Bosna i Hercegovina godišnje izdvaja oko 200 milijuna eura za državnu pomoć, ali najveći dio tog novca završava u subvencioniranju javnih poduzeća i pokrivanju njihovih višemilijunskih gubitaka, pokazuju izvještaji o državnoj pomoći koje je analizirao Radio Slobodna Evropa.
Za razliku od zemalja Europske unije, poput Njemačke i Francuske, koje državnu pomoć koriste za razvoj novih industrija, zelenu tranziciju i tehnološke inovacije, BiH najveći dio javnog novca usmjerava prema sektorima koji bez kontinuiranih subvencija teško mogu opstati.
Prema podacima iz analiziranih izvještaja, gotovo polovica ukupne državne pomoći u BiH odnosi se na takozvane usluge od općega ekonomskog interesa, a među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća, te javni prijevoz.
Samo u posljednjih pet godina iz entitetskih, kantonalnih i općinskih proračuna isplaćeno je više od 1,1 milijarde eura subvencija i grantova.
Za tehnološki razvoj, istraživanje i inovacije u istom razdoblju izdvojeno je svega oko 60.000 eura.
Ako se tome pridodaju transferi koje javne kompanije isplaćuju povezanim društvima koje su u njihovom vlasništvu, ukupni iznos državne pomoći premašuje milijardu eura godišnje.
"Zemlje EU državnu pomoć koriste kako bi stvorile novu vrijednost i povećale konkurentnost. U BiH se pomoć uglavnom koristi kako bi se spriječio kolaps postojećih sistema", rekao je za RSE umirovljeni profesor ekonomije Rajko Tomaš.
Tomaš kaže kako ideja državne pomoći sama po sebi ima smisla, "ali kako mi to u BiH radimo, baš i nema".
"O tome sam godinama pisao i govorio, pokušavao nešto promijeniti, ali bez uspjeha. Vidim da se sistam kreće u potpuno drugom smjeru", rekao je Tomaš za RSE, koji je bio i član vijeća koje bi trebalo nadgledati dodjelu državne pomoći u BiH.
Zašto nema preciznih podataka?
Državnu pomoć u BiH mogu dodjeljivati hiljade institucija, od ministarstava i općina do javnih fondova, zavoda i agencija.
Ne postoji jedinstven i transparentan pregled ukupnih subvencija, grantova i drugih oblika pomoći koje završavaju kod javnih, ali i privatnih poduzeća.
Objava službenih izvještaja kasni godinama i oni često ne sadrže podatke o krajnjim korisnicima pomoći niti precizne iznose dodijeljenih sredstava.
Entitetska ministarstva još nisu objavila podatke za 2025., dok je Vijeće za državnu pomoć BiH posljednji dostupni izvještaj objavilo za 2023. godinu.
Reforma sustava državne pomoći jedan je od uvjeta koje je Europska komisija postavila BiH u procesu otvaranja pristupnih pregovora s Europskom unijom, uključujući jačanje kontrole nad dodjelom pomoći i veću transparentnost.
Prema zakonu, Vijeće za državnu pomoć BiH mora unaprijed odobriti programe državne pomoći prije nego što ih provedu vlade, ministarstva ili lokalne vlasti. U slučaju sumnje na nezakonitu pomoć, Vijeće može pokrenuti istragu i naložiti povrat sredstava.
U proteklih pet godina Vijeće je to naložilo sedam puta, a pet slučajeva završilo je u dugogodišnjim sudskim procesima, nakon žalbi vlada i ministarstava.
Osam članova Vijeća imenuju entitetske vlasti prema nacionalnom ključu, a odluke se donose konsenzusom, što u praksi omogućuje političke blokade i veto mehanizme, slično modelu odlučivanja u Konkurencijskom vijeću BiH.
Niže razine vlasti državnu pomoć često ne prijavljuju ili je ne prikazuju jasno u izvještajima o izvršenju proračuna, na što se upozorava i u revizorskim izvještajima za Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
Neki kantoni javno objavljuju samo imena korisnika, ali ne i iznose dodijeljene pomoći.
Jedinstveni javni registar korisnika državne pomoći u BiH ne postoji.
Za inovacije nula eura
Prema podacima iz entitetskih izvještaja o državnoj pomoći, od 2020. do 2024. godine u BiH nije izdvojen nijedan euro za istraživanje, razvoj i inovacije.
Istodobno su deseci milijuna eura godišnje usmjeravani prema javnim poduzećima i sektorima s dugogodišnjim financijskim problemima.
Među najvećim korisnicima pomoći nalaze se željeznice, poštanska i komunalna poduzeća te javni prijevoz u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.
Financijski izvještaji tih kompanija pokazuju da značajan dio prihoda ostvaruju upravo iz proračunskih subvencija, dok najveći dio rashoda odlazi na plaće zaposlenih.
Pošte Srpske su, primjerice, tijekom posljednjih pet godina iz entitetskog proračuna primile oko 2,5 milijuna eura pomoći pod obrazloženjem "pružanja usluga od općega interesa".
U istom razdoblju broj zaposlenih povećan je za više od 200 radnika, a troškovi njihovih plaća procjenjuju se na oko 12 milijuna eura, prema izvještajima o poslovanju.
Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske SWOT, kaže da dio subvencija javnim poduzećima ima socijalnu funkciju jer zakon obvezuje pošte da održavaju poslovnice i u nerentabilnim ruralnim područjima kako bi građani mogli podizati mirovine i plaćati račune.
"I to ima smisla. Ali, kod subvencija željeznicama se postavlja pitanje njihove održivosti. Nema nikakve strategije razvoja saobraćaja niti industrijskih strategija, a one bi trebale da budu usklađene. Ta agonija se samo produžava, a novac se baca u jamu bez dna već dvadesetak godina. Tu se radi o održavanju socijalnog mira, ljudi se zapošljavaju", kazao je Grabovac za RSE.
Nakon zatvaranja više rudnika i gašenja proizvodnje u ArcelorMittal Zenica, nekada jednim od najvećih klijenata željeznica u BiH, Grabovac smatra da će ekonomska opravdanost daljnjih ulaganja u željeznički sektor biti još upitnija.
Vlasti Federacije BiH trenutačno pokušavaju pronaći rješenje za Željezara Zenica, koja je više od dva desetljeća u privatnom vlasništvu, a čiji dug iznosi oko 175 milijuna eura i nalazi se na rubu stečaja.
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, koja je u vlasništvu Federacije BiH, tijekom posljednjih 15 godina uložila je oko 383 milijuna eura u sedam rudnika ugljena.
Dugovi tih rudnika u međuvremenu su premašili 610 milijuna eura, proizvodnja ugljena pada, a BiH istodobno povećava uvoz električne energije i ugljena.
Zračna luka u Mostaru je u 2024. godini imala oko pet milijuna eura prihoda i rashoda te je poslovala gotovo bez dobiti.
Na plaće sedamdesetak zaposlenih potrošeno je oko 1,3 milijuna eura, dok su prihodi od aerodromskih usluga iznosili oko 860.000 eura.
Ostatak "prihoda" aerodroma koji je u gradskom vlasništvu činile su subvencije i financijska pomoć različitih razina vlasti.
Službeni podaci pokazuju i da državnu pomoć u BiH dobivaju profitabilne kompanije. Igman i Unis Ginex, proizvođači municije u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH, primali su poticaje za zapošljavanje unatoč višemilijunskim prihodima, prema podacima, prema izvještajima Sarajevske burze.
Kada je riječ o pomoći pojedincima i privatnim kompanijama, potpore i subvencije dodjeljuju vlade i ministarstva dva entiteta, deset kantona te 143 grada i općine, uglavnom kroz zasebne programe. Riječ je o desecima tisuća pojedinačnih malih iznosa, najčešće od nekoliko hiljada do 200.000 eura.
Najveći pojedinačni iznosi državne pomoći izdvajaju se za poljoprivredu, iako BiH uvozi između 80 i 92 posto hrane, ovisno o godini.
Federacija BiH za poljoprivredne poticaje u 2025. godini izdvojila je 93 milijuna eura, dok je za 2026. planirano 97 milijuna eura. U Republici Srpskoj tijekom 2025. godine za poticaje je izdvojeno 92 milijuna eura, a isti iznos planiran je i u proračunu za 2026. godinu.
Poticaj iz entitetskog budžeta može dobiti mljekar koji se registrira i ima tri, a iz kantonalnog budžeta ako ima dvije muzne krave.
Što je cilj EU, a što BiH?
U Europskoj uniji jedan od ključnih kriterija za odobravanje državne pomoći jest "poticajni učinak". Država mora dokazati da bi se određena investicija, projekt ili razvojna aktivnost teško realizirali bez subvencije.
Ekonomisti upozoravaju da se u BiH takve procjene uglavnom ne provode, iako napominju da je teško usporediti BiH s najvećim europskim ekonomijama.
"Prema teoriji liberalne ekonomije, državne subvencije ne bi trebale biti česta praksa jer remete funkcionisanje osnovnih mehanizama tržišne privrede", rekao je za Radio Slobodna Evropa Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske "SWOT".
Grabovac ističe da su globalna financijska kriza, pandemija koronavirusa i geopolitički sukobi posljednjih godina doveli do snažnijih državnih intervencija čak i u tradicionalno liberalnim ekonomijama kao što su SAD, Velika Britanija ili Njemačka, a ne samo u socijalističkim zemljama kao što je Kina ili nerazvijenim poput BiH.
Prema njegovim riječima, ključna razlika je u tome što one državnu pomoć koriste za razvoj tehnologija budućnosti i stvaranje novih tržišta, kroz međusobno koordinirane politike i jasno definirane ciljeve.
"I kod nas se grantovi daju za neke industrije ili socijalne grupe kao što su mladi, ali nažalost u velikoj većini slučajeva ti grantovi ne budu svrsishodno upotrijebljeni, već se daju tamo gdje je to politički profitabilno ili zarad drugih ciljeva", kaže Grabovac.
BiH, za razliku od Njemačke ili Francuske, ima slabiju industrijsku koja je uglavnom naslijeđena još iz razdoblja bivše Jugoslavije, visoku ovisnost o javnom sektoru i složen sistem uređenja s više razina vlasti.
Velike europske kompanije poput Airbusa, BMW-a i Michelina sudjeluju u zajedničkim projektima razvoja vodikovih tehnologija, baterija za električne automobile i kompjuterskih čipova, koje EU smatra ključnima za buduću konkurentnost.
Takvi programi u BiH ne postoje.