(Joseph Hammond, priredila: Dinka Jurković)
Voditeljica egipatske televizije, Shahira Amin, iznenada je dala otkaz nakon 22 godine rada na državnoj televiziji Nile TV, trećeg februara.
Bilo je to vrijeme početka protesta u Egiptu, Shahira je bila jedna od najuspješnijih žena u zemlji, bila je na poziciji zamjenika direktora programa na engleskom jeziku.
Nezadovoljna načinom pokrivanja dogadjaja u Egiptu, posebno zbog pritisaka
iz Ministarstva unutarnjih poslova, odlučila je dati otkaz.
"Probijene su barijere straha"- izjavila je u razgovoru za RSE.
Amin: Samo jednu stvar - nikad nemoj praviti kompromis sa svojim
integritetom! Kao novinari moramo se držati principa novinarstva,
izvještavati objektivno, bez jednostranosti. Ja sam to uspjevala za gotovo
22 godine jer je sloboda medija na mojoj TV stanici, Nile TV, bila veća
nego u većini drugih arapskih televizijskih kanala. Nikad nisam imala
problem i nikad moje izvještavanje nije bilo ograničeno, sve do dogadjaja
na Tahrir trgu. Kada se to dogodilo dobila sam saopćenje iz Ministarstva
unutarnjih poslova koje je blago rečeno bilo sporno. Bilo nam je rečeno
da saopštimo kako iza protesta stoji organizacija Muslimansko
bratstvo, iako su sve organizirali mladi ljudi putem interneta.
Amin: Kada se u decembru 2010. godine dogodio bombaški napad na
crkvu u Aleksandriji dobili smo saopštenje tog ministarstva u kojem se
optužuje organizacija Jayush Al-Islam koja je navodno dio terorističke
mreže u Iraku. Sada doznajemo, iz pisanja medija, kako je iza tog napada stajalo u stvari - Ministarstvo unutarnjih poslova!¨
Shahira Amin, tv novinarka, 05. novembar 2009.RSE: Rekli ste da je Nile TV nakon 25-og januara i početka protesta
Amin: Mi smo morali slijediti uredjivačku politiku našeg kanala na
arapskom jeziku. Rečeno nam je da ne možemo emitirati ništa što nije
emitirano na tom TV kanalu pa smo pratili što to oni imaju na programu. Počeli su nam slati priopćenja koja smo morali čitati gledaocima, a prije okruglih
stolova smo diskutirali što smijemo a što ne smijemo pitati. Meni je stalno
bilo govoreno da moram reći da su neki strani elementi organizirali i
vodili proteste. Zvanična uredjivačka linija je bila da su ljudi na Tahrir
trgu bili ili plaćenici ili trgovci drogom.
Amin: Morali smo raditi pod nadzorom šefa vijesti koji je dobijao
direktive od ministra unutarnjih poslova ili ministra informacija. Dok
sad razgovaramo, a deseti je februar, odvija se protest zaposlenih na
državnoj televiziji koji su čak i sami izolirani od izvještavanja o
dogadjajima. Oni su odlučili da idu protestirati na Thahir trg!
Amin: Dogodila se velika promjena u načinu na koji se pokrivaju
dogadjaji. Moje su kolege dobile kamere i od njih je zatraženo da odu na
trg i razgovaraju sa protestantima što se sada emituje bez cenzure. To se
nikad ranije nije dogodilo. Mi smo uvijek bili koncentrirani na mitinge za
podršku Mubaraku i na saopćenja Ministarstva. Ali, ta promjena se nije
dogodila zato što sam ja dala otkaz, nego radi pritiska dogadjaja. Jer
gradjani nisu htjeli napustiti trg i svaki su dan vlasti morale popuštati.
Amin: Obično bi dobila poziv iz organa Državne sigurnosti koji bi
mi rekli da poštuju moje izvještavanje ali da se ne bih smjela ubuduće
slično ponašati jer to negativno utiče na imidž zemlje....
Ponekad bi me i optuživali, ponekad sam dobijala grubu opomenu da ako se opet nešto ponovi da ću se naći u nevoljama. Ali, ja sam sve to odbijala i imala
sam osjećaj da sa svakom svojom pričom guram liniju slobode još dalje.
Amin: Dan ranije sam bila vrlo nezadovoljna kada sam na ekranu
morala pročitati saopćenja za koje sam znala da nisu tačna i da
manipuliraju sa gledaocima. Bila sam sama na Tahrir trgu nekoliko puta, bez
kamere, jer mi nije bilo dozvoljeno da izvještavam i nisam tamo vidjela
nikakve strane agente. Nisam vidjela nikakve obroke koje je navodno
dijelila američka firma Kentucky Fried Chicken i nisam vidjela nikoga ko
je primao dolare ili eure. Vidjela sam da su tamo bili svi - i kršćani i
muslimani, i familije sa djecom, radni ljudi, srednja klasa - svi su tamo
bili. I onda je došao trenutak kad sam donijela odluku. Parkirala sam
auto, slušala sam povike sa trga i umjesto da odem do TV zgrade koja nije
bila daleko ja sam se okrenula i otišla na trg. Poslala sam svom šefu
poruku: Žao mi je, ne vraćam se nazad jer nisam na strani režima, ja sam
sa narodom.
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
Voditeljica egipatske televizije, Shahira Amin, iznenada je dala otkaz nakon 22 godine rada na državnoj televiziji Nile TV, trećeg februara.
Bilo je to vrijeme početka protesta u Egiptu, Shahira je bila jedna od najuspješnijih žena u zemlji, bila je na poziciji zamjenika direktora programa na engleskom jeziku.
Nezadovoljna načinom pokrivanja dogadjaja u Egiptu, posebno zbog pritisaka
iz Ministarstva unutarnjih poslova, odlučila je dati otkaz.
"Probijene su barijere straha"- izjavila je u razgovoru za RSE.
RSE: Na našem radiju mi emitiramo program čak i za zemlje koje su manje
slobodne od Egipta. U nekim od tih država voditelji na televiziji su
osobe koje imaju vlast. Što je Vaša poruka za ljude u medijima
neslobodnih država?
Amin: Samo jednu stvar - nikad nemoj praviti kompromis sa svojim
integritetom! Kao novinari moramo se držati principa novinarstva,
izvještavati objektivno, bez jednostranosti. Ja sam to uspjevala za gotovo
22 godine jer je sloboda medija na mojoj TV stanici, Nile TV, bila veća
nego u većini drugih arapskih televizijskih kanala. Nikad nisam imala
problem i nikad moje izvještavanje nije bilo ograničeno, sve do dogadjaja
na Tahrir trgu. Kada se to dogodilo dobila sam saopćenje iz Ministarstva
unutarnjih poslova koje je blago rečeno bilo sporno. Bilo nam je rečeno
da saopštimo kako iza protesta stoji organizacija Muslimansko
bratstvo, iako su sve organizirali mladi ljudi putem interneta.
RSE: Da li je i ranije bilo spornih uredjivačkih odluka kada se
Ministarstvo unutarnjih poslova miješalo u vaše novinarske poslove?
Amin: Kada se u decembru 2010. godine dogodio bombaški napad na
crkvu u Aleksandriji dobili smo saopštenje tog ministarstva u kojem se
optužuje organizacija Jayush Al-Islam koja je navodno dio terorističke
mreže u Iraku. Sada doznajemo, iz pisanja medija, kako je iza tog napada stajalo u stvari - Ministarstvo unutarnjih poslova!¨
RSE: Rekli ste da je Nile TV nakon 25-og januara i početka protesta
počela dobivati striktne uredjivačke instrukcije. Objasnite molim Vas kako
državna TV kuća funkcionira, kako je Ministarstvo unutarnjih poslova počelo
kontrolu nad Nile TV?
Amin: Mi smo morali slijediti uredjivačku politiku našeg kanala na
arapskom jeziku. Rečeno nam je da ne možemo emitirati ništa što nije
emitirano na tom TV kanalu pa smo pratili što to oni imaju na programu. Počeli su nam slati priopćenja koja smo morali čitati gledaocima, a prije okruglih
stolova smo diskutirali što smijemo a što ne smijemo pitati. Meni je stalno
bilo govoreno da moram reći da su neki strani elementi organizirali i
vodili proteste. Zvanična uredjivačka linija je bila da su ljudi na Tahrir
trgu bili ili plaćenici ili trgovci drogom.
RSE: Ko su bili ¨oni¨ o kojima govorite? Da li se to odnosi na Vaše
kolege ili na zvaničnike koji su kontrolirali medije?
Amin: Morali smo raditi pod nadzorom šefa vijesti koji je dobijao
direktive od ministra unutarnjih poslova ili ministra informacija. Dok
sad razgovaramo, a deseti je februar, odvija se protest zaposlenih na
državnoj televiziji koji su čak i sami izolirani od izvještavanja o
dogadjajima. Oni su odlučili da idu protestirati na Thahir trg!
RSE: Vaša je ostavka objavljena na gotovo svim velikim TV stanicama. Da
li se državna televizija promijenila u medjuvremenu?
Amin: Dogodila se velika promjena u načinu na koji se pokrivaju
dogadjaji. Moje su kolege dobile kamere i od njih je zatraženo da odu na
trg i razgovaraju sa protestantima što se sada emituje bez cenzure. To se
nikad ranije nije dogodilo. Mi smo uvijek bili koncentrirani na mitinge za
podršku Mubaraku i na saopćenja Ministarstva. Ali, ta promjena se nije
dogodila zato što sam ja dala otkaz, nego radi pritiska dogadjaja. Jer
gradjani nisu htjeli napustiti trg i svaki su dan vlasti morale popuštati.
RSE: Osim karijere na Nile TV Vi ste suradnik i CNN-a. U programu
¨Unutar Afrike¨ pokrivali ste vrlo komplicirane teme poput, naprimjer,
diskriminacije nad sudanskom manjinom u Egiptu. Bilo je i drugih emisija
za koje kažete da ste bili pod pritiskom. Kako je režim vršio pritisak na
Vas?
Žao mi je, ne vraćam se nazad jer nisam na strani režima, ja sam
sa narodom.
Amin: Obično bi dobila poziv iz organa Državne sigurnosti koji bi
mi rekli da poštuju moje izvještavanje ali da se ne bih smjela ubuduće
slično ponašati jer to negativno utiče na imidž zemlje....
Ponekad bi me i optuživali, ponekad sam dobijala grubu opomenu da ako se opet nešto ponovi da ću se naći u nevoljama. Ali, ja sam sve to odbijala i imala
sam osjećaj da sa svakom svojom pričom guram liniju slobode još dalje.
RSE: Što se dogodilo ujutro kad ste dali otkaz i napustili posao? Što
Vas je tako iznenada natjeralo da napustite posao koji ste radili 22
godine?
Amin: Dan ranije sam bila vrlo nezadovoljna kada sam na ekranu
morala pročitati saopćenja za koje sam znala da nisu tačna i da
manipuliraju sa gledaocima. Bila sam sama na Tahrir trgu nekoliko puta, bez
kamere, jer mi nije bilo dozvoljeno da izvještavam i nisam tamo vidjela
nikakve strane agente. Nisam vidjela nikakve obroke koje je navodno
dijelila američka firma Kentucky Fried Chicken i nisam vidjela nikoga ko
je primao dolare ili eure. Vidjela sam da su tamo bili svi - i kršćani i
muslimani, i familije sa djecom, radni ljudi, srednja klasa - svi su tamo
bili. I onda je došao trenutak kad sam donijela odluku. Parkirala sam
auto, slušala sam povike sa trga i umjesto da odem do TV zgrade koja nije
bila daleko ja sam se okrenula i otišla na trg. Poslala sam svom šefu
poruku: Žao mi je, ne vraćam se nazad jer nisam na strani režima, ja sam
sa narodom.
Kriza u arapskom svijetu
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
