Dostupni linkovi

Spasavanje kajak kanu kluba u Doboju


Mensur Trbaković i Muris Suljić ispred kluba uništenog u poplavi 2014.

Čamce i vesla bivši i sadašnji kajakaši i kanuisti u Doboju, na sjeveru Bosne i Hercegovine, zamijenili su građevinskim kolicima, čekićima, pajserima i drugim alatima kako bi obnovili Kajak kanu klub „Val“.

Sredinom maja 2014. godine dobojski „Val“, uništila je poplava koja je devastirala ovaj grad.

Predio slikan očajem
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:05:42 0:00

Na obnovu su veslači čekali skoro punih sedam godina.

„Pokušavamo zbog nehata drugih ljudi da napravimo nešto što će ostati poslije nas. Gledali smo ovo sedam godina, nismo uspjeli ništa moljakujući bivše rukovodstvo. Na kraju smo se sastali i staru upravu razriješili dužnosti. Sad smo mi to uzeli u svoje ruke. Uveli smo simbolične članarine iz prostog razloga što neki izvor prihoda i ozbiljnost u klubu moraju biti. Prije toga nije bilo“, priča za RSE Srđan Ilić, predsjednik uprave KK Val.

Prije uklanjanja ostataka nekadašnjeg restorana veslači iz Doboja sa ruševne građevine su skidali stari crijep kojim namjeravaju pokrivati teretanu i buduće objekte. Oni žele popraviti i ponovo koristiti i oštećeni kajak, skoro jedini ostatak sportske opreme koji 15. maja 2014. nije odnijela nabujala rijeka Bosna.

“Naša želja je da osposobimo klub, nađemo adekvatnu opremu kako bi mogli izaći na vodu i trenirati, da vratimo klubu sjaj koji nekada imao“, kaže za RSE Muris Suljić iz Potkamena, naselja koje se nalazi u blizini kluba.

Suljić se u klub vratio poslije skoro punih 30 godina. U novu upravu izabrani su i nekadašnji članovi i rukovodioci koji su zaslužni za neke od najvećih uspjeha dobojskog „Vala“ do početka devedesetih godina prošlog vijeka.

„Bio sam u užoj konkurenciji za reprezentaciju Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine, sa klupskim kolegom Aleksandrom Đurićem i sa još dvojicom prijatelja iz Maglaja, za Olimpijske igre u Barseloni 1992. godine. Imali smo pripreme 91. na Igmanu i u januaru 92. na Jahorini. Zadnje kontrolno mjerenje imali smo u Beogradu negdje oko 20. marta 92. godine. Bili smo tri dana i poslije toga je nastao haos. Više nisam nigdje ni otišao. Došao je taj nesretni rat. Dobijao sam pozive i tokom devedesetih da nastupim za reprezentaciju BiH na Svjetskom prvenstvu u Duisburgu u Njemačkoj. Nisam nastupio zbog ratnih dejstava i finansijskih sredstava. Sad su me momci pozvali da krenemo sa čišćenjem klupskih prostorija“, priča Suljić.

Prije uklanjanja ostataka nekadašnjeg restorana veslači iz Doboja sa ruševne građevine (na fotografiji) su skidali stari crijep kojim namjeravaju pokrivati teretanu i buduće objekte
Prije uklanjanja ostataka nekadašnjeg restorana veslači iz Doboja sa ruševne građevine (na fotografiji) su skidali stari crijep kojim namjeravaju pokrivati teretanu i buduće objekte

U „Valu“ je ponovo i Mensur Trbaković, bivši kajakaš i trener, koji je licencu za taj posao dobio 1965. godine. On je i savezni sudija, a bio je i selektor BiH tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

„Mi smo prvi klub u Doboju, otkako, znači, postoji sport u Doboju. Bili smo i prvaci bivše države. Meni je drago da je nova klupska garnitura pokrenula stvari. Ja sam tu da im pomognem i da ih povežem pošto sam ostao dobar sa svim tim kajakaškim klubovima širom bivše zemlje“, navodi za RSE Trbaković.

Bivši i sadašnji članovi „Vala“ bili su povezani i prije susreta na gradilištu.

„Mi smo bili u kontaktu i kad nije klub postojao. Mislim da nikad nije bio izgubljen kontakt između članova kluba. U kontaktu smo i preko društvenih mreža“, kaže Srđan Ilić.

Iz Vala do Singapura

Mnogi članovi kluba žive i u Hrvatskoj, Holandiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji i drugim državama.

Za obnovu kluba saznao je i bivši kanuista Aleksandar Đurić. On danas živi u Singapuru.

„Pokušat ću da im pomognem u obnovi. Neću sad da obećavam kule i gradove i da na kraju ne bude ništa. U Singapuru radim u Ministarstvu sporta i ovdje imaju jak kajak kanu klub. Blizu su mi. Sigurno ću nastojati da im što više pomognem da se što prije obnovi klub, da krene s radom što prije“, kaže za RSE Đurić.

Aleksandar Đurić je postao najpoznatiji član dobojskog kajak kanu kluba. U ljeto 1992. veslao je pod zastavom BiH na Olimpijadi u Barseloni. Na putu do olimpijskog sela tada je iz Mađarske putovao i autostopom.

„To je bila moja želja da idem na Olimpijadu. Niko me nije nagovorio niti me natjerao. Drago mi je da sam to uradio za Bosnu i Hercegovinu. U njoj sam rođen. Nigdje drugo se nisam rodio. Niko me neće natjerati da drukčije razmišljam, Znam ko su mi prijatelji. Odrastao sam u tom „Valu“. Volio bih da klub u budućnosti privuče dosta momaka i cura. Spreman sam da novoj garnituri ponudim neke ideje poput pokretanja škole kajaka. Ne može se raditi sa samo 20 ljudi u klubu“, dodaje Đurić.

Aleksandar Đurić je 1992. veslao je pod zastavom BiH na Olimpijadi u Barseloni (na fotografiji Đurić na Olimpijadi)
Aleksandar Đurić je 1992. veslao je pod zastavom BiH na Olimpijadi u Barseloni (na fotografiji Đurić na Olimpijadi)

Život od Doboja do Singapura Aleksandra Đurića opisan je u autobiografskoj knjizi koju namjerava promovirati u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Doboju. Đurić je iz naselja Lipac. Veliki broj veslača u Doboju bio je iz tog naselja. Njima je rijeka Bosna bila bliža i privlačnija od fudbalskog, rukometnog i drugih terena.

U Lipcu i danas živi Srđan Joskić. Za RSE kaže da ga je obradovalo što se početak obnove kluba, iz kojeg nosi lijepa sjećanja, pomjerio s mrtve tačke.

„Drago mi je da su pojavili momci koji hoće da pomognu klubu. Vjerujte mi da mi je drago i da drhtim od radosti dok ovo gledam. Ne znam zašto ranije nije bilo želje i volje za ovim. Kao djeca od 11 -12 godina brat Željko i ja smo došli u klub. Brat sada radi u Italiji i dan danas vesla. Svi smo znali plivati, ali roditelji su se iz početka bojali za nas gdje smo i šta smo. Poslije su upoznali pokojnog babu Fehima, tako smo ga zvali, (Fehim Hodžić, dugodišnji trener i predsjednik KK Val od pedesetih do osamdesetih godina 20. vijeka, op.a.) i vidjeli da je to zdravo i da možemo putovati po svijetu“, priča Joskić.

„Nama je ovaj klub“, nastavlja, „omogućio da putujemo“.

„Naši roditelji nisu imali novaca da nas šalju po Beogradu, Zagrebu ili u Mađarsku. S ovim klubom smo sve to doživjeli. Ovo opet može biti samo edukativno za djecu, da ne budu na ulici“, kaže Joskić.

Donatorska regata u pripremi

Novi predsjednik KK „Val“, koji je vozio kanu od 2005. godine do maja 2014. godine, kaže da klub sa ambicioznim planovima želi da okrene nove stranice u svom radu.

„Mi smo prijavili Kajakaškom savezu BiH da smo izabrali novo rukovodstvo. Prijavili smo se i Gradskom sportskom savezu. Sad ide sve regularno. Već u maju planiramo donatorsku trku, gdje ćemo skupiti sve kajak kanu klubove koji se takmiče na mirnim vodama. U BiH mislim da desetak klubova. Pokušaćemo sa Savezom da napravimo i ligu BiH. Sa naše strane će biti ta inicijativa. Sljedećeg mjeseca u Doboju ćemo raspisati poziv za nove članove“, kaže Srđan Ilić, koji je porijeklom iz Zavidovića, opštine između Doboja i Zenice u centralnom dijelu BiH.

Novi predsjednik KK „Val“ Drđan Ilić (na fotografiji) koji je vozio kanu od 2005. godine do maja 2014. godine, kaže da klub sa ambicioznim planovima želi da okrene nove stranice u svom radu
Novi predsjednik KK „Val“ Drđan Ilić (na fotografiji) koji je vozio kanu od 2005. godine do maja 2014. godine, kaže da klub sa ambicioznim planovima želi da okrene nove stranice u svom radu

Pred kajakašima je mnogo posla. Neophodno je i uređenje obale poslije razorne bujice iz 2014. godine. Oni su obavijestili druge klubove o mogućem takmičenju na rijeci Bosni u Doboju.

„Nadamo se da ćemo uspjeti organizovati tu regatu da to malo krene. Moramo urediti obalu i stvoriti uslove za prihvat klubova. Ja sam to javio drugim klubovima u Trebinju, s kojim smo, inače, veliki prijatelji, zatim Maglaju, Zvorniku, Brčkom, Gradiški, Brodu. Zvali bi mi i klubove iz bivše Jugoslavije – Belišće, Zemun, Slavonski Brod, Sremsku Mitrovicu. Ne znamo, međutim, kakva će biti situacija zbog virusa korona“, priča Mensur Trbaković.

„Val“ u poplavi 1965. godine

Klupske prostorije nalaze se ispod mosta koji povezuje grad, odnosno najfrekventniju saobraćajnicu od sjevera do juga BiH, sa željezničkom stanicom u Doboju.

Nije samo prirodna katastrofa iz 2014. obilježila ovaj sportski kolektiv, već i poplava koja se na području Doboja dogodila u maju 1965. Tada su kajakaši postali vlasnici zemljišta i objekata na obali rijeke Bosne po čemu su se razlikovali od drugih sportskih klubova u Doboju.

„Ovo je nekad bilo opštinsko vlasništvo. Kad je bila ta velika poplava 1965, onda se Opština odrekla tog zemljišta, jer je proglašeno kao poplavno područje. Tadašnji predsjednik Fehim Hodžić i ja smo se dogovorili sa Opštinom da to pređe u vlasništvo kluba. Oni su nam tada rekli da prestaju i njihove obaveze prema nama u slučaju poplave. Mi smo prvi sportski klub u Doboju koji je dobio vlasništvo nad objektima i zemljom. Svi drugi sportski objekti, stadioni, dvorane i slično, bili su u vlasništvu Opštine. Mi smo se i u nadležnim službama upisali kao vlasnici. Ovaj momak, Srđan Ilić, sve je to našao u katastru. Ne možemo u osiguravajućim kućama osigurati nekretnine zbog poplava, ali rekli su nadležni da će se praviti neki nasip“, objašnjava Trbaković.

Svi članovi Kluba u stalnom su kontaktu (na fotografiji Srđan Joskić i Muris Suljić ispred ruševina Kluba)
Svi članovi Kluba u stalnom su kontaktu (na fotografiji Srđan Joskić i Muris Suljić ispred ruševina Kluba)

Sport bez granica

Stari i novi članovi pokušat će da „Valu“ vrate dio nekadašnje slave. Njihova mišljenja o ulozi i značaju sporta se ne razlikuju.

„Bolje funkcionišemo nego da su u klubu samo pripadnici jednog naroda. Radimo složno i jako dobro“, kaže Srđan Ilić.

„U sportu nema granica. Sport povezuje ljude. U njemu ne bi trebalo biti nacionalizma i politike. Ako uđu nacionalizam i politika, onda tu nema ni sporta“, smatra Muris Suljić.

„To je jedina kombinacija koja je moguća u Bosni i Hercegovini. Sport je alat koji može ujediniti sve ljude. Dobro je da su se skupile nove i stare generacije. I to je odlična kombinacija. Znanje starih generacija više nije dovoljno. Novi momci više razvijaju biznise i koriste moderne tehnologije. Bez socijalnih medija ne može se u današnjem svijetu“, navodi Aleksandar Đurić.

Kajak kanu klub „Val“ Doboj postoji od 1948. godine.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG