Dostupni linkovi

Poginula dvojica podoficira Vojske Srbije


Ilustracija
Ilustracija
Pogibija dvojice podoficira Vojske Srbije na Kopaoniku, koja se dogodila mesec i po nakon nesreće u kojoj je stradalo dvoje kadeta, još jednom je otvorila pitanje kakva je bezbednost u vojsci i zbog čega dolazi do ovakvih incidenata.

U eksploziji zaostale kasetne bombe na Pančićevom vrhu na Kopaoniku poginuli su stariji vodnik prve klase Nebojša Milić (37) i stariji vodnik Slaviša Marković (36) iz Prokuplja, saopštilo je Ministarstvo odbrane Srbije.

Ljubiša Diković, načelnik Generalštaba Vojske Srbije, po dolasku na Kopaonik izjavio je da na početku istrage još ne može da se govori o razlozima pogibije dvojice podoficira i rekao da preuzima odgovornost za ovu nesreću.

“Istraga će utvrditi sve detalje, ali odgovoran sam ja. Ja sam odgovoran i zamoliću ministra odbrane da utvrdi moju odgovornost za ovo sve. Jer, jednostavno ljudi nam rade u takvim uslovima, izvršavaju takve zadatke, i ne mogu da ne osećam odgovornost za ovo što se desilo”, kaže Ljubiša Diković.

Ovo je prvi put da je neko iz vrha vojske direktno i javno progovorio o odgovornosti u slučaju nesreća, ali će zaključke o tome i okolnostima pod kojima se dogodila eksplozija doneti hitna istraga koju je naredio ministar odbrane.

Odmah nakon nesreće saopšteno je da su dvojica podoficira stradala prilikom raščišćavanju terena od minsko-eksplozivnih sredstava, koje je sprovodjeno na osnovu ugovora Komande Vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane sa Kontrolom letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) radi izgradnje zaštitne ograde oko vojnog objekta na Kopaoniku.

Petar Mihajlović, direktor Centra za razminiranje Srbije, izjavio je za RSE da se nesreća dogodila se u krugu vojnog objekta koji je 1999. bio izložen čestim bombardovanjima NATO snaga.

“Verujem da pripadnici vojske preduzimaju sve da teren koji je pod njihovom kontrolom očiste na bezbedan način. Međutim, u razminiranju su nesreće moguće i pored svih mera koje se preduzimaju”, kaže Petar Mihajlović.

Pogibija vojnih podoficira na Pančićevom vrhu je druga teška nesreća u Vojsci Srbije za manje od dva meseca, jer je tokom vežbe od eksplozije bojevog projektila 18. juna na vojnom poligonu na Pasuljanskim livadama kod Ćuprije poginulo dvoje kadeta Vojne akademije, dok je sedmoro povređeno.

Niz nesreća

Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže za naš program da se ovi slučajevi moraju što pre rasvetliti da bi se utvrdili eventualni propusti, ali naglašava da je posao deminera u vrhu liste najrizičnijih.

„Čak i ako sve činite kako treba, po proceduri, uvek radite sa sredstvima za koja ne znate kog momenta mogu da se samoaktiviraju. Lista potencijalnih rizika u tom poslu je veoma dugačka. I zaista ne vidim neku direktnu vezu izmedju incidenata na Kopaoniku i Pasuljanskim livadama. Mislim da nije reč o nekom poremećaju u funkcionisanju oružanih snaga, nečemu što bi sada moglo da bude prepoznato kao problem kako bi preventivno moglo da se deluje da bi se ubuduće sprečile ovakve nesreće. To je ono što je najveći problem u ova dva incidenta“, ocenjuje Radić.

"Moguće je da je do ovih incidenata došlo delom i zbog propusta u obuci i vojnom obrazovanju", ocenjuje Filip Ejdus.

Proteklih godina u Srbiji se dogodio niz teških nesreća u kojima su poginuli pripadnici vojske. Pilot Ištvan Kanas poginuo je 2008. kada se na aerodromu u Batajnici srušio avion supergaleb G-4 kojim se pripremao za aeromiting. Naredne godine u udesu aviona Mig-29 na istom aerodromu poginuli su pilot Rade Ranđelović i vojnik Milan Ulemek, dok je prošle godine jedan vojni padobranac preminuo tokom obuke.

Filip Ejdus, iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, kaže da ovaj niz nesreća u vojsci treba da bude ozbiljno upozorenje nadležnima koji vode računa o bezbednosti.

“To ukazuje na jednu situaciju koja nije baš sjajna u čitavom sistemu odbrane. Moguće je da je do ovih incidenata došlo delom i zbog propusta u obuci i vojnom obrazovanju. Još nije rasvetljena nesreća na Pasuljanskim livadama, posle čega se desila nova pogibija, i to je svakako veliki izazov za novo rukovodstvo u Ministarstvu odbrane koje mora brzo i temeljno da preispita odgovornost za sve ove slučajeve”, naglašava Ejdus.

Poslednja nesreća na Kopaoniku dogodila se dve godine od početka primene Oslo procesa, međunarodnog Sporazuma o zabrani kasetnih bombi koji Srbija još nije potpisala.

Slađan Vučković, Ban advokat organizacije Handicap international, smatra da Srbija toj konvenciji mora da pristupi što pre:

„Problem sa kasetnim bombama je ogroman u celom svetu. Mnogo su opasne jer 95 odsto stradalih od tih bombi su civili. Zemljama koje potpišu ugovor medjunarodna zajednica finansijski pomaže da očiste delove teritorije koji su kontaminirani kasetnim bombama. I zato je važno da Srbija ratifikuje tu konvenciju, da više ne bi postojala opasnost od kasetnih bombi.“

Kasetnom municijom koju je NATO izbacio tokom bombardovanja Srbije 1999. kontaminirano je preko 220 lokacija u 16 opština u Srbiji, odnosno 14 miliona kvadratnih metara, ali to nije jedini problem sa eksplozivnim sredstvima jer se dogadjaju i nesreće u vojnim skladištima. U eksploziji u magacinu kasarne “7. jul” u Paraćinu 2006. eksplodiralo je oko 3,5 hiljade tona municije i tada su povređene 22 osobe.

Filip Ejdus zaključuje da je najvažnije utvrditi odgovornost za takve događaje:

“I samo ukoliko se prevaziđe kultura nekažnjivosti koja je ranije karakterisala sistem odbrane tek tada bi mogli da govorimo o postavljanju nekih novih osnova za bezbednije funkcionisanje.”
XS
SM
MD
LG