Carolyn Rice, BBC (Ena Stevanović)
Zaboravite na tablu i kredu, spakujte knjige, udžbenike i školski pribor jer vam oni u učionici budućnosti više neće biti potrebni.
Prostorija puna učenika od kojih svaki ima vlastiti tablet i kojima predaje učitelj koji je oduševljen društvenim mrežama je sve što je potrebno za stvaranje budućih stručnjaka.
U jednoj norveškoj školi ovo nije samo vizija budućnosti. Ovo je sadašnjost.
Ann Michaelsen, nastavnica u srednjoj školi Sandvika u predgrađu Osla je pozvana na Bett, najveći svjetski tehnološki sajam iz oblasti obrazovanja koji se održava u Londonu kako bi podijelila svoje ideje sa ostalim nastavnicima.
„Društveni mediji su prije svega mjesto za međusobno povezivanje, što radimo svaki dan van škole i posla, a ponekad i na poslu,“ kaže ona.
„Na većini mjesta nas ohrabruju na to da se povezujemo, škola je izgleda posljednje mjesto na kojem je to dozvoljeno.“
Digitalno obogaćivanje
Svaki učenik na satu engleskog gđe.Michaelsen uči kako da počne pisati svoj vlastiti blog. Učenici na blogu prezentiraju svoje radove koje drugi mogu komentirati i koje nastavnica ocjenjuje online.
„Ja uopće ne koristim udžbenike jer smatram da to ograničava vaš način podučavanja. Ja postavim nešto na svoj blog i kažem učenicima: ‘Ovo ćemo danas raditi.'“
Cilj ove metode je, kako kaže, stvoriti „digitalno bogato“ okruženje u kojem su i učenici i učionica stalno online, što omogućava učenicima da budu kreativni i da dođu do vlastitih otkrića umjesto da slijede nastavnika.
Ova škola također koristi Quadblogging, softver koji omogućava da se četiri škole povežu online kako bi učenici komunicirali i komentirale blogove jedni drugih.
„Ovo je jako uzbudljivo jer možemo čitati, komentirati i razmjenjivati informacije sa učenicima iz drugih zemalja,“ kaže Haaken Bakker, sedamnaestogodišnja učenica škole Sandvika.
Inovativne ideje
Učenici dobivaju upute putem grupne facebook stranice. Biti član grupe znači da se gđa. Michaelsen ne mora baviti škakljivim pitanjem zahtijeva njenih učenika za facebook prijateljstvom jer svi mogu međusobno komunicirati unutar grupe bez da prvo moraju postati facebook prijatelji.
Twitter se koristi kako bi učenici dobili inspiraciju od učenika i nastavnika širom svijeta.
„Ako ste nastavnik engleskog, a ne koristite Twitter mnogo toga propuštate,“ objašnjava ona.
„Nastavnici dijele zanimljive i inovativne ideje. Ja na svom news feedu imam ljude iz SAD-a, Južne Afrike, Novog Zelanda i mogu zamoliti ljude širom svijeta za pomoć.“
Ova škola također koristi Skype i povezana je sa školama u Lesotu, Kini i Sjevernoj Americi.
„Koristimo ga kako bismo ih pitali o kulturološkim razlikama i koliko su njihovi životi različiti od naših,“ objašnjava Haaken.
Sandvika funkcionira po principu jedan na jedan pri čemu svaki učenik ima svoj tablet koji je priključen na internet.
Za Jima Watsona, nastavnika škole Burntwood u Wandsworthu u Velikoj Britaniji, dostupnost resursa poput onih u Sandviki je daleko od stvarnosti.
Ova škola već koristi sistem pod nazivom Word Wall (Zid riječi) koji omogućava njihovim učenicima da koristeći bežičnu tipkovnicu sudjeluju u aktivnostima na velikom bežičnom ekranu koji se nalazi u prednjem dijelu učionice.
Izašla je i nova verzija softvera u kojoj učenici koriste tablete, ali Burntwood trenutno nema tablete te pokušava razviti sistem u kojem će učenici nositi u školu svoje vlastite tablete.
Watson smatra da se sistem mora pozabaviti stavom nastavnika prema društvenim mrežama kako bi britanske učionice bile u rangu onih iz Sandvike.
„Svi su uplašeni. Već petnaest godina nastavnici u učionicama govore 'skloni taj telefon', a sada trebaju govoriti 'izvadi taj telefon'“.
Watson je na tzv. „ispitnoj klinici“ na Twitteru testirao svoju vlastitu metodu korištenja društvenih mreža u učionicama, gdje je svojim učenicima noć prije završnog ispita postavljao seriju pitanja i odgovora online.
On kaže da su reakcije bile pozitivne i da bi želio više koristiti ovakav model.
Razlika u godinama
Janet Crompton predaje mnogo mlađim učenicima u školi Leckhampton u Cheltenhamu i kaže da je tehnološki napredak zastrašujući čak i za nastavnike osnovnih škola.
„Nastavnici individualne nastave ne moraju biti toliko u tijeku, ali moraju biti otvoreni i spremni na nove ideje,“ kaže ona.
S time se slaže i Ann Michaelsen, posebno s obzirom na sve veću prisutnost društvenih medija i životima njenih učenika.
„Ako nastavnici ne znaju kako se nositi sa ovim stvarima, onda se ništa neće promijeniti. Ako učenici ne znaju kako to učiniti, onda će i oni biti konzervativni jednako kao i njihovi nastavnici,“ kaže ona.
Učenica Hanne Wiger želi reći ostalima šta za nju predstavlja ovakav način podučavanja.
„Mislim da ovo čini život lakšim, ako niste na nastavi, dovoljno je da budete online i ništa nećete propustiti,“ kaže ona.
Mogu li Haaken i Hanne sada zamisliti školu bez društvenih medija?
Obje su se nasmijale i odgovorile: „Ne, jednostavno ne.“
Zaboravite na tablu i kredu, spakujte knjige, udžbenike i školski pribor jer vam oni u učionici budućnosti više neće biti potrebni.
Prostorija puna učenika od kojih svaki ima vlastiti tablet i kojima predaje učitelj koji je oduševljen društvenim mrežama je sve što je potrebno za stvaranje budućih stručnjaka.
U jednoj norveškoj školi ovo nije samo vizija budućnosti. Ovo je sadašnjost.
Ann Michaelsen, nastavnica u srednjoj školi Sandvika u predgrađu Osla je pozvana na Bett, najveći svjetski tehnološki sajam iz oblasti obrazovanja koji se održava u Londonu kako bi podijelila svoje ideje sa ostalim nastavnicima.
„Društveni mediji su prije svega mjesto za međusobno povezivanje, što radimo svaki dan van škole i posla, a ponekad i na poslu,“ kaže ona.
„Na većini mjesta nas ohrabruju na to da se povezujemo, škola je izgleda posljednje mjesto na kojem je to dozvoljeno.“
Digitalno obogaćivanje
Svaki učenik na satu engleskog gđe.Michaelsen uči kako da počne pisati svoj vlastiti blog. Učenici na blogu prezentiraju svoje radove koje drugi mogu komentirati i koje nastavnica ocjenjuje online.
„Ja uopće ne koristim udžbenike jer smatram da to ograničava vaš način podučavanja. Ja postavim nešto na svoj blog i kažem učenicima: ‘Ovo ćemo danas raditi.'“
Cilj ove metode je, kako kaže, stvoriti „digitalno bogato“ okruženje u kojem su i učenici i učionica stalno online, što omogućava učenicima da budu kreativni i da dođu do vlastitih otkrića umjesto da slijede nastavnika.
Ova škola također koristi Quadblogging, softver koji omogućava da se četiri škole povežu online kako bi učenici komunicirali i komentirale blogove jedni drugih.
„Ovo je jako uzbudljivo jer možemo čitati, komentirati i razmjenjivati informacije sa učenicima iz drugih zemalja,“ kaže Haaken Bakker, sedamnaestogodišnja učenica škole Sandvika.
Inovativne ideje
Učenici dobivaju upute putem grupne facebook stranice. Biti član grupe znači da se gđa. Michaelsen ne mora baviti škakljivim pitanjem zahtijeva njenih učenika za facebook prijateljstvom jer svi mogu međusobno komunicirati unutar grupe bez da prvo moraju postati facebook prijatelji.
Twitter se koristi kako bi učenici dobili inspiraciju od učenika i nastavnika širom svijeta.
„Ako ste nastavnik engleskog, a ne koristite Twitter mnogo toga propuštate,“ objašnjava ona.
„Nastavnici dijele zanimljive i inovativne ideje. Ja na svom news feedu imam ljude iz SAD-a, Južne Afrike, Novog Zelanda i mogu zamoliti ljude širom svijeta za pomoć.“
Ova škola također koristi Skype i povezana je sa školama u Lesotu, Kini i Sjevernoj Americi.
„Koristimo ga kako bismo ih pitali o kulturološkim razlikama i koliko su njihovi životi različiti od naših,“ objašnjava Haaken.
Sandvika funkcionira po principu jedan na jedan pri čemu svaki učenik ima svoj tablet koji je priključen na internet.
Za Jima Watsona, nastavnika škole Burntwood u Wandsworthu u Velikoj Britaniji, dostupnost resursa poput onih u Sandviki je daleko od stvarnosti.
Ova škola već koristi sistem pod nazivom Word Wall (Zid riječi) koji omogućava njihovim učenicima da koristeći bežičnu tipkovnicu sudjeluju u aktivnostima na velikom bežičnom ekranu koji se nalazi u prednjem dijelu učionice.
Izašla je i nova verzija softvera u kojoj učenici koriste tablete, ali Burntwood trenutno nema tablete te pokušava razviti sistem u kojem će učenici nositi u školu svoje vlastite tablete.
Watson smatra da se sistem mora pozabaviti stavom nastavnika prema društvenim mrežama kako bi britanske učionice bile u rangu onih iz Sandvike.
„Svi su uplašeni. Već petnaest godina nastavnici u učionicama govore 'skloni taj telefon', a sada trebaju govoriti 'izvadi taj telefon'“.
Watson je na tzv. „ispitnoj klinici“ na Twitteru testirao svoju vlastitu metodu korištenja društvenih mreža u učionicama, gdje je svojim učenicima noć prije završnog ispita postavljao seriju pitanja i odgovora online.
On kaže da su reakcije bile pozitivne i da bi želio više koristiti ovakav model.
Razlika u godinama
Janet Crompton predaje mnogo mlađim učenicima u školi Leckhampton u Cheltenhamu i kaže da je tehnološki napredak zastrašujući čak i za nastavnike osnovnih škola.
„Nastavnici individualne nastave ne moraju biti toliko u tijeku, ali moraju biti otvoreni i spremni na nove ideje,“ kaže ona.
S time se slaže i Ann Michaelsen, posebno s obzirom na sve veću prisutnost društvenih medija i životima njenih učenika.
„Ako nastavnici ne znaju kako se nositi sa ovim stvarima, onda se ništa neće promijeniti. Ako učenici ne znaju kako to učiniti, onda će i oni biti konzervativni jednako kao i njihovi nastavnici,“ kaže ona.
Učenica Hanne Wiger želi reći ostalima šta za nju predstavlja ovakav način podučavanja.
„Mislim da ovo čini život lakšim, ako niste na nastavi, dovoljno je da budete online i ništa nećete propustiti,“ kaže ona.
Mogu li Haaken i Hanne sada zamisliti školu bez društvenih medija?
Obje su se nasmijale i odgovorile: „Ne, jednostavno ne.“