Svjetska ekonomska kriza produbila je nagomilane ekonomske probleme zapadnog Balkana.
Iako je davno naznačeno da zemlje ovog regiona ne mogu pojedinačno da se bore sa posljedicama svjetske ekonomske krize, niti jedno bilateralno pitanje u posljednjih godinu dana nije riješeno, a o poboljšanju saradnje barem u ekonomskim pitanjima se ne može ni govoriti. Ekonomski stručnjaci kažu kako ova regija još nije dotakla dno, te da će, ukoliko se ne okrene saradnji, imati dalekosežne posljedice koje se godinama neće moći ispraviti.
Hido BiščevićNajvažniji ekonomski indikatori stanja na jugoistoku Evrope su krajnje zabrinjavajući, ističe Hido Biščević, generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju. Negativne stope rasta i u najoptimističnijim predviđanjima zadržaće taj trend u narednih godinu dana. Stranih investicija ima sve manje, stope inflacije su sve više, rastu vanjska dugovanja, a primijetan je i pad izvoza u svim zemljama jugoistočne Evrope.
Nestabilna politička situacija i zaoštravanje odnosa neće doprinijeti rješavanju već nagomilanih ekonomskih problema, kaže Biščević, i dodaje:
„Dolazi do obnove frustracijskih elemenata na ovim prostorima. Vidjeli smo ih na mnogo načina - u političkim odnosima pogoršanje pojedinih bilateralnih odnosa, vidjeli smo ih, nažalost, i na nogometnim stadionima, dakle cijeli jedan paket koji upozorava na mogućnost proklizavanja regije u one procese, u one odnose u kojima je, nažalost, već bila. Nemoguće je dopustiti da taj proces bude nastavljen, da se ova stagnacija, status kvo nastavi jer bi to imalo katastrofalne, usudio bih se reći, posljedice za ukupne političke prilike na evropskom jugoistoku.“
Biščević napominje kako je međunarodna zajednica, od bezviznog režima do butmirskog procesa pokazala da je stabilnost ovog regiona važna i za EU. Sada je na političkim elitama da svojim odlukama opravdaju ukazanu šansu, kaže Biščević:
„Regija se nalazi pred povijesnim izborom: stabilizacija i napredak, ili produžena nestabilnost i nazadovanje.“
Pet sistemskih hendikepa
Besim Ćulahović
BiH je u najgorem položaju u regionu, ocjenjuje je prof. dr. Besim Ćulahović, direktor Centra za međunarodne projekte Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Pet je sistemskih hedikepa u BiH koji prognoziraju još veće produbljivanje krize, ali najveći problem je nesposobna vlast, kaže Ćulahović:
„BiH od svih 27 tranzicijskih zemalja ima najslabije tranzicijske rezultate. Znači da su reforme najtraljavije. Vanjska trgovina i deficit - vidite da se to stalno produbljava. Imamo najniže ekonomske slobode u regiji, što znači da je naša privreda depresirana, da je pod jako velikim pristiskom politike, počev od lokalne do savezne, i da zapravo taj nedostatak ekonomskih sloboda sputava. Ja ne znam da je napravljena nijedna ozbiljna studija oko najkrupnijeg problema, pored političkih, kojih imamo danas u ekonomiji. Mislim da smo svjedoci da su naše vlasti nesposobne da donesu bilo koje mjere koje bi mogle da poboljšaju stvari oko toga.“
Ni kod susjeda nije bolje
Ni kod susjeda, iako imaju bolje rezultate, situacija nije sjajna. Očiti primjer je Slovenija, članica EU, koja je zakasnila u uvođenju mjera za ublažavanje ekonomske krize, ali i Hrvatska koja je izabrala pogrešan model, ocjenjuje Ćulahović:
„Slovenija od nekadašnjeg šampiona tranzicije došla je glavnu žrtvu ekonomske krize, bar u ovoj regiji u EU. Ona već sada ima 100.000 nezaposlenih, zakasnila je u privatizaciji banaka, zakasnila je u privlačenju stranih investicija, zakasnila je u globalizaciji i ima takav rezultat kakav ima sada. Ogromne subvencije i ogromne beneficije kojima je Hrvatska branila svoje obiteljsko srebro, u brodogradnji su prouzrokovali da je danas hrvatska brodogradnja pred kolapsom, pred zatvaranjem, beneficije su zakočile razvoj drugih sektora koji su mogli u Hrvatskoj brže da se razvijaju i koji su mogli da nađu brži izlazak iz krize.“
Erhan Turbedan, koordinator programa za jugoistočnu Evropu TEPAV, kaže kako je zadnji voz da zemlje jugoistočne Evrope shvate kako samo udruženim snagama mogu da se suprotstave globalnoj ekonomskoj krizi:
„Ja mislim da je regionalna suradnja jako bitna jer kako je životni standard nizak u zemljama zapadnog Balkana, domaće štednje nisu dovoljne. Uvijek je potrebna strana štednja. Treba znači privući strani kapital, a da bi se privukao strani kapital, ja mislim da je regionalna suradnja jako bitna, s tim što će kroz regionalnu suradnju, kroz neku političku stabilnost, ovdje biti i veća regionalna stabilnost - i to će više privući strane direktne investicije, tj. strane ušteđevine.“
Ekonomski stručnjaci predviđaju da će kriza u regionu, a posebno u BiH, doseći dno u martu iduće godine. Ukoliko vladajuće elite ovog regiona ne pripreme strategiju oporavka, generacije će se boriti da isprave negativne posljedice.
Iako je davno naznačeno da zemlje ovog regiona ne mogu pojedinačno da se bore sa posljedicama svjetske ekonomske krize, niti jedno bilateralno pitanje u posljednjih godinu dana nije riješeno, a o poboljšanju saradnje barem u ekonomskim pitanjima se ne može ni govoriti. Ekonomski stručnjaci kažu kako ova regija još nije dotakla dno, te da će, ukoliko se ne okrene saradnji, imati dalekosežne posljedice koje se godinama neće moći ispraviti.
Nestabilna politička situacija i zaoštravanje odnosa neće doprinijeti rješavanju već nagomilanih ekonomskih problema, kaže Biščević, i dodaje:
„Dolazi do obnove frustracijskih elemenata na ovim prostorima. Vidjeli smo ih na mnogo načina - u političkim odnosima pogoršanje pojedinih bilateralnih odnosa, vidjeli smo ih, nažalost, i na nogometnim stadionima, dakle cijeli jedan paket koji upozorava na mogućnost proklizavanja regije u one procese, u one odnose u kojima je, nažalost, već bila. Nemoguće je dopustiti da taj proces bude nastavljen, da se ova stagnacija, status kvo nastavi jer bi to imalo katastrofalne, usudio bih se reći, posljedice za ukupne političke prilike na evropskom jugoistoku.“
Biščević napominje kako je međunarodna zajednica, od bezviznog režima do butmirskog procesa pokazala da je stabilnost ovog regiona važna i za EU. Sada je na političkim elitama da svojim odlukama opravdaju ukazanu šansu, kaže Biščević:
„Regija se nalazi pred povijesnim izborom: stabilizacija i napredak, ili produžena nestabilnost i nazadovanje.“
Pet sistemskih hendikepa
BiH je u najgorem položaju u regionu, ocjenjuje je prof. dr. Besim Ćulahović, direktor Centra za međunarodne projekte Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Pet je sistemskih hedikepa u BiH koji prognoziraju još veće produbljivanje krize, ali najveći problem je nesposobna vlast, kaže Ćulahović:
„BiH od svih 27 tranzicijskih zemalja ima najslabije tranzicijske rezultate. Znači da su reforme najtraljavije. Vanjska trgovina i deficit - vidite da se to stalno produbljava. Imamo najniže ekonomske slobode u regiji, što znači da je naša privreda depresirana, da je pod jako velikim pristiskom politike, počev od lokalne do savezne, i da zapravo taj nedostatak ekonomskih sloboda sputava. Ja ne znam da je napravljena nijedna ozbiljna studija oko najkrupnijeg problema, pored političkih, kojih imamo danas u ekonomiji. Mislim da smo svjedoci da su naše vlasti nesposobne da donesu bilo koje mjere koje bi mogle da poboljšaju stvari oko toga.“
Ni kod susjeda nije bolje
Ni kod susjeda, iako imaju bolje rezultate, situacija nije sjajna. Očiti primjer je Slovenija, članica EU, koja je zakasnila u uvođenju mjera za ublažavanje ekonomske krize, ali i Hrvatska koja je izabrala pogrešan model, ocjenjuje Ćulahović:
„Slovenija od nekadašnjeg šampiona tranzicije došla je glavnu žrtvu ekonomske krize, bar u ovoj regiji u EU. Ona već sada ima 100.000 nezaposlenih, zakasnila je u privatizaciji banaka, zakasnila je u privlačenju stranih investicija, zakasnila je u globalizaciji i ima takav rezultat kakav ima sada. Ogromne subvencije i ogromne beneficije kojima je Hrvatska branila svoje obiteljsko srebro, u brodogradnji su prouzrokovali da je danas hrvatska brodogradnja pred kolapsom, pred zatvaranjem, beneficije su zakočile razvoj drugih sektora koji su mogli u Hrvatskoj brže da se razvijaju i koji su mogli da nađu brži izlazak iz krize.“
Erhan Turbedan, koordinator programa za jugoistočnu Evropu TEPAV, kaže kako je zadnji voz da zemlje jugoistočne Evrope shvate kako samo udruženim snagama mogu da se suprotstave globalnoj ekonomskoj krizi:
„Ja mislim da je regionalna suradnja jako bitna jer kako je životni standard nizak u zemljama zapadnog Balkana, domaće štednje nisu dovoljne. Uvijek je potrebna strana štednja. Treba znači privući strani kapital, a da bi se privukao strani kapital, ja mislim da je regionalna suradnja jako bitna, s tim što će kroz regionalnu suradnju, kroz neku političku stabilnost, ovdje biti i veća regionalna stabilnost - i to će više privući strane direktne investicije, tj. strane ušteđevine.“
Ekonomski stručnjaci predviđaju da će kriza u regionu, a posebno u BiH, doseći dno u martu iduće godine. Ukoliko vladajuće elite ovog regiona ne pripreme strategiju oporavka, generacije će se boriti da isprave negativne posljedice.
