Jedini predstavnik bivše jugoslovenske fudbalske škole nije još obezbijedio plasman u četvrtfinale Evropskog nogometnog prvenstva što se igra u Poljskoj i Ukrajini.
Hrvatska reprezentacija odigrala je neriješeno sa Italijom i sad ima dvostruko više bodova od glavnog konkurenta, ali to nije dovoljno za miran san. Naprotiv.
Poslije utakmice u četvrtak navečer u kojoj su Španci deklasirali Republiku Irsku, čini se kako će Hrvatima biti teže nego Italijanima da se dočepaju završnice. Bilićevim momcima slijedi ogled sa favorizovanim Špancima, a Andrea Pirlu i drugove očekuju indisponirani autsajderi koji već pakuju kofere za odlazak kući.
Inače, radi se o selekciji koja je ubjedljivo najlošija na šampionatu i za koju se s pravom pitaju kako se uopšte tamo našla. Ipak, Bilićevi se momci ne bi smjeli unaprijed predavati, unatoč činjenici da su aktuelni svjetski i evropski prvaci djelovali impresivno.
Uostalom, već utakmica sa Italijom pokazala je kako se se štošta može kad se hoće. Naglašena nemoć iz prvog poluvremena pretvorila se u pravu moru za tradicionalno stamenu italijansku odbranu, pa zašto onda i Špance ne bi mogla zaboljeti glava. Upravo drugo poluvrijeme sinoćne utakmice Hrvatska-Italija ukazuje gdje je suština svakog sportskog uspjeha.
Pored evidentnih takmičarskih potecijala izvjesno, to je sportska disciplina, dosljedno poštivanje trenerskih zamisli i podređivanje vlastitih ambicija potrebama kolektiva. Sve to izostalo je u slučaju najvećeg dosadašnjeg razočaranja aktuelnog šampionata.
(VIDEO: Nogometna groznica i u BiH)
Selekcija Holadije, finalista poslednjeg Svjetskog prvenstva i, nominalno, treći favorit ovog evropskog, posve je na ivici ambisa. Sluti se kako će se uskoro pridružiti Ircima i prerano otići kući. Oprez, naravno, upozorava kako, dokle god postoje teorijske šanse, nikog ne bi trebalo otpisivati, ali ipak valja podsjetiti na neke činjenice.
Lale, između ostalog i tako ih novinari zovu od milja, izveli su sve ono što je bilo suprotno nastupu Hrvata. Ekipa koja je personalno među najmoćnijim i najskupljim, pokazala je kako između velikih sportskih imena ne postoji ama baš nikakvo vezivno tkivo.
Samozaljubljene zvijezde igraju u korist vlastitih statistika i evetualne buduće cijene, a ne za račun uspjeha selekcija koji bi automatski svima podizao rejting. Selektor im je demonstrirao zaprapašćujuću nemoć. Ili, može biti, strah.
Njegova slijepa vjera u kreativne mogućnosti jednonogog Robena može u budućnosti služiti kao negativni primjer svim selektorima koji se kane oslanjati na lucidnost pojedinca umjesto na kolektiv i zajednicku kreaciju.
Višestuko frustrirani napadač Bajerna, koji je ovoga proljeća prokockao sva tri moguća trofeja svoga kluba, preveć je klizav oslonac i za manje zahtijevne ciljeve.
I kad smo već kod grupe u kojoj Holandija, uz mnogo sreće u utakmici protiv Portugala još može osigurati ostanak na prvenstvu, valja reći kako je Njemačka, jedan ozbiljan sportski kolektiv koji je pokazao besprijekornu predanost cilju i tradicionalnu disciplinu u provođenju trenerskih odluka, prva od svih obezbijedila prolazak u četvrtfinale.
Hrvatska reprezentacija odigrala je neriješeno sa Italijom i sad ima dvostruko više bodova od glavnog konkurenta, ali to nije dovoljno za miran san. Naprotiv.
Poslije utakmice u četvrtak navečer u kojoj su Španci deklasirali Republiku Irsku, čini se kako će Hrvatima biti teže nego Italijanima da se dočepaju završnice. Bilićevim momcima slijedi ogled sa favorizovanim Špancima, a Andrea Pirlu i drugove očekuju indisponirani autsajderi koji već pakuju kofere za odlazak kući.
Inače, radi se o selekciji koja je ubjedljivo najlošija na šampionatu i za koju se s pravom pitaju kako se uopšte tamo našla. Ipak, Bilićevi se momci ne bi smjeli unaprijed predavati, unatoč činjenici da su aktuelni svjetski i evropski prvaci djelovali impresivno.
Uostalom, već utakmica sa Italijom pokazala je kako se se štošta može kad se hoće. Naglašena nemoć iz prvog poluvremena pretvorila se u pravu moru za tradicionalno stamenu italijansku odbranu, pa zašto onda i Špance ne bi mogla zaboljeti glava. Upravo drugo poluvrijeme sinoćne utakmice Hrvatska-Italija ukazuje gdje je suština svakog sportskog uspjeha.
Pored evidentnih takmičarskih potecijala izvjesno, to je sportska disciplina, dosljedno poštivanje trenerskih zamisli i podređivanje vlastitih ambicija potrebama kolektiva. Sve to izostalo je u slučaju najvećeg dosadašnjeg razočaranja aktuelnog šampionata.
(VIDEO: Nogometna groznica i u BiH)
Selekcija Holadije, finalista poslednjeg Svjetskog prvenstva i, nominalno, treći favorit ovog evropskog, posve je na ivici ambisa. Sluti se kako će se uskoro pridružiti Ircima i prerano otići kući. Oprez, naravno, upozorava kako, dokle god postoje teorijske šanse, nikog ne bi trebalo otpisivati, ali ipak valja podsjetiti na neke činjenice.
Lale, između ostalog i tako ih novinari zovu od milja, izveli su sve ono što je bilo suprotno nastupu Hrvata. Ekipa koja je personalno među najmoćnijim i najskupljim, pokazala je kako između velikih sportskih imena ne postoji ama baš nikakvo vezivno tkivo.
Samozaljubljene zvijezde igraju u korist vlastitih statistika i evetualne buduće cijene, a ne za račun uspjeha selekcija koji bi automatski svima podizao rejting. Selektor im je demonstrirao zaprapašćujuću nemoć. Ili, može biti, strah.
Njegova slijepa vjera u kreativne mogućnosti jednonogog Robena može u budućnosti služiti kao negativni primjer svim selektorima koji se kane oslanjati na lucidnost pojedinca umjesto na kolektiv i zajednicku kreaciju.
Višestuko frustrirani napadač Bajerna, koji je ovoga proljeća prokockao sva tri moguća trofeja svoga kluba, preveć je klizav oslonac i za manje zahtijevne ciljeve.
I kad smo već kod grupe u kojoj Holandija, uz mnogo sreće u utakmici protiv Portugala još može osigurati ostanak na prvenstvu, valja reći kako je Njemačka, jedan ozbiljan sportski kolektiv koji je pokazao besprijekornu predanost cilju i tradicionalnu disciplinu u provođenju trenerskih odluka, prva od svih obezbijedila prolazak u četvrtfinale.
