Havelov film o značaju moći u političkom životu

(Video: Vaclav Havel o svom prvom igranom filmu, RSE, februar 2011)

Razgovarao Gregory Feifer, priredila Sabina Čabaravdić

Bivši češki predsjednik Vaclav Havel najavio je da će sljedećeg mjeseca biti prikazan njegov prvi igrani film. Posljednji je to u nizu zaokreta u karijeri dramskog pisca, disidenta i političara koji je 1989. godine vodio Baršunastu revoluciju i srušio komunizam u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Film "Odlazak", temelji se na pozorišnoj predstavi koja je premijerno izvedena 2008. godine, prvoj Havelovoj u posljednjih dvadeset godina.

Radi se o bivšem kancelaru neimenovane zemlje koji se, nakon povlačenja s funkcije, suočava s gubitkom vrlo komforne vile ukoliko ne podrži svog nasljednika.

Iako je tom zločestom ime Vlastik Klein, zapanjujuća je sličnost s Havelovim stvarnim nasljednikom na mjestu češkog predsjednika, Vaclavom Klausom. Naravno da Havel negira svaku autobiografsku crtu svog filmskog prvijenca.

RSE: Rekli ste da je "Odlazak" film o značaju moći u političkom životu. Biste li objasnili glavnu dilemu vašeg junaka?

Havel: Želio sam da se glavno pitanje – problem promjena i odlazak, očitava u podtekstu filma. Promjene su konstanta, ljudi odlaze… Promjene moraš postaviti kao dio života. Glavni junak se ne zna dobro nositi s promjenama, prestaje raditi i cijeli svijet oko njega se sruši. Reagira na najgori mogući način: prilagođava se podređenom položaju i služi novom stanju stvari. To je jedna opšta tema koja se ne temelji ni na kojem konkretnom slučaju.

RSE: Ovaj ste komad počeli pisati 1988.godine, dakle prije promjena u Pragu. Da ste ga završili prije Baršunaste revolucije, kako bi izgledao kraj?

Havel: Nema puno promjena u odnosu na prvobitnu ideju koju sam imao prije dvadeset godina. Samo sam je malo obogatio s nekoliko detalja iz kasnijeg iskustva. Naprimjer: pitanje o podjeli stvari na one koje su lične i one koje se tiču vlasti. To sitno iskustvo stekao sam na Hradčanima i uvrstio ga u komad. Inače, glavna je tema ostala ista.

RSE: Teatar apsurda bio je jako zgodan za postavljanje predstava o svim nedostacima komunizma. Mislite li da je i danas primjenljiv?

Havel: Ako govorim na svom primjeru onda moram reći da sam bio ugodno iznenađen da se moje pozorišne predstave iz ranih dana još uvijek izvode. Najvažnije je da imaju što reći publici, a posebno mladima koji su veliki obožavatelji mojih komada. To je najbolje što se mojim djelima moglo i desiti, da nisu za jednokratnu upotrebu.

Vrijeme za kraj protesta u Egiptu

RSE: Promijenimo temu…Što biste savjetovali demonstrantima na ulicama Kaira?

Havel: Na osnovu vlastitog iskustva, mislim da je vrijeme za okončanje protesta i neki dogovor. Svaki dalji dan povećava opasnost od vandalizma, bijega zatvorenika i nasilja koje se možda neće moći zaustaviti. Zajednički je interes znači da se stvari uskoro privedu kraju. Ali moraju se završiti nekim znakom promjene režima. Lično mislim da predsjednik Mubarak, koji je puno učinio za Egipat, mora shvatiti da je njegovo vrijeme prošlo i da je kucnuo čas da ode.

RSE: Svojevremeno ste, zajedno s još nekim bivšim državnicima, upozorili na američku vanjsku politiku prema Rusiji. Kazali ste tom prilikom da zauzimanje realistične pozicije stvara rizik žrtvovanja zajedničkih zapadnih vrijednosti. Kako ocjenjujete odnos Washingtona prema Kairu danas?

Havel: Predsjednik Murabak je američki saveznik već desetljećima. Bio je garant nekog stepena mira na Bliskom istoku i zadržao je dobre odnose sa Zapadom. S tog stanovišta shvatam zašto mu Amerikanci ne mogu reći – odlazi odmah! Ali neku odluku uskoro moraju donijeti. Ja lično mislim da bi Mubarak trebao odstupiti odmah i ne čekati septembarske izbore. Uvjeren sam da predsjednik Obama misli slično kao ja, iako ga svoje stavove saopštava diplomatski. Ali i to je logično. On je predsjednik jedne velesile, a ja samo građanin male države.

RSE: Kazali ste nedavno da je ruska vanjska politika sada mnogo sofisticiranija nego u vrijeme “hladnog rata”, ali zato i opasnija. Kritizirali ste zapadne zemlje, uključujući i SAD, što Rusiji daju poseban tretman. Nije li međutim neodgovorno, ili prejednostavno optužiti Washington da je izdao zapadne vrijednosti jer hoće poboljšati odnose s Moskvom?

Havel: Ja mislim da je ruska vanjska politika jako mudra i da baš zato postoji potreba za oprezom. Rusi su sposobni vrlo diskretno ucjenjivati druge države. Ukoliko zapadne zemlje hoće prijateljstvo s Rusijom, to mora biti otvoreno i iskreno, inače neće uopšte biti prijateljsko. To znači da bi trebalo biti u mogućnosti otvoreno o svemu razgovarati na sastancima i konferencijama. Znači da možemo razgovarati i o ubistvima novinara i o ljudskim pravima, iako ovisimo o ruskom plinu i nafti… To je veliki problem, identičan odnosu kojeg Zapad ima prema arapskim zemljama. Tu je glavna dilema kako izbalansirati konkretne ekonomske interese i kritike o stanju ljudskih prava. Na kraju te bitke uvijek gube ljudska prava, a to je previsoka cijena koja se plaća.

RSE: Je li se prijetnja iz Rusije smanjila ili povećala u odnosu na vrijeme kada se vi i evropski lideri 2009.godine pisali pismo predsjedniku Obami?

Havel: Ništa se značajno nije promijenilo. Prijetnja još uvijek postoji.

RSE: Što vam je sljedeći projekat?

Havel: Htio bih napisati još jedan komad koji mi vrti po glavi. A onda, ako je to moguće, želio bih u penziju. Ima nekih stvari koje sam započeo i htio bih ih završiti do kraja života. Ali ne planiram ništa dok ne završim film i još jednu predstavu. Ukoliko naravno nešto iznenada ne iskrsne.