.
REGION
Nezaposlenost:
* manje od 5% Crna Gora, Srbija
* 5-9% BiH
* 15% i više Kosovo
Međunarodni lideri smatraju da je otvaranje novih radnih mjesta trenutno najveći prioritet. Ali do sada nisu imali potrebne mjere kojima bi utvrdili da li otvaraju „dobra“ radna mjesta.
Gallupov indeks zaposlenosti u punom radnom vremenu mjeri dostupnost kvalitetnih poslova, a indeks nedovoljne zaposlenosti ukazuje na pravu sliku globalne radne snage koja ne radi u svom punom kapacitetu.
Svjetski lideri mogu koristiti ove mjere kako bi utvrdili stupanj napretka prema povećanju broja dostupnih kvalitetnih poslova, procenat radnika koji imaju takvo zaposlenje i na kraju utjecaj svega toga na nacionalni BDP.
