Dostupni linkovi

Balkan je i dalje duboko podijeljen


Slađana Dimiskova
Slađana Dimiskova
Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodila Slađana Dimiškova, novinarka iz Makedonije

Od 20. do 26. ožujka

Vikend ali samo jedan neradni dan, subota, jer već sutra radim. U zadnje vrijeme ne provodim subotu u skopskoj špici, ali ovaj put sam se baš za to odlučila. Predivan dan, ljepo vrijeme, pravo proljeće...Provela sam neko vrijeme u omiljenom kafiću na ulici „Makedonija“.

Uvečer glavna vijest na medijima je konferencija o Zapadnom Balkanu. I već se zna što je priča, Tadić nije bio na konferenciji zbog prisustva kosovskog premijera Hašima Tačija, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Nikola Špirić tijekom Tačijevog izlaganja napustio je salu u kojoj se održavala konferencija, a premijer Makedonije Nikola Gruevski iskoristio je priliku da kaže koju reč svojim kolegama o makedonskom stavu u svezi sa sporom s Grčkom oko ustavnog imena, Republika Makedonija. Organizatori skupa, premijeri Slovenije i Hrvatske, Jadranka Kosor i Borut Pahor proglasili su konferenciju uspješnom. Svako svoje, uobičajeni balkanski duh. U stvari ja bi se priključila jednoj konstataciji koju sam čula te večeri na jednoj skopskoj televiziji: skup je pokazao da je Balkan duboko podijeljen i nakon dvije decenije konfikata u regionu. Ali, bogami, ni Europljani nisu bili bolji. Jedini zvaničnik Europske unije, povjerenik za proširenje Štefan File napustio je konferenciju ranije, a prvi predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy nije se ni pojavio. Nije došao niti šef španjolske diplomacije Miguel Angel Moratinos čija zemlja predsjedava Europskom unijom u prvoj polovici ove godine. Skup nije osigurao širu europsku dimenziju, a krivi su i Balkanci i Europljani kojima očito nismo nikakav prioritet.

Ime, pa ime
Iako je vikend, ja radim. Uobičajena radna nedjelja. Kao i skoro svake nedjelje, vladini predstavnici su pokazali da ne miruju, ili kako što sami vole reći, „ostvaruju, 24 časa dnevno, po sedam dana u tjednu“. Neki su se pojavili na presicama, neki obilaze zemlju i sastaju se sa građanima. Ali u tome u zadnje vrijeme ne zaostaje ni lider oporbenih socijaldemokrata Branko Crvenkovski koji već izvjesno vrijeme neumorno obilazi gradove, sela, susreće se s građanima. Kažu da ovo neće biti izborna godina. Vidjet ćemo, ima još vremena.

Prije početka sastanka Vijeća Europske unije zakazanog za kraj tjedna u Brusselu najavljen je susret makedonskog i grčkog premijera Gruevskog i Papandreua u svezi sa sporom o imenu. To je dovoljno da mediji počnu sa spinovima ili, bolje reći, prilično angažiranim prognozama o tome što možemo očekivati, što će se desiti ... I, razumljivo, građani ne mogu čuti ništa novo, neće to uskoro finiširati. Al naslućujem da će ta priča trajati cjeli tjedan.
I upravo se to i dešava, od ponedjeljka do petka. Imajući u vidu stavove makedonske i grčke strane nema prostora za puno optimizma. Makedonija je za kompromis s Grčkom ali bez zadiranja u identitet. Grčki pretstavnici traže jedno, novo ime za svukupnu upotrebu, pri čemu, očigledno, podrazumjevaju i ime naroda, jezika... To znači da se više ni mi, ni ništa što je naše, ne možemo zvati „makedonskim“. To je neprihvatljivo! U ovakvoj situaciji nemoguće je očekivati rješenje spora, i zato Makedonija ostaje izvan NATO-a i Europske unije. Gruevski se u Brusselu sreo i sa Van Rompuyom. Prvi susret, za upoznavanje. Sreo se Gruevski i sa Jeržijem Buzekom, predsjednikom Europskog parlamenta, koji nije baš utjecajan, i sa povjerenikom za proširenje Fileom koji je nedavno bio u Makedoniji i kazao svoje. Barosso prvi čovjek Europske komisije nekako ne želi vidjeti makedonskog premijera. Za spor s Grčkom nisu zainteresirani ni čelnici zemalja takozvane stare Europe, Velike Britanije, Njemačke, Francuske .. No, ovo je treći susret Gruevski-Papandreu u zadnjih šest mjeseci. Htjela bih napokon vidjeti pomaknuće kad je u pitanju makedonsko-grčki spor. Pričam s prijateljem koji predaje Međunarodnu politiku i pitam ga šta očekuje od ovog susreta? Kaže mi “ništa naročito, isto kao i prvi put, forma, bez sadržaja“.

Prolazi još jedan sastanak Vijeća Europske unije, a nije ništa donio za Makedonce, a bogami, nismo ni mi očekivali, iako smo se nadali.

A bolji život?
Svi pričaju u ulasku u euroatlantske strukture. Kao da će se Makedoncima preko noći time promjeniti život, iako znamo da neće. A kako žive? E o tome upravo čitam u jednom članku. Između ostalog, evo šta piše:

„Ako se javite da zakažete termin kako bi dobili novu biometrisku putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, privatna agencija s kojom je MUP sključio dogovor, dat će vam termin za proljeće 2011 godine. Kako je to moguće u državi sa oko dva miliuna stanovnika?!”

„Da platite porez na promet nekretninama ne ovisi o prometu koji ste napravili, već od cijeni četvornog metra ustanovljenom od Porezne uprave. Procjenu koliko košta četvorni metar radi Porezna uprava po vlastitoj maksimalnoj tarifi“.


Osim toga, ovdje, za svaki prihod građani moraju podnjeti godišnu poreznu prijavu. Većina građana ne zna za tu zakonsku obvezu. Pritom nelogično je šta uopće trebaju dostavljati takve informacije, ako se zna da Porezna uprava već ima podatke za svaku isplaćenu plaću ili honorar. Prihodi na „crno” ne ulaze u ovu evidenciju. Kazna za nepodnošenje prijave je 500 eura. Prosječna plaća je nešto iznad 300 eura. U zemljama sa većim prosjekom plaće i nižim kaznama, obično Porezna uprava pošalje podatke, a građani ih trebaju samo potvrditi ili dopuniti. Ali to nije slučaj u Makedoniji.

Isto tako, administrativne marke koje tiska država ne prodaju se ni u jednoj državnoj instituciji koja tako naplaćuje svoje usluge. Nema ih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Poreznoj upravi, Gruntovnici ... Za skoro svaki dokument morate kupiti marku, ali ako u blizini nemate poštu, nećete završiti posao.

No, ako svojim ponašanjem pokažete da je to ono što tražite, sigurno će vam prići neka osoba koja će vam ih prodati na crno. Nedavno je policija zapljenila veliku količinu takvih maraka. No, ništa se nije promjenilo. Iako već dulje vremena netko naveliko zarađuje od ovog biznisa i to u dvorištima njenih institucija, država to tolerira.

Ljudi se žale na paušalne račune za potrošenu vodu, struju...

Treba im srediti ove stvari, poboljšati im životni standard, jednostavno omogućiti im normalan život. Hoće li se to desiti? Moguće je, al ne znam kada. Znam da će Vlada potrošiti oko 8 miliuna eura za fontanu i spomenik Aleksandru Makedonskom na glavnom skopskom trgu?! I spomenik će biti visok kao jedna sedmokatnica, oko 20 metara?! Pitam se jel to baš neophodno?! Pitaju se i drugi.

Tako prolazi još jedan radni tjedan, a mene čeka slobodan vikend, a potom i kratki odmor, da iskoristim preostale dane od godišnjeg, al za Uskrs sam opet na poslu.
XS
SM
MD
LG