Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodila Tatjana Ašanin, novinarka iz Podgorice
Subota, 2. januar
Budim se u svom carstvu slobode od 42 kvadrata. U kasno prijepodne, negdje u susjedstvu, Bijelo dugme, iz Alen Islamović faze. Iz te faze, folka sa natruhama Balkan roka, nikako da izađemo.
U Budvi je u novogodišnjoj noći, na trgu, pjevao Plavi orkestar.
Iz mozaika rifrešovanih sličica sa kraja osnovne izranja i histerija za Lošom i ekipom. Moje simpatije nisu imali, ali sam se, tipično tinejdžerski, priklonila ukusu mase. Tada naravno nisam znala kakvi sve perverzni oblici te pojave postoje. Iskustvo života u tranzicionoj Crnoj Gori, baš nikome, pa ni onima sa najnižim IQ-om, ne ostavlja prostor da tu lekciju ne savladaju.
Slika druga. Oko 80 rudara nikšićkih Boksita dočekalo je 2010-u u jami Biočki stan. Mrak i hladnoću zemlje izabrali su kao posljednji odgovor na mjesecima neisplaćivane zarade, kašnjenje otpremnina... Petog dana štrajka neki su završili u bolnici. Sindikat apeluje na sve institucije da reaguju dok ne bude kasno. Rudari su već bili kod naše jedine institucije –premijera. Bez rezultata.
Institucije kuliraju i radnike Duvanskog, koji su u novogodišnjoj noći bili ispred Vlade, sa praznim tanjirima, svijećama i natpisom “evopska CG”. Mogli su napisati i omiljenu završnicu šefa Parlamenta – “Neka nam je vječna Crna Gora”. Gospodin Krivokapić se, sami prosudite, da li zbog patriotskih pokliča ili nečeg drugog ipak našao u jednom novogodišnjem sms-u.
“Dragi Djeda Mraze, u ovoj godini si uzeo mog najmilijeg pjevača Michaela Jacksona, mog najboljeg glumca Patricka Swayza, moju najbolju glumicu Farrah Fawcett. Pišem ti samo da te podsjetim da je moj najdraži političar Ranko Krivokapić!”
Nedjelja, 3. januar
Nikšićki rudari još čame u jami. Sve ih je više u bolnici. Od sjutra najavljuju štrajk glađu i zovu na protest.
Sinoć, u dnevniku državne televizije, ministar ekonomije. Njegovu ispraznost jednom je riječju nadomjestila gospodja, koju potpisuju kao urednicu. Njoj je štrajk nikšićkih rudara neka vrsta ucjene!
U Srbiji su birali najbolje u novinarstvu ali i najveću sramotu profesije. U Crnoj Gori bi u ovoj drugoj kategoriji izbor bio nemoguć. Konkurencija je toliko oštra da bi mnogi nepravedno ostali bez nagrade.
Ivo Sanader se vratio da spasava stranku i državu.
Biće svakako hit mjeseca u Hrvatskoj. Mi našeg premijera nikako da pustimo. On nam je hit već dvije decenije.
Ponedjeljak, 4. januar
U prvi novogodišnji ponedjeljak, ušla sam raspoložena, ali sam se kući nakon cjelodnevnog izbivanja vratila ljuta na cijeli svijet. Obično to ne znam da sakrijem. Kad budem naučila, ljudima ću se vjerovatno više sviđati. Ovako mi često zalijepe etiketu nervozne i drčne. Dokoniji i traču skloniji, dakako i prizemniji, objašnjenje za to, kladim se, potraže i u mom statusu tridesetsedmogodišnje neudavače. Tu moguću, ali ipak vrlo smjelu premisu, u našim krajevima prati i teza da su žene iz moje vrste seksualno frustrirane. Ne tvrdim da nema i takvih. Znam međutim, da te frustracije spavaju i u bračnim posteljama. Ali niko od ovih koje pominjem to ne doživljava kao problem. Sveta tajna braka za njih je amin. Samo se na žene samce gleda kao na javni problem. Ako počne da me hvata panika zato što se nisam udala, znaću da sa mnom nešto ozbiljno nije uredu.
Utorak, 5. januar
Rudari boksita konačno su dobili garancije da će biti ispunjeni svi njihovi zahtjevi. Nakon 8 dana provedenih ispod zemlje, prekinuli su štrajk. Zagrljeni, pjevaju na kiši. Jedan egzaltirano zahvljuje premijeru-spasiocu. Otkuda naša nasušna potreba da zahvaljujemo za ono što nam pripada?
Premijer je, ne tako davno, kinjio Crnogorce kako vole prečicom - preko njega, pa nam to koči razvoj institucija. Tada je tvrdio da vlast neće pothranjivati taj pogrešan pristup. Demantovao ga je i ovaj, kao i slučaj Cetinjske gimnazije. Nesumnjivo da ogroman
Kiša ne prestaje. Kao u Markesovom Makondu. Besprizorni vlasnici Boksita, tako ih je nazvao premijer, nisu dozvolili da se nakon izlaska iz jame, rudari i novinarske ekipe sklone pod nadstrešnicu zgrade u blizini rudokopa. Sve liči na baru koja se zatalasala i vraća se u svoje prirodno stanje mirne žabokrečine.
Srijeda, 6. januar
Badnji dan u znaku padova. Bina se na Cetinju, pod teretom kiše, srušila na sveštenstvo i nekoliko pristalica CPC. Lakše je povrijeđeno troje.
Cetinjanin, nekada prvi crnogorski liberal, Slavko Perović, pao je u svom domu u Pragu i zadobio frakturu lobanje. Kritična su mu naredna 72 sata. U Petrovcu je pao stogodišnji bor. Posjekli su ga zbog izgradnje šetališta. Sedamdesetogodišnjaku koji je život proveo gledajući raskošno drvo sa prozora svoje kuće, iz opštine su obećali da će za života gledati u bor iste visine. Nisu rekli da će biti stariji i ljepši, ali se to valjda kod takvih obećanja podrazumijeva.
Četvrtak, 7. januar
Meni je Božić svake godine radan, ali kako su tada svi raspoloženi i u blagdanskom hipu, posao mi ne pada teško. Doduše, obično se u redakciji ne raspucavamo na žestoke teme. Danas medjutim, ponovo brinu poplave oko Ulcinja i na Žabljaku i Rijeci Crnojevića. Svi se plaše nadolazećih kiša. Iskreno se nadam da će ciklon Anđelija pokazati i svoju anđeosku stranu.
Veče provodim u roditeljskom domu. U toj istinskoj oazi ljubavi i pažnje, uz razgovor, majkine delicije i naravno vino. Zaboravljam na sve loše.
Petak,8. januar
Vlada je, otkrio je njen potpredsjednik Vujica Lazović, namjerna da raskine ugovore sa kompanijama koje, kako kaže, za svoj loš menadžment fakturu ispostavljaju vlastima. Cijena te odluke mogla bi biti vrlo ozbiljna ,vjerovatno neuporedivo ozbiljnija od načina na koji smo birali i velikodušno pomagali strateške partnere.
Raste vodostaj Bojane i Skadarskog. Situacija je više nego ozbiljna. Početak sluti nimalo laku godinu.
