Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio je fra Petar Jeleč, teolog, profesor na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu
Subota, 11. 9. 2010.
Degradiranje novinarstva
Prolazeći danas sarajevskim ulicama, pokraj mnoštva predizbornih panoa ugledah jedan mali plakat koji je najavljivao prvi regionalni susret mladih iz ekumenske zajednice Taizé. Njihovo je okupljanje po prvi puta održano u našemu glavnome gradu. Ovaj predivni događaj obilježen posjetom mladih ljudi iz inozemstva, zasjenio je međutim jedan tekst iz bh izdanja Večernjeg lista. Naime, dopisnik ovih novina iz Sarajeva Z. T. napisao je tik pred sami susret još jedan u niz svojih neistinitih tekstova koji imaju uvijek isti cilj dizanja tenzija između Hrvata i Bošnjaka, što je zapravo uređivačka politika ovoga lista. „Novinar“ je na katedrali fotografirao jedan grafit na kojemu je pisalo “obrali ste bostan” i napisao poduži tekst s fantastičnim konstrukcijama zaključujući kako je to poruka koju su Bošnjaci muslimani pred sami susret zajednice iz Taizéa poslali kršćanima i Hrvatima ovoga grada. Suvišno je govoriti kako je spomenuti „novinarski uradak“ uskoro prenesen u drugim medijima i kako je izazvao lavinu najprimitivnijih komentara.
Međutim, istina je kako taj grafit na katedrali stoji još od prošle godine i da uopće nije napisan ovih dana, kako je to ustvrdio ovaj novinar, niti ima ikakve veze s onime što je Z. T. zaključio. Večernji list i njegov novinar iz Sarajeva, koji inače ima nezasitnu potrebu da ovakvim huškačkim i lažnim tekstovima dokazuje svoje hrvatstvo, nikada ne pišu ozbiljno o problemima sarajevskih Hrvata, nego senzacionalistički tako da bi neupućeni čitatelji vrlo lako mogli zaključiti kako u ovom gradu postoje samo zli Bošnjaci koji nemaju drugoga posla nego da smišljaju pakosti Hrvatima. Ovo je samo jedan očiti primjer degradiranja časne funkcije novinarstva i ne zna se više koja po redu podvala i laž Večernjeg lista, u čijem uređivanju sudjeluju i neki katolički svećenici. No zato svakako treba pohvaliti brzu reakciju glavnog urednika Katoličkog tjednika vlč. J. Vajdnera koji je demantirao ove laži, kao i profesionalni pristup uredništva internet portala dnevnik.ba koje se ispričalo svojim čitateljima jer su prenijeli netočnu i neprovjerenu informaciju iz Večernjaka.
Nedjelja, 12. 9. 2010
Sluđivanje ljudi
U BiH je počela predizborna kampanja i prema retorici koju slušamo ovih dana, na djelu je opet sluđivanje birača. Umjesto pravih pitanja i problema koji koče ovu zemlju u njezinu napretku, u nas opet glavnu riječ imaju ratne teme. U nametanju takvog diskursa prednjači premijer RS M. Dodik koji po svojoj bezočnosti i beskrupuloznosti opasno konkurira S. Miloševiću i R. Karadžiću. Na predizbornom skupu u Podrinju ponovio je tezu kako se u Srebrenici nije dogodio nikakav genocid, jer su „Muslimani na vrijeme otišli iz toga grada“.
Tu je naravno i učestalo ponavljani refren kako BiH za njega ne predstavlja ništa i da RS samo čeka pogodan trenutak da se odcijepi i proglasi vlastitu samostalnost. Dodik naravno nije jedini koji unosi razdor u ovo bh krhko društvo, jer „malih Dodika“ ima i među Bošnjacima i Hrvatima. On jednostavno prednjači u destruktivnoj retorici i akcijama i uvijek se iznova postavlja pitanje odgovornosti međunarodne zajednice koja sve to mirno promatra i ne reagira na ovakvo ponašanje.
Ponedjeljak, 13. 9. 2010.
Inat bogomolje
Fata Orlović ispred crkve u dvorištu, arhiv, Foto: Sadik SalimovićU Konjević polju u istočnoj Bosni jedna krhka starica, koja je u ratu ostala bez velikog dijela svoje obitelji, već jedanaest godina doživljava neprestana ponižavanja i napade od strane vjersko-političke vlasti Republike Srpske naočigled čitave domaće i međunarodne javnosti. SPC je, naime, na njezinoj zemlji napravila crkvu koju nikako ne želi izmjestiti iako je sagrađena na privatnom vlasništvu ove nezaštićene starice.
Fata Orlović je ovih dana ponovno napadnuta od strane policije RS-a samo zato što je upitala lokalnog popa zašto i dalje služi liturgiju u crkvi koja se nalazi na njezinoj otetoj zemlji. SPC je u zadnje vrijeme po istočnoj Bosni, Krajini i Posavini napravila na desetke crkava samo da njima označi teritorij osvojen u ratu. BiH je puna ovakvih inat bogomolja koje umjesto svoje izvorne nakane imaju jedan jedini cilj: obilježavanje ratnoga plijena.
Utorak, 14. 9. 2010.
Zločini pedofilije
Katolička crkva u Belgiji objavila je neovisno izvješće o seksualnom zlostavljanju djece od strane svećenika i drugih zaposlenih u Crkvi od 50-tih do 80-tih godina prošloga stoljeća. Trinaest je žrtava pedofilije dosada počinilo samoubojstvo. Ta strašna zlodjela počinjena nad nevinom djecom nanijela su ugledu Katoličke crkve nesagledivu štetu, usporedivu jedino s raskolom u 16. stoljeću. Dok po čitavome svijetu zbog toga velikoga zla padaju ostavke biskupa i nadbiskupa, u Hrvatskoj i BiH se kod dobroga dijela crkvenih ljudi umjesto iskrenog žaljenja i empatije sa žrtvama pedofilije, i dalje za sve krivi medije i govori o smišljenoj uroti protiv Katoličke crkve, o tomu kako pedofilije ima i u drugim segmentima društva, i kako je sve to skovano u radionicama nekih tajnih centara moći koji će uskoro udariti i na ovdašnju Katoličku crkvu. Tužno rezoniranje crkvenih ljudi.
Srijeda, 15. 9. 2010.
Zagrebački Vjesnik u današnjem broju donosi intervju s bivšim visokim predstavnikom u BiH Christianom Schwarz-Schillingom koji tvrdi kako je Srbija glavni krivac za stagnaciju BiH, kako se nije odrekla sna o Velikoj Srbiji i kako potpuno stoji iza M. Dodika i njegove smišljene blokade ove države. Teško se ne složiti s ovim točnim tvrdnjama, no problem je u tome što je taj isti dužnosnik za svojega mandata u BiH dopuštao Dodiku da radi što god hoće, a njegov nasljednik M. Lajčak je otišao najdalje u zaštiti laktaškog vlastodršca.
Naime, svi ti silni tzv. „visoki predstavnici“ i ostali međunarodni dužnosnici tek kada napuste ovu zemlju i vrate se u svoju domovinu počnu otvoreno pričati kako Dodik i RS ruše institucije ove države i sprečavaju njezin napredak. Tom popisu se na odlasku iz BiH pridružio i Raffi Gregorijan koji je rekao kako nisu mogli učiniti ništa protiv Dodika budući da on u Vijeću za implementaciju mira ima jake zaštitnike koji stoje iza njega i RS-a. Još samo da je rekao o komu se točno radi, iako nije teško pogoditi.
Četvrtak, 16. 9. 2010.
Savez za goru budućnost
U zadnje vrijeme smo svjedoci očite pristranosti u kojoj se čelništvo jedne vjerske zajednice stavilo u službu propagiranja jedne političke partije i njezina predsjednika. Radi se naime o sve očitijem savezu reisa Cerića, IZ BiH i bošnjačkog tajkuna Fahrudina Radončića, čelnika novoosnovane stranke Savez za bolju budućnost (SBB BiH) i vlasnika Dnevnog Avaza.
Ne prođe ni tjedan dana a da netko od visokih dužnosnika IZ u ovo predizborno vrijeme ne pohvali ovog „najvećeg među Bošnjacima“ kako je to nedavno učinjeno u jednom priopćenju Ureda za zekat Islamske zajednice objavljenom u Avazu u kojemu se poziva druge Bošnjake i privrednike da „slijede primjer Fahrudina Radončića koji je iz svoga vlastitog džepa uplatio 50.000 maraka na tu nakanu“. Ovakav interesni savez reisa Cerića i Fahrudina Radončića i poruke koje njih dvojica upućuju našoj javnosti, Bošnjacima, muslimanima a i drugim stanovnicima ove zemlje nude sve drugo osim bolje budućnosti. Radončićev Dnevni Avaz i Čovićev bh Večernji list osim porazno lošeg novinarstva povezuje još jedna zajednička crta – dva su to klerikalizirana dnevna lista u kojima se redovno prenose priopćenja Rijaseta IZ i reisa Cerića uperena protiv svih vrsta „reisofoba i islamofoba“ (Avaz), dok je u Večernjaku uz svakodnevne crkvene teme moguće pronaći čak i raspored osoblja pojedinih franjevačkih provincija.
Petak, 17. 9. 2010.
Znaju i rijeke gdje će
Sarajevsko Oslobođenje prenijelo je vrlo zanimljiv tekst iz Slobodne Dalmacije u kojemu je autor S. Blagonić analizirao lik i djelo N. Raspudića, „hercegovačkog Aristotela“ kako mu znaju tepati njegovi istomišljenici. Raspudić je široj javnosti „poznat“ po tome što se „junački“ bori protiv predrasuda i „rasističkog vokabulara“ koji se u Hrvatskoj koristi prema Hercegovcima. Blagonić više nego uspješno pokazuje svu plitkoću diskursa koji Raspudić koristi u svojoj „borbi“ protiv raznoraznih „rasista“, te citira nekoliko njegovih više nego zanimljivih rečenica o Bosni i njezinim stanovnicima koje imaju prizvuk neskrivenog šovinizma: „Hercegovci neće nikada propasti jer mi ne kukamo, ne cmizdrimo niti glumatamo žrtve. To je bosanski štih.
(U) nas postoji jedan bistar, brz, inteligentan, zdrav hercegovački humor kojemu treba dati više prostora, za razliku od onog bosanskog koji je također specifičan, ali je previše isfuran i već je dosadio i Bogu i narodu“. Još je zanimljivija sasvim „nešovinistička“ Raspudićeva tvrdnja kada na jednom mjestu kaže kako “nije slučajno da sve bosanske vode teku u Crno (…), a sve hercegovačke u Jadransko more“, jer „zna i voda gdje će“. Tako rezonira čovjek kojemu su inače puna usta borbe za jedinstvo hrvatskog naroda u BiH i koji se u svojim javnim istupima predstavlja kao borac protiv predrasuda prema pojedinim regionalnim i nacionalnim skupinama.
Dotični „filozof“ skupa sa svojim nerazdvojnim priljepkom i mentorom Lučićem već mjesecima prosvjetljuje „neuke Hercegovce“ na mnogobrojnim tribinama po domovima kulture i kino dvoranama držeći im satove „političke nastave“, jer hercegovački Hrvati valjda nisu u stanju da bez ove dvojice „zagrebačkih intelektualaca“ artikuliraju svoje političke stavove. Ostaje nam samo vidjeti hoće li rijeke i dalje znati gdje im je ići ili će, potaknute Raspudićevim „dubokim filozofskim uvidima“, promijeniti svoje tokove.
Subota, 11. 9. 2010.
Degradiranje novinarstva
Prolazeći danas sarajevskim ulicama, pokraj mnoštva predizbornih panoa ugledah jedan mali plakat koji je najavljivao prvi regionalni susret mladih iz ekumenske zajednice Taizé. Njihovo je okupljanje po prvi puta održano u našemu glavnome gradu. Ovaj predivni događaj obilježen posjetom mladih ljudi iz inozemstva, zasjenio je međutim jedan tekst iz bh izdanja Večernjeg lista. Naime, dopisnik ovih novina iz Sarajeva Z. T. napisao je tik pred sami susret još jedan u niz svojih neistinitih tekstova koji imaju uvijek isti cilj dizanja tenzija između Hrvata i Bošnjaka, što je zapravo uređivačka politika ovoga lista. „Novinar“ je na katedrali fotografirao jedan grafit na kojemu je pisalo “obrali ste bostan” i napisao poduži tekst s fantastičnim konstrukcijama zaključujući kako je to poruka koju su Bošnjaci muslimani pred sami susret zajednice iz Taizéa poslali kršćanima i Hrvatima ovoga grada. Suvišno je govoriti kako je spomenuti „novinarski uradak“ uskoro prenesen u drugim medijima i kako je izazvao lavinu najprimitivnijih komentara.
Međutim, istina je kako taj grafit na katedrali stoji još od prošle godine i da uopće nije napisan ovih dana, kako je to ustvrdio ovaj novinar, niti ima ikakve veze s onime što je Z. T. zaključio. Večernji list i njegov novinar iz Sarajeva, koji inače ima nezasitnu potrebu da ovakvim huškačkim i lažnim tekstovima dokazuje svoje hrvatstvo, nikada ne pišu ozbiljno o problemima sarajevskih Hrvata, nego senzacionalistički tako da bi neupućeni čitatelji vrlo lako mogli zaključiti kako u ovom gradu postoje samo zli Bošnjaci koji nemaju drugoga posla nego da smišljaju pakosti Hrvatima. Ovo je samo jedan očiti primjer degradiranja časne funkcije novinarstva i ne zna se više koja po redu podvala i laž Večernjeg lista, u čijem uređivanju sudjeluju i neki katolički svećenici. No zato svakako treba pohvaliti brzu reakciju glavnog urednika Katoličkog tjednika vlč. J. Vajdnera koji je demantirao ove laži, kao i profesionalni pristup uredništva internet portala dnevnik.ba koje se ispričalo svojim čitateljima jer su prenijeli netočnu i neprovjerenu informaciju iz Večernjaka.
Nedjelja, 12. 9. 2010
Sluđivanje ljudi
Umjesto pravih pitanja i problema koji koče ovu zemlju u njezinu napretku, u nas opet glavnu riječ imaju ratne teme. U nametanju takvog diskursa prednjači premijer RS M. Dodik koji po svojoj bezočnosti i beskrupuloznosti opasno konkurira S. Miloševiću i R. Karadžiću.
U BiH je počela predizborna kampanja i prema retorici koju slušamo ovih dana, na djelu je opet sluđivanje birača. Umjesto pravih pitanja i problema koji koče ovu zemlju u njezinu napretku, u nas opet glavnu riječ imaju ratne teme. U nametanju takvog diskursa prednjači premijer RS M. Dodik koji po svojoj bezočnosti i beskrupuloznosti opasno konkurira S. Miloševiću i R. Karadžiću. Na predizbornom skupu u Podrinju ponovio je tezu kako se u Srebrenici nije dogodio nikakav genocid, jer su „Muslimani na vrijeme otišli iz toga grada“.
Tu je naravno i učestalo ponavljani refren kako BiH za njega ne predstavlja ništa i da RS samo čeka pogodan trenutak da se odcijepi i proglasi vlastitu samostalnost. Dodik naravno nije jedini koji unosi razdor u ovo bh krhko društvo, jer „malih Dodika“ ima i među Bošnjacima i Hrvatima. On jednostavno prednjači u destruktivnoj retorici i akcijama i uvijek se iznova postavlja pitanje odgovornosti međunarodne zajednice koja sve to mirno promatra i ne reagira na ovakvo ponašanje.
Ponedjeljak, 13. 9. 2010.
Inat bogomolje
Fata Orlović je ovih dana ponovno napadnuta od strane policije RS-a samo zato što je upitala lokalnog popa zašto i dalje služi liturgiju u crkvi koja se nalazi na njezinoj otetoj zemlji. SPC je u zadnje vrijeme po istočnoj Bosni, Krajini i Posavini napravila na desetke crkava samo da njima označi teritorij osvojen u ratu. BiH je puna ovakvih inat bogomolja koje umjesto svoje izvorne nakane imaju jedan jedini cilj: obilježavanje ratnoga plijena.
Utorak, 14. 9. 2010.
Zločini pedofilije
Katolička crkva u Belgiji objavila je neovisno izvješće o seksualnom zlostavljanju djece od strane svećenika i drugih zaposlenih u Crkvi od 50-tih do 80-tih godina prošloga stoljeća. Trinaest je žrtava pedofilije dosada počinilo samoubojstvo. Ta strašna zlodjela počinjena nad nevinom djecom nanijela su ugledu Katoličke crkve nesagledivu štetu, usporedivu jedino s raskolom u 16. stoljeću. Dok po čitavome svijetu zbog toga velikoga zla padaju ostavke biskupa i nadbiskupa, u Hrvatskoj i BiH se kod dobroga dijela crkvenih ljudi umjesto iskrenog žaljenja i empatije sa žrtvama pedofilije, i dalje za sve krivi medije i govori o smišljenoj uroti protiv Katoličke crkve, o tomu kako pedofilije ima i u drugim segmentima društva, i kako je sve to skovano u radionicama nekih tajnih centara moći koji će uskoro udariti i na ovdašnju Katoličku crkvu. Tužno rezoniranje crkvenih ljudi.
Srijeda, 15. 9. 2010.
Zagrebački Vjesnik u današnjem broju donosi intervju s bivšim visokim predstavnikom u BiH Christianom Schwarz-Schillingom koji tvrdi kako je Srbija glavni krivac za stagnaciju BiH, kako se nije odrekla sna o Velikoj Srbiji i kako potpuno stoji iza M. Dodika i njegove smišljene blokade ove države. Teško se ne složiti s ovim točnim tvrdnjama, no problem je u tome što je taj isti dužnosnik za svojega mandata u BiH dopuštao Dodiku da radi što god hoće, a njegov nasljednik M. Lajčak je otišao najdalje u zaštiti laktaškog vlastodršca.
Naime, svi ti silni tzv. „visoki predstavnici“ i ostali međunarodni dužnosnici tek kada napuste ovu zemlju i vrate se u svoju domovinu počnu otvoreno pričati kako Dodik i RS ruše institucije ove države i sprečavaju njezin napredak. Tom popisu se na odlasku iz BiH pridružio i Raffi Gregorijan koji je rekao kako nisu mogli učiniti ništa protiv Dodika budući da on u Vijeću za implementaciju mira ima jake zaštitnike koji stoje iza njega i RS-a. Još samo da je rekao o komu se točno radi, iako nije teško pogoditi.
U zadnje vrijeme smo svjedoci očite pristranosti u kojoj se čelništvo jedne vjerske zajednice stavilo u službu propagiranja jedne političke partije i njezina predsjednika. Radi se naime o sve očitijem savezu reisa Cerića, IZ BiH i bošnjačkog tajkuna Fahrudina Radončića
Četvrtak, 16. 9. 2010.
Savez za goru budućnost
U zadnje vrijeme smo svjedoci očite pristranosti u kojoj se čelništvo jedne vjerske zajednice stavilo u službu propagiranja jedne političke partije i njezina predsjednika. Radi se naime o sve očitijem savezu reisa Cerića, IZ BiH i bošnjačkog tajkuna Fahrudina Radončića, čelnika novoosnovane stranke Savez za bolju budućnost (SBB BiH) i vlasnika Dnevnog Avaza.
Ne prođe ni tjedan dana a da netko od visokih dužnosnika IZ u ovo predizborno vrijeme ne pohvali ovog „najvećeg među Bošnjacima“ kako je to nedavno učinjeno u jednom priopćenju Ureda za zekat Islamske zajednice objavljenom u Avazu u kojemu se poziva druge Bošnjake i privrednike da „slijede primjer Fahrudina Radončića koji je iz svoga vlastitog džepa uplatio 50.000 maraka na tu nakanu“. Ovakav interesni savez reisa Cerića i Fahrudina Radončića i poruke koje njih dvojica upućuju našoj javnosti, Bošnjacima, muslimanima a i drugim stanovnicima ove zemlje nude sve drugo osim bolje budućnosti. Radončićev Dnevni Avaz i Čovićev bh Večernji list osim porazno lošeg novinarstva povezuje još jedna zajednička crta – dva su to klerikalizirana dnevna lista u kojima se redovno prenose priopćenja Rijaseta IZ i reisa Cerića uperena protiv svih vrsta „reisofoba i islamofoba“ (Avaz), dok je u Večernjaku uz svakodnevne crkvene teme moguće pronaći čak i raspored osoblja pojedinih franjevačkih provincija.
Petak, 17. 9. 2010.
Znaju i rijeke gdje će
Sarajevsko Oslobođenje prenijelo je vrlo zanimljiv tekst iz Slobodne Dalmacije u kojemu je autor S. Blagonić analizirao lik i djelo N. Raspudića, „hercegovačkog Aristotela“ kako mu znaju tepati njegovi istomišljenici. Raspudić je široj javnosti „poznat“ po tome što se „junački“ bori protiv predrasuda i „rasističkog vokabulara“ koji se u Hrvatskoj koristi prema Hercegovcima. Blagonić više nego uspješno pokazuje svu plitkoću diskursa koji Raspudić koristi u svojoj „borbi“ protiv raznoraznih „rasista“, te citira nekoliko njegovih više nego zanimljivih rečenica o Bosni i njezinim stanovnicima koje imaju prizvuk neskrivenog šovinizma: „Hercegovci neće nikada propasti jer mi ne kukamo, ne cmizdrimo niti glumatamo žrtve. To je bosanski štih.
(U) nas postoji jedan bistar, brz, inteligentan, zdrav hercegovački humor kojemu treba dati više prostora, za razliku od onog bosanskog koji je također specifičan, ali je previše isfuran i već je dosadio i Bogu i narodu“. Još je zanimljivija sasvim „nešovinistička“ Raspudićeva tvrdnja kada na jednom mjestu kaže kako “nije slučajno da sve bosanske vode teku u Crno (…), a sve hercegovačke u Jadransko more“, jer „zna i voda gdje će“. Tako rezonira čovjek kojemu su inače puna usta borbe za jedinstvo hrvatskog naroda u BiH i koji se u svojim javnim istupima predstavlja kao borac protiv predrasuda prema pojedinim regionalnim i nacionalnim skupinama.
Dotični „filozof“ skupa sa svojim nerazdvojnim priljepkom i mentorom Lučićem već mjesecima prosvjetljuje „neuke Hercegovce“ na mnogobrojnim tribinama po domovima kulture i kino dvoranama držeći im satove „političke nastave“, jer hercegovački Hrvati valjda nisu u stanju da bez ove dvojice „zagrebačkih intelektualaca“ artikuliraju svoje političke stavove. Ostaje nam samo vidjeti hoće li rijeke i dalje znati gdje im je ići ili će, potaknute Raspudićevim „dubokim filozofskim uvidima“, promijeniti svoje tokove.
