U BiH je u prošloj godini dodijeljeno oko 564 miliona KM državne pomoći privrednim subjektima sa različitih nivoa vlasti, što iznosi oko 2,1 odsto bruto društvenog proizvoda. Međutim, ta pomoć se često dijeli prema političkom i stranačkom ključu, a vrlo često se koristi i za spasavanje velikih gubitaša u svrhu kupovine socijalnog mira.
Na okruglom stolu održanom 18. decembra u Banjaluci pod nazivom "Reforma i modernizacija državne pomoći kao pretpostavka ekonomskog razvoja", istaknuto je da ta pomoć mora da se dijeli samo onim privrednim subjektima koji mogu generisati nova radna mjesta i rast BDP-a, te su se mogla čuti i iskustva Hrvatske, koja je kao članica EU, mnogo ranije ušla u reformu dodjele državne pomoći.
Kompletan sistem državne pomoći u BiH uveden je po zahtjevu Evropske unije, i jedna je od obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U Bosni i Hercegovini su do sada dominirale pomoći dodijeljene u obliku subvencija, međutim gledajući iznos dodijeljene pomoći u prošloj godini koji je veći od 560 miliona KM, postavlja se pitanje kako se dijeli takva pomoć kada se ne vide jasni rezultati ekonomskog rasta. Prema riječima Radmile Mihić, člana Savjeta za državnu pomoć BiH, upravo reformom državne pomoći obezbijediće se transparentnost u njenoj dodjeli u skladu sa stvarnim potrebama privrede.
„Državne pomoći su uglavnom ona budžetska sredstva koja se u formi različitih subvencija, grantova, podrške zapošljavanju, podrške izvozu, podrške za uvođenje ISO standarda dodjeljuju različitim privrednim subjektima. Bitno je da ta dodjela državne pomoći bude transparentna, da bude po jasno utvrđenim kriterijima, da nemamo slučajeve da neka preduzeća pomoć dobijaju po političkoj ili nekoj drugoj liniji, već da to zaista pokušamo staviti u okvire koji su jednaki i omogućavaju ista prava za sve.“
Problem formiranja novih institucija i prenošenja nadležnosti sa entiteta na državu, do sada je izazivao brojne političke konflikte koji su zaustavljali procese na putu ka Evropskoj uniji. Da se i ovaj proces ne bi stopirao, reformom sistema državne pomoći neće biti potrebno formirati posebnu instituciju na nivou BiH, već će taj posao, kao i do sada, obavljati već postojeće institucije, ističe Mihićeva.
„Implementacioni organi za Zakon o sistemu državne pomoći su Vlada Republike Srpske, Vlada Federacije BiH, Savjet ministara i Brčko Distrikt. Na nivou implementacionih organa mi već dvije godine radimo prema Evropskoj uniji godišnji izvještaj o popisu državne pomoći. Mi evidentiramo kako izgleda ta državna pomoć, i ona ima određenu formu registra.“
Ekonomista Centra za politike i upravljanje, Goran Dostić, kaže da se u reformi državne pomoći treba voditi preporukama EU, to jeste, državnu pomoć treba usmjeravati u privatni sektor, a ne finansirati javna preduzeća koja su konstantno u gubicima.
„Evropska unija ima strategiju državne pomoći koja podrazumijeva smanjenje pomoći u industrijske sektore, u tzv. vertikalne industrijske sektore, a povećanje pomoći u horizontalne sektore, pod kojim se podrazumijevaju mala i srednja preduzeća, inovativni biznis, obrazovanje itd. Dakle, upravo u tom smislu, smanjenje državne pomoći nesolventnim budžetskim korisnicima i privrednim subjektima, a povećanje pomoći malim preduzećima i inovativnom biznisu.“
Prema posljednoj analizi popisa državne pomoći, BiH ne zaostaje puno u odnosu na zemlje centralne i jugoistočne Evrope, ali je potrebno izvršiti sistematizaciju iste, da bi se znalo u koje sektore i za koje namjene ta pomoć odlazi, ističe Dostić.
„Kod nas je problem što nemamo dobru sistematizaciju popisa; dosta državne pomoći se vodi kao 'ostalo' jer prosto ne možemo da definišemo tu pomoć, da li je pomoć za horizontalni sektor, da li je pomoć u industrijski sektor. To zapravo govori o tome da imamo loše administrativne kapacitete. Trebamo raditi na administrativnim kapacitetima, tako da naše institucije znaju šta treba da rade.“
Iskustva koja je Republika Hrvatska imala u reformi sistema dodjele državne pomoći, u mnogome mogu olakšati taj proces u BiH, prije svega u institucionalnom smislu, jer je potrebno preći mnogo administrativnih prepreka da bi taj proces bio uspješan, kaže zamjenik direktora Sektora za državnu podršku u Agenciji za zaštitu tržišnog nadmetanja Hrvatske, Marko Maček.
„Treba prenijeti tu legislativu koja je velika, opširna, i koja onda daje okvir za uspostavu cijelog sustava, a mislim da je jednako važno uspostaviti kapacitete. To je – prije svega – imati jedno neovisno, jako tijelo, regulatora koji će odlučivati o državnim pomoćima i koji će provoditi cijelu politiku državne pomoći u Bosni i Hercegovini.“
Poslovna zajednica mora biti spremna na to da se ne mogu samo spašavati preduzeća koja su u problemima, već treba podržavati dobra preduzeća koja imaju kvalitetne projekte i donose ekonomski razvoj. Iako je proces reforme dodjele državne pomoći u Hrvatskoj već daleko odmakao, i dalje postoji stav da se državnom pomoći može kratkoročno kupiti socijalni mir, iako to nije svrha tih sredstava, ističe Maček.
„Svi znamo da se državnim pomoćima gase mnogi požari, pogotovo kad se radi o poduzećima koja su u teškoćama i kada treba spasiti radna mjesta, kad se radi o poduzećima u kojima plaće nisu dugo isplaćene – onda su državne pomoći savršen instrument kako sačuvati i socijalni i politički mir. Ja često kažem da su državne pomoći, po meni, i politička i socijalna komponenta, a ne toliko ekonomska. Mislim da taj proces još uvijek traje u Hrvatskoj i da će i trajati.“
Na okruglom stolu održanom 18. decembra u Banjaluci pod nazivom "Reforma i modernizacija državne pomoći kao pretpostavka ekonomskog razvoja", istaknuto je da ta pomoć mora da se dijeli samo onim privrednim subjektima koji mogu generisati nova radna mjesta i rast BDP-a, te su se mogla čuti i iskustva Hrvatske, koja je kao članica EU, mnogo ranije ušla u reformu dodjele državne pomoći.
Kompletan sistem državne pomoći u BiH uveden je po zahtjevu Evropske unije, i jedna je od obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U Bosni i Hercegovini su do sada dominirale pomoći dodijeljene u obliku subvencija, međutim gledajući iznos dodijeljene pomoći u prošloj godini koji je veći od 560 miliona KM, postavlja se pitanje kako se dijeli takva pomoć kada se ne vide jasni rezultati ekonomskog rasta. Prema riječima Radmile Mihić, člana Savjeta za državnu pomoć BiH, upravo reformom državne pomoći obezbijediće se transparentnost u njenoj dodjeli u skladu sa stvarnim potrebama privrede.
„Državne pomoći su uglavnom ona budžetska sredstva koja se u formi različitih subvencija, grantova, podrške zapošljavanju, podrške izvozu, podrške za uvođenje ISO standarda dodjeljuju različitim privrednim subjektima. Bitno je da ta dodjela državne pomoći bude transparentna, da bude po jasno utvrđenim kriterijima, da nemamo slučajeve da neka preduzeća pomoć dobijaju po političkoj ili nekoj drugoj liniji, već da to zaista pokušamo staviti u okvire koji su jednaki i omogućavaju ista prava za sve.“
Problem formiranja novih institucija i prenošenja nadležnosti sa entiteta na državu, do sada je izazivao brojne političke konflikte koji su zaustavljali procese na putu ka Evropskoj uniji. Da se i ovaj proces ne bi stopirao, reformom sistema državne pomoći neće biti potrebno formirati posebnu instituciju na nivou BiH, već će taj posao, kao i do sada, obavljati već postojeće institucije, ističe Mihićeva.
„Implementacioni organi za Zakon o sistemu državne pomoći su Vlada Republike Srpske, Vlada Federacije BiH, Savjet ministara i Brčko Distrikt. Na nivou implementacionih organa mi već dvije godine radimo prema Evropskoj uniji godišnji izvještaj o popisu državne pomoći. Mi evidentiramo kako izgleda ta državna pomoć, i ona ima određenu formu registra.“
Ekonomista Centra za politike i upravljanje, Goran Dostić, kaže da se u reformi državne pomoći treba voditi preporukama EU, to jeste, državnu pomoć treba usmjeravati u privatni sektor, a ne finansirati javna preduzeća koja su konstantno u gubicima.
„Evropska unija ima strategiju državne pomoći koja podrazumijeva smanjenje pomoći u industrijske sektore, u tzv. vertikalne industrijske sektore, a povećanje pomoći u horizontalne sektore, pod kojim se podrazumijevaju mala i srednja preduzeća, inovativni biznis, obrazovanje itd. Dakle, upravo u tom smislu, smanjenje državne pomoći nesolventnim budžetskim korisnicima i privrednim subjektima, a povećanje pomoći malim preduzećima i inovativnom biznisu.“
Prema posljednoj analizi popisa državne pomoći, BiH ne zaostaje puno u odnosu na zemlje centralne i jugoistočne Evrope, ali je potrebno izvršiti sistematizaciju iste, da bi se znalo u koje sektore i za koje namjene ta pomoć odlazi, ističe Dostić.
„Kod nas je problem što nemamo dobru sistematizaciju popisa; dosta državne pomoći se vodi kao 'ostalo' jer prosto ne možemo da definišemo tu pomoć, da li je pomoć za horizontalni sektor, da li je pomoć u industrijski sektor. To zapravo govori o tome da imamo loše administrativne kapacitete. Trebamo raditi na administrativnim kapacitetima, tako da naše institucije znaju šta treba da rade.“
Iskustva koja je Republika Hrvatska imala u reformi sistema dodjele državne pomoći, u mnogome mogu olakšati taj proces u BiH, prije svega u institucionalnom smislu, jer je potrebno preći mnogo administrativnih prepreka da bi taj proces bio uspješan, kaže zamjenik direktora Sektora za državnu podršku u Agenciji za zaštitu tržišnog nadmetanja Hrvatske, Marko Maček.
„Treba prenijeti tu legislativu koja je velika, opširna, i koja onda daje okvir za uspostavu cijelog sustava, a mislim da je jednako važno uspostaviti kapacitete. To je – prije svega – imati jedno neovisno, jako tijelo, regulatora koji će odlučivati o državnim pomoćima i koji će provoditi cijelu politiku državne pomoći u Bosni i Hercegovini.“
Poslovna zajednica mora biti spremna na to da se ne mogu samo spašavati preduzeća koja su u problemima, već treba podržavati dobra preduzeća koja imaju kvalitetne projekte i donose ekonomski razvoj. Iako je proces reforme dodjele državne pomoći u Hrvatskoj već daleko odmakao, i dalje postoji stav da se državnom pomoći može kratkoročno kupiti socijalni mir, iako to nije svrha tih sredstava, ističe Maček.
„Svi znamo da se državnim pomoćima gase mnogi požari, pogotovo kad se radi o poduzećima koja su u teškoćama i kada treba spasiti radna mjesta, kad se radi o poduzećima u kojima plaće nisu dugo isplaćene – onda su državne pomoći savršen instrument kako sačuvati i socijalni i politički mir. Ja često kažem da su državne pomoći, po meni, i politička i socijalna komponenta, a ne toliko ekonomska. Mislim da taj proces još uvijek traje u Hrvatskoj i da će i trajati.“
