Nakon nekoliko godina odsustvovanja sa Eurosnoga, Crna Gora se vraća na ovo takmičenje, ali ne pjesmom „lakih nota“, već subverzivnim tekstom Euro Neuro koji uz „industrijsku“ muzičku podlogu, više izgovara nego pjeva, alternativac Rambo Amadeus.
Eurosong, muzička manifestacija, iz godine u godinu sve osporavanija sa kulturno-umjetničkog, ove godine „boluje“ i od problematizovanja sa političkog aspekta. Okolnost da će ove godine domaćin biti Azerbejdžan, nametnulo je pitanje opravdanosti učešća u ovoj priredbi u kojoj izvođači ne predstavljaju samo sebe, već i državu iz koje dolaze.
U Crnoj Gori, ovo pitanje nije predmet javnih polemika, ali se ne može reći ni da je ostalo nezapaženo.
Vuk Perović, urednik kulture u listu Dnevne novine, podsjeća da je Azerbejdžan prošlogodišnjem Eurosongu pristupio kao projektu u koji su uložena velika sredstva da bi se ostvarila pobjeda i dobilo pravo na organizaciju ove priredbe u tamošnjoj prestonici Bakuu.
„Paralela može biti ova situacija koja se dešava u Ukrajini sa Julijom Timošenkom i Europskim prvenstvom u fudbalu. Ja prosto ne vjerujem, šta god da se desi, da Europsko prvenstvo neće biti održano, iako se ono koristi kao jak pritisak na predsjednika Janukoviča da uradi nešto po tom pitanju. Čak je i Filip Vujanović bojkotovao i nije otišao na skup koji se održavao u toj zemlji. Tako da su to neke političke priče koje se dovode pred svršen čin i reakcije se prave kada je već skoro kasno”, kaže Perović.
Crnogorski predsjednik Filip Vujanović je nedavno otkazao učešće na samitu predsjednika zemalja centralne Evrope, zbog odnosa ukrajinskih vlasti prema Juliji Timošenko.
Međutim, ovdašnjim vlastima ne smeta priroda režima u Azerbejdžanu, pa je lider vladajuće DPS, Milo Đukanović, nedavno boravio u Bakuu, a u partijskom saopštenju je stajalo da odnosi partija Đukanovića i Alijeva predstavljaju značajnu komponentu ukupnih odnosa Crne Gore i Azerbejdžana, koja će doprinijeti snaženju ekonomskih i kulturnih veza, prijateljstva i partnerstva.
Nedavno je, po okončanju tendera za ekskluzivnu primorsku lokaciju Kumbor, nakon proglašenja azerbejdžanske kompanije SOCAR, američki fond NCH prigovorio da se SOCAR ne može kvalifikovati jer nije otkupio tenderska dokumenta, ali je žalba odbačena. Da bude odabran američki fond NCH nije bilo dovoljno ni pismo o namjeri čuvenog svjetskog lanca Meriott i američkog Starwooda, koji između ostalog upravlja i Šeraton grupom.
Vrijedan turistički resurs je ustupljen naftnoj kompaniji iz Azerbejdžana koja se nikad nije bavila turizmom, ali njom faktički upravlja sam predsjednik ove države, Ilhan Alijev.
Politički i ekonomski pragmatizam
Profesorica književnosti, Božena Jelušić, smatra da će, i kad su u pitanju ostale evropske države, kontroverze koje se vezuju za Azerbejdžan zbog autoritarne vlasti i sumnji na korupciju koja se vezuje za prvu porodicu, ipak pobijediti politički i ekonomski pragmatizam.
„Očigledno se ne demonstrira principijelnost u ovom slučaju i može se braniti na način – to nećemo narodu da učinimo da u njihovoj zemlji ne dozvolimo da bude takmičenje, a zapravo se demonstrira da se upravo vladajućoj strukturi omogućava da iz toga izvuče ekstra profit sa krajnjim ciljem da se vidi koliko daleko zemlja može da ide. I na kraju, riječ je o jednom značajnom izvozniku ove sirovine, tako da se ne bih začudila, u medijski posredovanoj stvarnosti, da na kraju ima krajnju svrhu, da se ostvari moć ili profit. Ne bih se čudila da to stoji na kraju niza veličina koje odlučuju da se ne uradi jedna sasvim normalna stvar i da se ne održi tamo gdje se namjerava održati”, navodi Božena Jelušić.
(VIDEO: Rambo Amadeus, 'Euro Neuro')
Etičko i političko problematizovanje Eurosonga će potrajati još do kraja maja i onda će vjerovatno sve biti zaboravljeno i pažnja će biti preusmjerena na novog pobjednika ove priredbe. Njeni hronični problemi, međutim, neće biti riješeni određivanjem novog domaćina. Eurosong je odavno prestao da bude kulturna manifestacija iz sedamdesetih, te sada predstavlja, po mnogima, paradu kiča i neukusa.
Novinar Vuk Perović kaže da se Eurosong ne može svrstati u kulturne manifestacije, već da sve više postaje koncept koji je u suprotnosti sa samom kulturom:
„To je postala zabava. Nekada je imala primjese pop kulture, a posljednjih godina se sve svodi na zaradu, glasačku mašineriju i to je postao apsolutno veliki biznis”, ocenjuje Perović.
Sve je dobilo veoma gorak ukus, kaže profesorica književnosti Božena Jelušić:
„Nastup Ramba Amadeusa, našeg predstavnika, čini mi se najsuvisliji jer tu više nije problem da li ćete izabrati neku savršenu pjesmu jer tu se više prosto ne zna, ni žanr, ni nekakve vodilje. Čini mi se da je ona najidealnija jer najviše provocira, prosto traži da se razmišlja i na svoj način ugrađuje jednu malu eksplozivnu napravu u Eurosong.”
Predstavnik Crne Gore na ovogodišnjem Eurosongu, Antonije Pušić, alijas Rambo Amadeus, je tokom nedavnog gostovanja u emisiji Živa istina, TV Atlas, i sam potvrdio da je, kao stari alternativac, naslovom pjesme Euro Neuro i subverzivnim tekstom namjerio da zabije prst u živu ranu današnje Evrope:
„Moje prvo pitanje je bilo - Zašto niste zvali Sergeja?” Kažu: - Nije nas bilo dvije godine, pa hoćemo originalno da skrenemo pažnju na Crnu Goru i da nam sad treba praktično jedna šok terapija. Rekoh - Stvarno? Kaže – Stvarno. E sad, ne mogu ja da očekujem plasman od takmičenja protiv čijih kriterijuma sam se izjašnjavao i protiv čijih kriterijuma sam i napravio pjesmu. Moja pjesma je protivna svim kriterijumima koji važe na Eurosongu. Ja sam intimno mislio da će oni mene da diskvalifikuju. To je bila neka moja ideja. Evo vam sad jedno zrno slobodne misli, a vi ćete mene da diskvalifikujete. Međutim, nisu.”
Eurosong, muzička manifestacija, iz godine u godinu sve osporavanija sa kulturno-umjetničkog, ove godine „boluje“ i od problematizovanja sa političkog aspekta. Okolnost da će ove godine domaćin biti Azerbejdžan, nametnulo je pitanje opravdanosti učešća u ovoj priredbi u kojoj izvođači ne predstavljaju samo sebe, već i državu iz koje dolaze.
U Crnoj Gori, ovo pitanje nije predmet javnih polemika, ali se ne može reći ni da je ostalo nezapaženo.
Vuk Perović, urednik kulture u listu Dnevne novine, podsjeća da je Azerbejdžan prošlogodišnjem Eurosongu pristupio kao projektu u koji su uložena velika sredstva da bi se ostvarila pobjeda i dobilo pravo na organizaciju ove priredbe u tamošnjoj prestonici Bakuu.
„Paralela može biti ova situacija koja se dešava u Ukrajini sa Julijom Timošenkom i Europskim prvenstvom u fudbalu. Ja prosto ne vjerujem, šta god da se desi, da Europsko prvenstvo neće biti održano, iako se ono koristi kao jak pritisak na predsjednika Janukoviča da uradi nešto po tom pitanju. Čak je i Filip Vujanović bojkotovao i nije otišao na skup koji se održavao u toj zemlji. Tako da su to neke političke priče koje se dovode pred svršen čin i reakcije se prave kada je već skoro kasno”, kaže Perović.
Crnogorski predsjednik Filip Vujanović je nedavno otkazao učešće na samitu predsjednika zemalja centralne Evrope, zbog odnosa ukrajinskih vlasti prema Juliji Timošenko.
Međutim, ovdašnjim vlastima ne smeta priroda režima u Azerbejdžanu, pa je lider vladajuće DPS, Milo Đukanović, nedavno boravio u Bakuu, a u partijskom saopštenju je stajalo da odnosi partija Đukanovića i Alijeva predstavljaju značajnu komponentu ukupnih odnosa Crne Gore i Azerbejdžana, koja će doprinijeti snaženju ekonomskih i kulturnih veza, prijateljstva i partnerstva.
Nedavno je, po okončanju tendera za ekskluzivnu primorsku lokaciju Kumbor, nakon proglašenja azerbejdžanske kompanije SOCAR, američki fond NCH prigovorio da se SOCAR ne može kvalifikovati jer nije otkupio tenderska dokumenta, ali je žalba odbačena. Da bude odabran američki fond NCH nije bilo dovoljno ni pismo o namjeri čuvenog svjetskog lanca Meriott i američkog Starwooda, koji između ostalog upravlja i Šeraton grupom.
Vrijedan turistički resurs je ustupljen naftnoj kompaniji iz Azerbejdžana koja se nikad nije bavila turizmom, ali njom faktički upravlja sam predsjednik ove države, Ilhan Alijev.
Politički i ekonomski pragmatizam
Profesorica književnosti, Božena Jelušić, smatra da će, i kad su u pitanju ostale evropske države, kontroverze koje se vezuju za Azerbejdžan zbog autoritarne vlasti i sumnji na korupciju koja se vezuje za prvu porodicu, ipak pobijediti politički i ekonomski pragmatizam.
„Očigledno se ne demonstrira principijelnost u ovom slučaju i može se braniti na način – to nećemo narodu da učinimo da u njihovoj zemlji ne dozvolimo da bude takmičenje, a zapravo se demonstrira da se upravo vladajućoj strukturi omogućava da iz toga izvuče ekstra profit sa krajnjim ciljem da se vidi koliko daleko zemlja može da ide. I na kraju, riječ je o jednom značajnom izvozniku ove sirovine, tako da se ne bih začudila, u medijski posredovanoj stvarnosti, da na kraju ima krajnju svrhu, da se ostvari moć ili profit. Ne bih se čudila da to stoji na kraju niza veličina koje odlučuju da se ne uradi jedna sasvim normalna stvar i da se ne održi tamo gdje se namjerava održati”, navodi Božena Jelušić.
(VIDEO: Rambo Amadeus, 'Euro Neuro')
Etičko i političko problematizovanje Eurosonga će potrajati još do kraja maja i onda će vjerovatno sve biti zaboravljeno i pažnja će biti preusmjerena na novog pobjednika ove priredbe. Njeni hronični problemi, međutim, neće biti riješeni određivanjem novog domaćina. Eurosong je odavno prestao da bude kulturna manifestacija iz sedamdesetih, te sada predstavlja, po mnogima, paradu kiča i neukusa.
Novinar Vuk Perović kaže da se Eurosong ne može svrstati u kulturne manifestacije, već da sve više postaje koncept koji je u suprotnosti sa samom kulturom:
„To je postala zabava. Nekada je imala primjese pop kulture, a posljednjih godina se sve svodi na zaradu, glasačku mašineriju i to je postao apsolutno veliki biznis”, ocenjuje Perović.
Sve je dobilo veoma gorak ukus, kaže profesorica književnosti Božena Jelušić:
„Nastup Ramba Amadeusa, našeg predstavnika, čini mi se najsuvisliji jer tu više nije problem da li ćete izabrati neku savršenu pjesmu jer tu se više prosto ne zna, ni žanr, ni nekakve vodilje. Čini mi se da je ona najidealnija jer najviše provocira, prosto traži da se razmišlja i na svoj način ugrađuje jednu malu eksplozivnu napravu u Eurosong.”
Predstavnik Crne Gore na ovogodišnjem Eurosongu, Antonije Pušić, alijas Rambo Amadeus, je tokom nedavnog gostovanja u emisiji Živa istina, TV Atlas, i sam potvrdio da je, kao stari alternativac, naslovom pjesme Euro Neuro i subverzivnim tekstom namjerio da zabije prst u živu ranu današnje Evrope:
„Moje prvo pitanje je bilo - Zašto niste zvali Sergeja?” Kažu: - Nije nas bilo dvije godine, pa hoćemo originalno da skrenemo pažnju na Crnu Goru i da nam sad treba praktično jedna šok terapija. Rekoh - Stvarno? Kaže – Stvarno. E sad, ne mogu ja da očekujem plasman od takmičenja protiv čijih kriterijuma sam se izjašnjavao i protiv čijih kriterijuma sam i napravio pjesmu. Moja pjesma je protivna svim kriterijumima koji važe na Eurosongu. Ja sam intimno mislio da će oni mene da diskvalifikuju. To je bila neka moja ideja. Evo vam sad jedno zrno slobodne misli, a vi ćete mene da diskvalifikujete. Međutim, nisu.”
