Lideri zemalja eurozone su se sastali u Briselu s ciljem da iznađu rješenja i donesu mjere kojima bi se zaustavila kriza, što podrazumijeva 110 milijardi eura za oporavak Grčke i 85 milijardi eura za oporavak Irske. Ali izgleda da ništa od toga nije urodilo plodom.
Priredila Ena Stevanović
Iako zemlje eurozone imaju nekih 700 milijardi eura u nekoliko fondova jer je Međunarodni monetarni fond podržao Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF), financijsko tržište još uvijek ne daje naznake da kriza može biti razriješena.
Evropski političari su stoga počeli razmatrati radikalna rješenja i ideje koje su na dosadašnjim sastancima bile samo skicirane ili marginalizirane.
U nastavku je navedeno nekoliko mogućnosti koje su razmatrane, njihove dobre i loše strane, ocjena od 1 do 10 i stupanj vjerovatnosti da će biti sprovedene u djelo.
Program masovne kupovine obveznica
Među evropskim liderima i financijskim stručnjacima se odnedavno širi priča da će Evropska centralna banka (ECB) kupiti dug najzaduženijih perifernih zemalja eurozone. Prema mišljenju stručnjaka iz londonskog Evolution Securities, program kupovine bi morao biti podešen na jedan do dva bilijuna eura da bi problem bio riješen.
„Potezi kojima smo svjedočili proteklih sedmica su pokazali da treba da se uradi nešto doista ozbiljno. Pojedinačni pristup svakoj zemlji koji je do sada primjenjivan nije uspio smiriti financijsko tržište. Ono što je naizvjesnije , a ujedno i najjednostavnije je da će u narednom periodu ECB ići u korak sa njihovim programom kupovine, tako što će otkupiti veliki dio duga perifernih zemalja i Italije. Ključno je zaustaviti rast duga. Španija i Italija zajedno moraju posuditi oko 500 milijardi eura iduće godine. Ako se nastave koracikoje smo vidjeli u proteklih nekoliko dana, neće to moći napraviti same i neko će morati da im pomogne“, kaže Elisabeth Afseth, analitičarka Evolution Securities-a.
Prednost ovog koraka jeste da se može jednostavno implementirati i da ECB može vrlo brzo krenuti s navedenim aktivnostima. Ali nekoliko članova vijeća Evropske centralne banke se protivi ovom programu koji, kako tvrde, nije u skladu sa njenim ovlaštenjima.
„Ovo bi moglo povući Centralnu banku da počne kupovati obveznice u još širem obimu. No, to bi ECB moglo udaljiti od njenih ovlaštenja , što bi posebno u Njemačkoj povećalo zabrinutost o dugoročnoj stabilnosti eura“, kaže Thomas Mazer, vodeći ekonomist u Deutsche Bank.
Uzimajući u obzir sve što je rečeno, kao i pritisak da se mora brzo reagovati, stručnjaci vjeruju da je vjerovatnost da će se ovaj program kupovine sprovesti u djelo 8 /10.
Povećanje fonda Evropske financijske stabilnosti
Stručnjaci za financijska pitanja u okviru eurozone već danima razgovaraju o mogućnosti da se poveća fond Evropske financijske stabilnosti (EFS), u kojem i nakon pomoći Irskoj ima 650 milijardi eura.
Član Vijeća ECB i predsjednik Bundesbanke Axel Webber je izjavio da povećanje fonda EFS ima smisla, pri čemu su europski lideri predložili da se sredstva fonda udvostruče na 1.5 bilijuna eura.
Međutim, brzo proširenje fonda bi bio politički vrlo osjetljiv potez. Nekoliko zemalja eurozone se protivilo osnivanju fonda dok druge, poput Finske mogu aktivirati fond jedino uz potporu parlamenta koji ne želi da odobri dodatno trošenje kojem su se protivili i sami birači.
S obzirom na postojeću krizu i činjenicu da je EFSF mehanizam s kojim su se složile zemlje eurozone, imalo bi smisla barem proširiti već postojeći program, što podrazumijeva stroge uvjete za zemlje koje posuđuju te strogi nadzor MMF-a.
Politički rizik može biti visok, ali iskusni EU analitičari tvrde da ovo ne bi bila loša metoda i predviđaju vjerovatnost 6/10 da će biti sprovedena u djelo.
Izdavanje tzv.“Pan-Euro zone“ obveznica
Ideja o izdavanju obveznica u ime svih 16 zemalja članica eurozone se razmatra već mjesecima.
Jean-Claude Trichet, 2010Predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso je bio prvi koji je ovo predložio. Ali vrlo snažan otpor ovoj ideji pružaju Njemačka, Francuska i druge zemlje koje imaju funkcionalan i održiv program izdavanja obveznica i koje bi trebale dijeliti svoj kreditni status sa manje zaslužnim državama poput Grčke, Irske, Portugala, a sada i Španije i Italije.
Međutim, Jean -Claude Trichet, predsjednik Europske centralne banke, govoreći pred Evropskim parlamentom u utorak, nije ispustio ovaj program iz ruku te je izgledao mnogo više zagrijan za ovu mogućnost nego što je bio ranije.
Ali za sprovođenje ovog programa, kao i za rješavanje pravnih i financijskih teškoća vezanih uz njega je potrebno vrijeme. Nije vjerovatno da se sve može obaviti dovoljno brzo da bi se zaustavila trenutna kriza.
„Ovo je dobro, ali ne lako izvodivo rješenje. Program povećanja fonda EFS je sličan ovome, iako je pravna osnova drugačija. Ali da bi uopšte došlo do ovoga, potrebno je da se dese velike promjene u stavovima javnog mijenja u mnogim državama, a na to još uvijek nismo spremni“, kaže Afseth.
Otkup ogromnog dijela duga eurozone od strane Kine
Na pitanje koje bi bilo radikalno rješenje za izlazak iz krize, iskusni stručnjak za pitanja eurozone je na nedavnoj raspravi rekao:
„Razmislite malo ko ima dovoljno novaca da ovo riješi. Jedino Kina. Kina bi trebala da otkupi dug EU.“
Kinezi su većinski vlasnici američkih obveznica. Dvije trećine njihovih rezervi, što je oko 1.8 bilijuna dolara su već vezane za američko tržište. Kina ima sredstva da otkupi ogromnu količinu evropskih obveznica ili da posudi Evropskoj uniji ogromnu količinu novca uz kamatu od 3.5 posto, kako su neki predlagali.
Međutim, ovo je vrlo radikalan potez kojem će se vrlo vjerovatno usprotiviti evropske institucije i sama Evropska centralna banka. Stoga je vjerovatnost sprovođenja u djelo 2/10.
Budžetska ujedinjenost zemalja eurozone
Ovo je posljedica krize na zemlje eurozone. Iako dijele valutu i kamate, 16 zemalja eurozone nije budžetski ujedinjeno, što stvara napetost i rizike koji su sada eskalirali.
Trichet je na sjednici Evropskog parlamenta u utorak naglasio nužnost ujedinjenja budžeta.
„Mi imamo monetarnu federaciju.Potrebno je da isto tako imamo i budžetsku federaciju. Da, mi to možemo postići, naravno uz strog i striktan nadzor jer ono što imamo ne odgovara stvarnoj situaciji s kojom se suočavamo. Ovo je situacija u kojoj trebamo takozvanu budžetsku federaciju“, rekao je Trichet.
Ali budžetska unija je prokletstvo za Njemačku i druge vodeće članice eurozone. Zato je ovaj koncept osuđen na propast. Politički i pravni preokret bi bio ogroman i trajao bi godinama. Ostala ponuđena rješenja bi bila jednostavnija i lakša, tvrde analitičari.
„Čini se da bi postojanje bilo kakve budžetske unije značilo da je promjena ka stvarnoj budžetskoj uniji moguća kroz nekoliko godina. Doista izgleda da će se to vremenom i dogoditi, ali uz mnogo političkih protivljenja“, zaključuje analitičarka Aspeth.
Priredila Ena Stevanović
Iako zemlje eurozone imaju nekih 700 milijardi eura u nekoliko fondova jer je Međunarodni monetarni fond podržao Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF), financijsko tržište još uvijek ne daje naznake da kriza može biti razriješena.
Evropski političari su stoga počeli razmatrati radikalna rješenja i ideje koje su na dosadašnjim sastancima bile samo skicirane ili marginalizirane.
U nastavku je navedeno nekoliko mogućnosti koje su razmatrane, njihove dobre i loše strane, ocjena od 1 do 10 i stupanj vjerovatnosti da će biti sprovedene u djelo.
Program masovne kupovine obveznica
Među evropskim liderima i financijskim stručnjacima se odnedavno širi priča da će Evropska centralna banka (ECB) kupiti dug najzaduženijih perifernih zemalja eurozone. Prema mišljenju stručnjaka iz londonskog Evolution Securities, program kupovine bi morao biti podešen na jedan do dva bilijuna eura da bi problem bio riješen.
„Potezi kojima smo svjedočili proteklih sedmica su pokazali da treba da se uradi nešto doista ozbiljno. Pojedinačni pristup svakoj zemlji koji je do sada primjenjivan nije uspio smiriti financijsko tržište. Ono što je naizvjesnije , a ujedno i najjednostavnije je da će u narednom periodu ECB ići u korak sa njihovim programom kupovine, tako što će otkupiti veliki dio duga perifernih zemalja i Italije. Ključno je zaustaviti rast duga. Španija i Italija zajedno moraju posuditi oko 500 milijardi eura iduće godine. Ako se nastave koraci
Nekoliko članova vijeća Evropske centralne banke se protivi mogućnosti otkupa obveznica, jer to, kako tvrde, nije u skladu sa njenim ovlaštenjima.
Prednost ovog koraka jeste da se može jednostavno implementirati i da ECB može vrlo brzo krenuti s navedenim aktivnostima. Ali nekoliko članova vijeća Evropske centralne banke se protivi ovom programu koji, kako tvrde, nije u skladu sa njenim ovlaštenjima.
„Ovo bi moglo povući Centralnu banku da počne kupovati obveznice u još širem obimu. No, to bi ECB moglo udaljiti od njenih ovlaštenja , što bi posebno u Njemačkoj povećalo zabrinutost o dugoročnoj stabilnosti eura“, kaže Thomas Mazer, vodeći ekonomist u Deutsche Bank.
Uzimajući u obzir sve što je rečeno, kao i pritisak da se mora brzo reagovati, stručnjaci vjeruju da je vjerovatnost da će se ovaj program kupovine sprovesti u djelo 8 /10.
Povećanje fonda Evropske financijske stabilnosti
Stručnjaci za financijska pitanja u okviru eurozone već danima razgovaraju o mogućnosti da se poveća fond Evropske financijske stabilnosti (EFS), u kojem i nakon pomoći Irskoj ima 650 milijardi eura.
Član Vijeća ECB i predsjednik Bundesbanke Axel Webber je izjavio da povećanje fonda EFS ima smisla, pri čemu su europski lideri predložili da se sredstva fonda udvostruče na 1.5 bilijuna eura.
Međutim, brzo proširenje fonda bi bio politički vrlo osjetljiv potez. Nekoliko zemalja eurozone se protivilo osnivanju fonda dok druge, poput Finske mogu aktivirati fond jedino uz potporu parlamenta koji ne želi da odobri dodatno trošenje kojem su se protivili i sami birači.
S obzirom na postojeću krizu i činjenicu da je EFSF mehanizam s kojim su se složile zemlje eurozone, imalo bi smisla barem proširiti već postojeći program, što podrazumijeva stroge uvjete za zemlje koje posuđuju te strogi nadzor MMF-a.
Politički rizik može biti visok, ali iskusni EU analitičari tvrde da ovo ne bi bila loša metoda i predviđaju vjerovatnost 6/10 da će biti sprovedena u djelo.
Izdavanje tzv.“Pan-Euro zone“ obveznica
Ideja o izdavanju obveznica u ime svih 16 zemalja članica eurozone se razmatra već mjesecima.
Međutim, Jean -Claude Trichet, predsjednik Europske centralne banke, govoreći pred Evropskim parlamentom u utorak, nije ispustio ovaj program iz ruku te je izgledao mnogo više zagrijan za ovu mogućnost nego što je bio ranije.
Ali za sprovođenje ovog programa, kao i za rješavanje pravnih i financijskih teškoća vezanih uz njega je potrebno vrijeme. Nije vjerovatno da se sve može obaviti dovoljno brzo da bi se zaustavila trenutna kriza.
„Ovo je dobro, ali ne lako izvodivo rješenje. Program povećanja fonda EFS je sličan ovome, iako je pravna osnova drugačija. Ali da bi uopšte došlo do ovoga, potrebno je da se dese velike promjene u stavovima javnog mijenja u mnogim državama, a na to još uvijek nismo spremni“, kaže Afseth.
Otkup ogromnog dijela duga eurozone od strane Kine
Na pitanje koje bi bilo radikalno rješenje za izlazak iz krize, iskusni stručnjak za pitanja eurozone je na nedavnoj raspravi rekao:
„Razmislite malo ko ima dovoljno novaca da ovo riješi. Jedino Kina. Kina bi trebala da otkupi dug EU.“
Kina ima sredstva da otkupi ogromnu količinu evropskih obveznica ili da posudi Evropskoj uniji ogromnu količinu novca uz kamatu od 3.5 posto.
Kinezi su većinski vlasnici američkih obveznica. Dvije trećine njihovih rezervi, što je oko 1.8 bilijuna dolara su već vezane za američko tržište. Kina ima sredstva da otkupi ogromnu količinu evropskih obveznica ili da posudi Evropskoj uniji ogromnu količinu novca uz kamatu od 3.5 posto, kako su neki predlagali.
Međutim, ovo je vrlo radikalan potez kojem će se vrlo vjerovatno usprotiviti evropske institucije i sama Evropska centralna banka. Stoga je vjerovatnost sprovođenja u djelo 2/10.
Budžetska ujedinjenost zemalja eurozone
Ovo je posljedica krize na zemlje eurozone. Iako dijele valutu i kamate, 16 zemalja eurozone nije budžetski ujedinjeno, što stvara napetost i rizike koji su sada eskalirali.
Trichet je na sjednici Evropskog parlamenta u utorak naglasio nužnost ujedinjenja budžeta.
„Mi imamo monetarnu federaciju.Potrebno je da isto tako imamo i budžetsku federaciju. Da, mi to možemo postići, naravno uz strog i striktan nadzor jer ono što imamo ne odgovara stvarnoj situaciji s kojom se suočavamo. Ovo je situacija u kojoj trebamo takozvanu budžetsku federaciju“, rekao je Trichet.
Ali budžetska unija je prokletstvo za Njemačku i druge vodeće članice eurozone. Zato je ovaj koncept osuđen na propast. Politički i pravni preokret bi bio ogroman i trajao bi godinama. Ostala ponuđena rješenja bi bila jednostavnija i lakša, tvrde analitičari.
„Čini se da bi postojanje bilo kakve budžetske unije značilo da je promjena ka stvarnoj budžetskoj uniji moguća kroz nekoliko godina. Doista izgleda da će se to vremenom i dogoditi, ali uz mnogo političkih protivljenja“, zaključuje analitičarka Aspeth.