Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavilo se iskazom američkog forenzičkog antropologa Vilijama Haglanda (Villiam Haglund). On je od 1996. do 1998. godine bio viši savjetnik za sudsku medicinu tužiteljstva Haškog suda (ICTY) te je istraživao mjesta ubijanja i masovne grobnice nastale nakon zauzimanja Srebrenice.
Doktor Hagland opisao je sucima veliki stres i nepovoljne, kišne uvijete u kojima su istražitelji iskopavali žrtve masovnih pogubljenja. Pri tom su izbijali i sukobi među samim patolozima, forenzičarima i antropolozima najviše zbog ograničenog vremena, a i zbog loše očuvanih grobnica, prekopavanih više puta u pokušaju prikrivanja zločina iz srpnja 1995.godine.
„Nakon što bi ljudi bili pokapani, na nekim lokacijama Srbi su se vraćali i iskapali te grobnice. Došao bi rovokopač i svojom žlicom slijepo rovao po zemlji. Tako da su kosti ispadale i ostajale na vrhu grobnice. I zatim su tijela odnošena dalje, zatim su se vraćali i ponavljali isti postupak. Posebno je to bilo prisutno u grobnici Lažete i u Pilici“, naveo je Hagland.
Unatoč premještanju tijela iz primarnih u sekundarne grobnice, Hagland je u iskazu pojasnio kako su na zaključak - da se radilo o pogubljenim zarobljenicima, a ne vojnicima stradalim u borbi – najviše utjecali povezi za ruke i oči, pronađeni na svim lokalitetima.
„Treći lokalitet je bio veoma velik. Bio je 28 metara dug i 5 metara širok, dubine 3 metra. Tamo je bilo najmanje 132 osobe koje su eshumirane, 77 od tih ljudi je imalo ruke vezane na leđima, uključujući i jednog pojedinca koji je imao umjetnu nogu“, opisao je svjedok.
Kod nekih masovnih grobnica, primjerice na lokalitetu pod imenom Lažete 2, pronađene su i čahure metaka s kojim su egzekutirani zarobljenici što je dodatno pomoglo u rekonstrukciji pogubljenja i zaključku da su žrtve bile prvo postrojene, a zatim ubijene.
„Ljudi bi se prevalili preko ruba. Mnogi od njih su imali puno rana od metaka u različitim dijelovima tijela. I više nisu bili živi, a ako jesu preživjeli onda bi ih gađali u glavu. Zatim su dovodili drugu grupu i pucali na njih, koja je padala na onu prvu“, opisao je rekonstrukciju pogubljenja.
Nakon Haglanda koji je već svjedočio na više haških suđenja, očekuje se iskaz Helge Brunborga, demografskog stručnjaka iz Norveške, koji je analizirao podatke o nestalim osobama nakon pada Srebrenice.
Doktor Hagland opisao je sucima veliki stres i nepovoljne, kišne uvijete u kojima su istražitelji iskopavali žrtve masovnih pogubljenja. Pri tom su izbijali i sukobi među samim patolozima, forenzičarima i antropolozima najviše zbog ograničenog vremena, a i zbog loše očuvanih grobnica, prekopavanih više puta u pokušaju prikrivanja zločina iz srpnja 1995.godine.
„Nakon što bi ljudi bili pokapani, na nekim lokacijama Srbi su se vraćali i iskapali te grobnice. Došao bi rovokopač i svojom žlicom slijepo rovao po zemlji. Tako da su kosti ispadale i ostajale na vrhu grobnice. I zatim su tijela odnošena dalje, zatim su se vraćali i ponavljali isti postupak. Posebno je to bilo prisutno u grobnici Lažete i u Pilici“, naveo je Hagland.
Unatoč premještanju tijela iz primarnih u sekundarne grobnice, Hagland je u iskazu pojasnio kako su na zaključak - da se radilo o pogubljenim zarobljenicima, a ne vojnicima stradalim u borbi – najviše utjecali povezi za ruke i oči, pronađeni na svim lokalitetima.
„Treći lokalitet je bio veoma velik. Bio je 28 metara dug i 5 metara širok, dubine 3 metra. Tamo je bilo najmanje 132 osobe koje su eshumirane, 77 od tih ljudi je imalo ruke vezane na leđima, uključujući i jednog pojedinca koji je imao umjetnu nogu“, opisao je svjedok.
Kod nekih masovnih grobnica, primjerice na lokalitetu pod imenom Lažete 2, pronađene su i čahure metaka s kojim su egzekutirani zarobljenici što je dodatno pomoglo u rekonstrukciji pogubljenja i zaključku da su žrtve bile prvo postrojene, a zatim ubijene.
„Ljudi bi se prevalili preko ruba. Mnogi od njih su imali puno rana od metaka u različitim dijelovima tijela. I više nisu bili živi, a ako jesu preživjeli onda bi ih gađali u glavu. Zatim su dovodili drugu grupu i pucali na njih, koja je padala na onu prvu“, opisao je rekonstrukciju pogubljenja.
Nakon Haglanda koji je već svjedočio na više haških suđenja, očekuje se iskaz Helge Brunborga, demografskog stručnjaka iz Norveške, koji je analizirao podatke o nestalim osobama nakon pada Srebrenice.
