Dostupni linkovi

Džihić: ‘Stabilokratija’, recept za nestabilan Balkan


Sarajevski samit zapadnobalkanskih lidera Bosnia and Herzegovina -- The summit of leaders of Western Balkans in Sarajevo, with: Aleksandar Vucic (Serbia), Dusko Markovic (Montenegro), Edi Rama (Albania), Denis Zvizdic (Bosnia-Herzegovina), Johannes Hahn (EU), Emil Dimitriev (Macedonia), Isa Musta

Vedran Džihić sa Bečkog univerziteta za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega strategija Evropske unije i drugih zapadnih partnera na Balkanu koja kombinuje tolerisanje nedemokratskih tendencija sa nedovoljno promišljenim i razvijenim inicijativama za ekonomsku i drugu saradnju može dovesti do neželjenog rezultata.

  • Rješenja

Mislim da od 1989. godine i početka “kraja povijesti” nije postojao momenat gdje je sintagma ‘Zapad’ bila nejasnija, difuznija i u većoj krizi nego što je danas.

Neizvjesnost je zamijenila pozitivnu sliku budućnosti, strah je zamijenio entuzijazam da je bolja i drugačija Evropa moguća, a demokratske vrijednosti, ljudska prava i sloboda postali su nešto što se može i smije kompromitirati zarad mantre o stabilnosti i sigurnosti.

Takav ‘Zapad’ ne agira nego reagira, nije pro-aktivan vec skučen i limitiran – u najbenevolentnijoj interpretaciji je zamišljen i preokupiran svojim problemima.

On trenutno može samo da toleriše i da proizvodi polovična rješenja bez jasne vizije.

  • Utakmica

Aranžmani sa balkanskim ‘stabilokratijama’ u kombinaciji sa formalnim iziskivanjem na EU-integracijama je dakle utakmica, govoreći fudbalskim žargonom, koju trenutno posmatramo.

Problem u toj utakmici na strani domaće ekipe je da ‘stabilokratije’ tendiraju ka autoritarizmu koji urušava cijela društva i direktno negira vrijednosti EU te dugoročno ne garantuju stabilnost, što smo vidjeli sa sistemom Nikole Gruevskog u Makedoniji.

Dakle, politika tolerisanja ‘stabilokratija’ može pojačati nivo potencijalnog i realnog nasilja u zemlji i regiji.

Problem u gostujućoj ekipi, da ostanemo pri ovom fudbalskom žargonu, je ništa manje eklatantan: formalno-tehnokratski pristup EU-integracijama uz izostanak jasne volje da se ta utakmica odigra dobro i ofanzivno dovodi do situacije da se igraju produžeci bez kraja, da su igrači preumorni te da publika gubi strpljenje i počinje da negoduje uz prijetnju da bi mogla napustiti ovu i otići da gleda neku drugu, mnogo zanimljiviju utakmicu.

  • Apetit

I – da se vratimo sa metafore na jasan jezik - upravo to je ono što se dešava na Zapadnom Balkanu: to je regija koja zavisi od EU, od uzdrmanog i poljujanog centra, koji je u ovom momentu neće ali ne želi da rizikuje da je totalno izgubi.

Regionalni odnosi na Zapadnom Balkanu nikada nisu bilo lošiji, tenzije vidimo na sve strane.

Autoritarizmi u formalno-demokratskom ruhu se šire. Populističko-nacionalistički spektakl zapakovan u vatu i obojen pragmatizmom i EU-retorikom mnogo gorkog ukusa je glavna politička matrica u regiji.

Apetit za članstvom u EU se guši dok apetit za alternativama, bilo da su to fantazme u Rusiji ili Turskoj i novim regionalnim konstelacijama, postaje sve jači.

  • Kriza

Ubijeđen sam da bez revitaliziranja EU kao jake političke unije, koja je spremna da ustraje na vrijednostima slobodnih društava i odlučna da projekat proširenja ponovo vrati visoko na listu prioriteta, situacija kakvu imamo može da se prolongira u nedogled.

Jačanje centrifugalnih snaga u Evropi i bilo kakva vrsta daljnjih kriza u EU bez ikakve dileme dovodi do produbljavanja kriza na Balkanu.

  • Rečenica

U ovakvom kontekstu nije lako naći način da se preokrene dinamika.

Jasno je da se Balkan, koji je zadnje dvije godine počeo da kuha kao u stara loša vremena, na sličan način kao devedesetih godine vraća u svijest ‘Zapada’ i EU.

Rečenica koja se sve češće čuje u kuloarima Brisela i nekih drugih evropskih gradova glasi: ‘Moramo nešto učiniti da Balkan ponovo ne eksplodira.’

  • ‘Čarobna ruka’

Sve ono što je trenutno na agendi, od RYCO inicijative za razmjenu mladih do ‘Berlina plus’, od zajedničkog tržišta do regionalnih infrastrukturalnih projekata, je naravno potrebno, ali čini mi se da nije dovoljno.

Konkretno govoreći, potpuno je nerealno očekivati da zajedničko tržište kompenzira sve negativne i konfliktne energije koje su doslovno nabujale zadnje dvije godine.

Duboko sam ubijeđen da je nerealno očekivati da ‘čarobna ruka’ tržišta i kapitala automatski dovede do slobodnijih, pravednijih i demokratskih društava na Balkanu.

  • Kompromis

Inicijativa o zajedničkom tržistu, kao i bilo koja druga inicijativa u domenu ekonomskog razvoja, mora biti popraćena jasnom politikom zasnovanom na vrijednostima demokratije (pravne države), slobode i jednakopravnosti.

Tu ne smije biti kompromisa.

Prihvatanje prazne retorike demokratije i institucionalizma bez života te demokratske mimikrije koju tako često viđamo u regiji u zadnje vrijeme te u isto vrijeme tolerisanje to autoritarnog koda načina vladanja državama mogu od Balkana napraviti brisani prostor između Zapada i Istoka, doslovnu jednu ničiju zemlju punu nepravde i gnjeva koja u svakom momentu može eksplodirati.

XS
SM
MD
LG