"Ili ćeš biti moja, ili ćeš biti mrtva!"
Tako je glasila jedna od brojnih prijetnji koje su ugrozile život 31-godišnje Rosice Koceve iz Velesa, koja je kontinuirano trpjela nasilje od svog bivšeg partnera, Ilije Stefanovskog.
Raskid sa Skopljancem, osam godina starijim od nje, umjesto olakšanja donio je opasnost za Rosicu. Za razliku od mnogih žrtava koje ne prijavljuju nasilje, mlada Velšanka očajnički je tražila pomoć od institucija – kako od policije, tako i od tužilaštva.
Osim prijetnji, Ilija ju je uznemiravao, tukao, pisao uvredljive grafite direktno navodeći njeno ime, ali i ime njenog polubrata. Nasilje Ilije "osjetili" su i Rosicina prijateljica i otac, koji su dobijali prijeteće poruke od njega, nakon čega je zapalio automobil njenog oca.
Uprkos svemu, Stefanovski je dobio samo uslovnu kaznu i mjeru zabrane približavanja, koju ni ranije nije poštovao.
Od izricanja uslovne kazne nije prošla ni sedmica, kada je nasilje nad Rosicom kulminiralo. Život žene čije su prijave bile vapaj za pomoć ugasio se nakon povreda koje joj je Ilija nanio oštrim predmetom. Istog dana, 15. septembra, ubio je i Rosicinog oca, 68-godišnjeg Kiru Koceva.
Nakon dvostrukog ubistva, Ilija Stefanovski je sebi oduzeo život.
Šest žena ubijeno od januara do novembra 2025.
Slučaj je rezultirao protestima na ulicama Skoplja. Ime Rosice u međuvremenu je postalo simbol sumnje u institucionalnu zaštitu žena žrtava nasilja.
Ona je jedna od ukupno šest žena koje su ubijene u zemlji od januara do novembra 2025. U dva slučaja, ubistvo je počinjeno u okviru porodičnog nasilja.
Ministarstvo unutrašnjih poslova u pisanom odgovoru za Radio Slobodna Evropa navodi da je u 2024. godini ubijeno pet žena. Najmlađa žrtva imala je samo dvije godine. Dva slučaja su počinjena u okviru porodičnog nasilja.
Godinu ranije, registrovano je sedam krivičnih djela "ubistvo" u kojima su žrtve devet žena, od kojih je jedna bila djevojčica od 14 godina. U tri od tih slučajeva krivično djelo je počinjeno u okviru porodičnog nasilja, a žrtve su bile tri žene, navode iz MUP-a.
Evrostat pozicionira Sjevernu Makedoniju na treće mjesto po broju femicida
Prema ovoj statistici, Sjeverna Makedonija se nalazi na trećem mjestu u Evropi po broju femicida, kao najekstremnijem obliku rodno zasnovanog nasilja.
Podaci koje je objavio Evrostat, a koji se odnose na 2023. godinu, pokazuju da su ispred samo Litvanija i Latvija.
Femicid se razlikuje od ostalih ubistava jer iza njega stoji rodna motivacija – žena je ubijena zato što je žena. Ovako kvalifikovan pokušaj ubistva ušao je u makedonski Krivični zakonik 2023. godine, iako termin "femicid" nigdje ne postoji u njemu.
Ipak, član 123 prepoznaje lišavanje života prilikom vršenja porodičnog nasilja, kao i "lišavanje života žene ili djevojčice do 18 godina, prilikom vršenja rodno zasnovanog nasilja" – djela za koja je predviđena zatvorska kazna od najmanje 10 godina ili doživotni zatvor.
Sjeverna Makedonija je jedna od prvih u regionu koja je prepoznala femicid kao krivično djelo, a zemlje poput Grčke i Crne Gore spadaju među one sa niskom stopom ubijenih žena, uglavnom od strane intimnih partnera.
Pa, zašto je stopa u Sjevenoj Makedoniji jedna od najviših?
Sagovornici Radija Slobodna Evropa kažu da institucije ne procjenjuju adekvatno rizik za sigurnost žrtve, a upravo od toga počinje prevencija femicida. Primjer da se oni mogu eliminisati je Malta, gdje prema Evrostatu nije registrovan nijedan takav slučaj u godini na koju se odnosi izvještaj.
Ipak, Nacionalna mreža protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja bilježi da je od 2014. do 2024. u Sjevernoj Makedoniji izvršeno 40 pokušaja ubistva žena, a 75 ih je ubijeno. Praveći uvid u sve te slučajeve, ali i u one iz 2025, Nacionalna mreža priprema tzv. Opservatoriju za femicide.
Ova platforma, koja bi trebala da profunkcioniše ove godine, pružiće podatke o svim završenim sudskim predmetima sa pravosnažnom presudom i pokazati koliko od ubijenih žena su bile žrtve femicida.
Kako mobilizovati institucije?
Dok se čeka ovaj "uvid" od strane nevladinog sektora, utisak je da država posustaje u procjeni rizika.
Izvršna direktorica Nacionalne mreže, Elena Dimuševska, kaže da ovdje može biti više aspekata:
"Generalno se pravi propust zbog nedovoljnog znanja i vještina zaposlenih ili zbog nedostatka resursa i specijalizovanih usluga za podršku. Procjena rizika nije samo ček-lista. Ako se utvrdi visok rizik, žena treba da bude smještena na sigurnu lokaciju, a mi na nacionalnom nivou imamo ne više od 70–80 kreveta", kaže Dimuševska za Radio Slobodna Evropa.
Prema njenim riječima, neophodno je jačanje ljudskih resursa, što znači zapošljavanje više profesionalaca na ključnim pozicijama koje pružaju prvu liniju odgovora.
Zapošljavanje novih kadrova, dodaje ona, posebno je važno jer profesionalac treba da ima dovoljno vremena da se posveti slučaju u kojem žena prijavljuje nasilje.
To je tek prvi korak, koji zatim povlači plan za sigurnost. U praksi, to znači uklanjanje iz doma – ili žrtve ili počinioca.
Ali i taj korak ima finansijske implikacije koje pokazuju da nedovoljno izdvajanje sredstava od strane države može skupo koštati.
U suštini, cijena je ljudski život.
"Potrebna su finansijska sredstva jer kada se procijeni da je rizik srednji ili visok, mora se obezbijediti usluga zaštite, poput privremenog smještaja. Mora postojati dovoljan broj smještajnih kapaciteta, savjetovališta i specijalizovanih usluga dostupnih svima. Sve dok država ne izdvoji dovoljno sredstava, ne možemo spriječiti femicide", dodaje Dimuševska.
Otuda, pojašnjava ona, bez adekvatnih usluga nijedan sigurnosni plan ne može biti potpuno implementiran i femicidi će se i dalje događati.
Poticaj za službenike koji rade na ovoj problematici
Na neadekvatnu procjenu rizika, kroz svoj rad svjedoči i advokatica Katerina Koteska Stisniovska, koja zastupa žrtve porodičnog nasilja.
Tako su u jednom nedavnom slučaju prijave u policijskoj stanici, službenici žrtvi objasnili da nema dovoljno dokaza.
"Žrtvi je rečeno da treba da obezbijedi svjedoke, kao i snimke sa kamera, iako je slučaj ugrožavanja sigurnosti sadržavao sve elemente iz člana 144 Krivičnog zakonika", kaže Koteska Stisniovska za RSE.
Zato, dodaje ona, zaposlenima u institucijama potrebna je edukacija, ali ni to ne bi bilo dovoljno. Suprotno javnom mišljenju da su institucije prenatrpane zaposlenima, advokatica ističe da jedan službenik nema kapacitet da vodi 50 ili 100 predmeta.
Pored toga, država treba da razmisli o tome kako da potakne službenike koji rade na ovoj problematici.
Praksa pokazuje da centri za socijalni rad nerijetko nastoje smiriti nasilnog partnera, a kada to prođe bez sankcije, nasilnik dobija ohrabrenje da nastavi s istim ponašanjem.
Čak i kada dođe do razdvajanja, nasilnik ostaje u domu, dok žrtva, ako nema gdje da se smjesti, odlazi u neko od skloništa kojih država nema dovoljno. Dodatno, u procjeni rizika, zakon vezuje ruke tužiocima, ne ostavljajući im uvijek mogućnost da traže pritvor.
Revizori su utvrdili da broj kreveta u prihvatilištima ili skloništima za žrtve čini samo 37 posto kapaciteta koje država treba da ima prema broju stanovnika.
Od ukupno 67 kreveta u zemlji, 19 vode građanske organizacije. Među njima je i "Sky Plus" u Strumici.
Stojne Miteva iz ovog udruženja kaže da je 70 posto žrtava koje su boravile u skloništu pretrpilo pokušaj ubistva ili barem prijetnje da će biti ubijene.
Od kada je otvoreno jedino sklonište ovog tipa u jugoistočnom dijelu zemlje 2020. godine, među njegovim zidovima ispričane su razne životne priče iz nasilnog okruženja, svaka tragična na svoj način.
Reviktimizacija žrtava
Među ženama koje su ovdje potražile spas je i žena čiji je svekar pokušao da je ubije vatrenim oružjem. Pokušaj ubistva bio je kulminacija seksualnog nasilja kojem je bila izložena druga žena, ali se spasila u posljednjem trenutku.
Miteva kaže da su ovo zabrinjavajući podaci jer pokazuju da se žene bukvalno suočavaju sa smrću. Ona naglašava da institucije moraju biti svjesne i budne jer se radi o ljudskim sudbinama.
To, između ostalog, podrazumijeva i da ženu informišu kako najadekvatnije da prijavi nasilje.
"Policijske stanice ponekad ne informišu ženu da, ako podnese samo prijavu, policija će izaći na teren i upozoriti nasilnika da se smiri, čime se slučaj praktično zataškava. Pretučena žena ne može ostati samo na prijavi nakon koje se nasilnik upozorava i priča završava, jer takav pristup na kraju može dovesti do ubistva", ističe Miteva za RSE.
U birokratskim lavirintima, reviktimizacija nije nepoznata i žrtve moraju iznova i iznova da prepričavaju pakao kroz koji su prošle.
U tom višestrukom prepričavanju nasilja, žene nailaze na službenike koji nisu dovoljno senzibilizirani za ova pitanja.
Zato Miteva kaže da nekima od njih treba bukvalno "prevaspitavanje" kako bi se suzdržali od neprimjerenih komentara upućenih žrtvi.
Čak i kada se donese presuda, nasilnici često dobijaju samo uslovnu kaznu ili zatvor od nekoliko mjeseci.
"Problem u Makedoniji nije samo da izvučete žrtvu, ona već ionako nema povjerenja u institucije, a nema ni dovoljno skloništa. Ne postoje skloništa koja mogu da pokriju sve vapaje žrtava u Makedoniji. Nedopustivo je i dalje misliti da treba da postoje samo nekoliko centara", poručuje Miteva za RSE.
Siljanovska-Davkova: Femicid – najekstremnija posljedica tolerisanog nasilja nad ženama
Takvi nedostaci očigledno stvaraju ignorantski odnos prema prijetnjama, uvredama i strahu. A upravo od toga, prema riječima predsjednice države Gordane Siljanovske-Davkove, počinje svaki femicid.
U obraćanju pred poslanicima krajem decembra, rekla je da je femicid jasan pokazatelj institucionalnog i sistemskog neuspjeha. Sa skupštinske govornice, predsjednica je pozvala na hitnu potrebu za Nacionalnom strategijom 2026–2033 i proširenje mreže skloništa.
"Potrebna je profesionalizacija centara kroz stroge standarde, stručni kadar i brzo licenciranje SOS linija", istakla je Siljanovska-Davkova.
Potrebu za većim institucionalnim naporima konstatovala je i Evropska komisija u posljednjem izvještaju o napretku zemlje.
MUP nije odgovorio na pitanje RSE da li organizuje obuke ili treninge za policijske službenike o rodno zasnovanom nasilju, ali nesumnjivo je da će one morati da se odvijaju kontinuirano ako se budu poštovale preporuke EK.
"Kontinuirana obuka za sudije, tužioce i policiju je od ključnog značaja, kako preporučuje Grupa eksperata za akciju protiv nasilja nad ženama i porodičnog nasilja (GREVIO)", podsjeća Komisija u izvještaju objavljenom u novembru 2025.