Dnevnik za Radio Slobodna Europa vodila Nataša Škaričić, slobodna novinarka iz Zagreba.
Subota, 14. svibanj
Svake godine, 14. svibnja, na moj i Tuđmanov rođendan, od ranog jutra trpim podbadanja o astrološkoj sličnosti s pokojnim predsjednikom, a najviše stradam popodne, kada se u svim hrvatskim dnevnicima pojave reportaže o tome kako je državni vrh obilježio taj dan. Ove godine to izgleda doista spektakularno: ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko na Bleiburgu je govorio o potrebi "afirmacije Tuđmanovske Hrvatske", premijerka Kosor na Tuđmanovom se grobu s ponosom prisjećala prvog hrvatskog predsjednika koji je "donosio mnoge hrabre odluke", potpredsjednik Vlade Darko Milinović u Gospiću je otkrio bistu prvog hrvatskog predjsednika i nazvao ga "velikanom i najvećim čovjekom hrvatske povijesti", dok je Ivan Jarnjak u Velikom Trgovišću govorio o Tuđmanovim snovima o europskoj državi koji se sada napokon ostvaruju...
Ovo je logična posljedica odjeka presude generalima Gotovini i Markaču u Haagu, odnosno procjene haškog tribunala da je Tuđman 1995. godine organizirao udruženi zločinački pothvat radi protjerivanja srpskog stanovništva iz Krajine, te bijesa desne Hrvatske na HDZ radi činjenice da su upravo Tuđmanovi nasljednici generale isporučili međunarodnom kaznenom sudu. Vladajući su tako u shizofrenoj poziciji: vise o niti gotovo dvije godine i jedini adut za opstanak im je ulazak RH u EU integracije, a istodobno su prisiljeni zazivati duh čovjeka čija je politika bila izrazito nekompatibilna sa civilizacijskim standardima europskih zemalja.
Pored toga, na današnji se dan sasvim jasno moglo razabrati da u HDZ-ovim internim preslagivanjima postoji izrazita tendencija skretanja udesno, u čemu prednjače Karamarko i Milinović, ministri čiji politički apetiti sigurno premašuju trenutne ministarske pozicije.
Svakako, kome stanje u ovoj zemlji nije baš sasvim dozlogrdilo, tome će narednih mjeseci biti više nego zanimljivo...
Telefoni mi zvone: HDZ-ovci su ove godine dostojno obilježili tvoj rođendan, vele mi frendovi, a ja se kiselo smješkam...
15. svibanj
SDP-ov Slavko Linić sumnjiči se za ratno profiterstvo, navodno temeljem anonimne kaznene prijave predane policiji. Linić danas puca iz svih pušaka: Karamarka naziva špijunčinom koja ga progoni, a ravnatelja policije zove "Oliver" (Oliver Grbić, op.a.), kao da su skupa u kavani svaki dan. Smiješno mi je kako se javnost zgraža na Linićev rječnik - ispada da živimo u zemlji uglađenosti, gdje plava krv pliva u potocima, umjesto u korupcijskom carstvu u kojemu smo već otupjeli od grubosti i nemorala svake vrste...O meritumu optužbi protiv Linića ne znam mnogo, ali sa sigurnošću mogu konstatirati da će se važan dio predizborne utrke svesti na mjerenje broja zatvorenika iz redova SDP-a i HDZ-a u čemu je HDZ, neka mi oproste, unaprijed i nužno gubitnik. Sve da imaju vragove za protivnike, s njihovih 17 godina vladavine i držanja svih položaja s kojih se moglo uzimati novce, ne da se mjeriti s SDP-ovih četiri i Bandićevih deset, od kojih je pola proveo pod HDZ-ovim pravosuđem i organima represije...Matematika je, gospodo, neumoljiva, od nje se ne da stvoriti magla.
16. svibanj
U Zagrebu se ovih dana održava Subversive Film Festival, u sklopu kojeg će predavanja održati Samir Amin, Zygmund Baumann, Slavoj Žižek, David Harvey, Terry Eagleton, Gayatri Spivak, dakle, svjetska filozofska elita. Teme su magrebska revolucija, budućnost ljevice na Zapadu i status marksističkih teorija danas. Nesretna sam jer nisam sigurna hoću li stići i na jedno predavanje - a svako je uistinu zanimljivo - no u mašti trljam ruke, jer je Zagreb rijetko poprište ovako zanimljivih i aktualnih rasprava. Ne uspijem li, ide moj sin, pa ćemo naknadno raspravljati o tezama koje će se čuti u kinu Europa.
17. svibanj
"Nepodnošljiva lakoća postojanja" kod nas bi mogla biti preimenovana u "Nepodnošljivu lakoću lupanja" i objavljena kao knjiga političkih skečeva... zamišljam to kao Monty Python u pisanoj verziji. Ministar zdravstva Darko Milinović danas, recimo, izjavljuje kako svi u Europi hvale njegovu reformu zdravstva i da toga nigdje nema što je on napravio...Nema, istina, samo se bojim da je te jedinstvenosti malo tko u Europi svjestan i da nitko ne bi ni shvatio smisao virtuoznih zahvata na hrvatskom zdravstvu koje provodi Milinović. Teško je opisati tu financijsku i moralnu štetu nanesenu sustavu.
Bolnica u Hrvatskoj - ilustracija: zoomzg
Sjećam se niza razgovora s europskim stručnjacima za javno zdravstvo o mjerama koje u sustavu provode naše administracije i kako bih s druge strane često čula: "čekajte, kako to mislite, jeste li sigurni da je to moguće"... Ne samo da je moguće nego se, evo, još i hvale time...
18. svibanj
Zovu me sarajevska televizija TV1 i splitski Radio KL da im kaže nešto o raspadu Nacionala, odnosno odlasku dijela novinara u novu izdavačku kuću. Rekoh: to je dio turobnog višegodišnjeg trenda propasti svih hrvatskih medija koji su nekada mnogo značili, samo što za Nacionalom, za razliku od Ferala i stojedinice, zbilja nema razloga plakati...
19. svibanj
Rate kredita u švicarskim francima rastu do neba, ponovno javljaju mediji. Muž i ja smo digli jedan takav prije dvije godine, za naš prvi stan i tada sam mu rekla: nemoj pitati stručnjake što misle o kreditu u švicarskim francima, osloni se na činjenicu da čega se ti i ja dotaknemo, to pouzdano propada. Ne računamo li sina koji je ovih dana upisan na University College u Londonu.
Budući da nam sin ide u London, mi bismo zbog novog rasta kreditne rate mogli u budistički samostan, ako primaju kućne ljubimce.
20. svibanj
Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec danas je na tiskovnoj konferenciji objavio da su ravnatelj policije Oliver Grbić i ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko obavještavali vrh HDZ-a o svakoj kaznenoj prijavi podnesenoj protiv članova vladajuće stranke, te im sugerirali da score kaznenih djela izniveliraju pišući anonomne prijave protiv članova opozicije. Već čujem komentare - Polančec to treba dokazati. Uopće se ne slažem s time: u uređenoj zemlji takva bi teza stajala, no kronologija hrvatskih prilika i ritma kaznenih postupaka govori više u prilog tome da bi prozvani dvojac trebao dokazivati da Polančec nije u pravu. Kako je cijeli penalni sustav u njihovim rukama, jasno je da do toga neće doći, pa se nakon današnjih događaja samo može konstatirati da je cijeli sustav u kolapsu, da zemlja puca po šavovima. Živimo u državi u kojoj je nemoguće raščistiti najvažnija pitanja, kako što je pitanje krajnje političke instumentalizacije represivnog aparata.
Gledam ovaj dnevnik i mislim je li nekako previše crn i prepesimističan. Vodimo li mi novinari računa o osjećajima čitatelja kad pišemo svoje tekstove ili nastupamo u javnosti? Pa dobro, ja se nikada nisam mogla pohvaliti time i zato mi je najbolje da se držim televizije: tamo se barem smiješim tako da svi vide, pa ono što govorim zvuči barem mrvicu manje turobno.
Subota, 14. svibanj
Svake godine, 14. svibnja, na moj i Tuđmanov rođendan, od ranog jutra trpim podbadanja o astrološkoj sličnosti s pokojnim predsjednikom, a najviše stradam popodne, kada se u svim hrvatskim dnevnicima pojave reportaže o tome kako je državni vrh obilježio taj dan. Ove godine to izgleda doista spektakularno: ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko na Bleiburgu je govorio o potrebi "afirmacije Tuđmanovske Hrvatske", premijerka Kosor na Tuđmanovom se grobu s ponosom prisjećala prvog hrvatskog predsjednika koji je "donosio mnoge hrabre odluke", potpredsjednik Vlade Darko Milinović u Gospiću je otkrio bistu prvog hrvatskog predjsednika i nazvao ga "velikanom i najvećim čovjekom hrvatske povijesti", dok je Ivan Jarnjak u Velikom Trgovišću govorio o Tuđmanovim snovima o europskoj državi koji se sada napokon ostvaruju...
Ovo je logična posljedica odjeka presude generalima Gotovini i Markaču u Haagu, odnosno procjene haškog tribunala da je Tuđman 1995. godine organizirao udruženi zločinački pothvat radi protjerivanja srpskog stanovništva iz Krajine, te bijesa desne Hrvatske na HDZ radi činjenice da su upravo Tuđmanovi nasljednici generale isporučili međunarodnom kaznenom sudu. Vladajući su tako u shizofrenoj poziciji: vise o niti gotovo dvije godine i jedini adut za opstanak im je ulazak RH u EU integracije, a istodobno su prisiljeni zazivati duh čovjeka čija je politika bila izrazito nekompatibilna sa civilizacijskim standardima europskih zemalja.
Pored toga, na današnji se dan sasvim jasno moglo razabrati da u HDZ-ovim internim preslagivanjima postoji izrazita tendencija skretanja udesno, u čemu prednjače Karamarko i Milinović, ministri čiji politički apetiti sigurno premašuju trenutne ministarske pozicije.
Svakako, kome stanje u ovoj zemlji nije baš sasvim dozlogrdilo, tome će narednih mjeseci biti više nego zanimljivo...
Telefoni mi zvone: HDZ-ovci su ove godine dostojno obilježili tvoj rođendan, vele mi frendovi, a ja se kiselo smješkam...
15. svibanj
Ispada da živimo u zemlji uglađenosti, gdje plava krv pliva u potocima, umjesto u korupcijskom carstvu u kojemu smo već otupjeli od grubosti i nemorala svake vrste.
16. svibanj
U Zagrebu se ovih dana održava Subversive Film Festival, u sklopu kojeg će predavanja održati Samir Amin, Zygmund Baumann, Slavoj Žižek, David Harvey, Terry Eagleton, Gayatri Spivak, dakle, svjetska filozofska elita. Teme su magrebska revolucija, budućnost ljevice na Zapadu i status marksističkih teorija danas. Nesretna sam jer nisam sigurna hoću li stići i na jedno predavanje - a svako je uistinu zanimljivo - no u mašti trljam ruke, jer je Zagreb rijetko poprište ovako zanimljivih i aktualnih rasprava. Ne uspijem li, ide moj sin, pa ćemo naknadno raspravljati o tezama koje će se čuti u kinu Europa.
17. svibanj
"Nepodnošljiva lakoća postojanja" kod nas bi mogla biti preimenovana u "Nepodnošljivu lakoću lupanja" i objavljena kao knjiga političkih skečeva... zamišljam to kao Monty Python u pisanoj verziji. Ministar zdravstva Darko Milinović danas, recimo, izjavljuje kako svi u Europi hvale njegovu reformu zdravstva i da toga nigdje nema što je on napravio...Nema, istina, samo se bojim da je te jedinstvenosti malo tko u Europi svjestan i da nitko ne bi ni shvatio smisao virtuoznih zahvata na hrvatskom zdravstvu koje provodi Milinović. Teško je opisati tu financijsku i moralnu štetu nanesenu sustavu.
Sjećam se niza razgovora s europskim stručnjacima za javno zdravstvo o mjerama koje u sustavu provode naše administracije i kako bih s druge strane često čula: "čekajte, kako to mislite, jeste li sigurni da je to moguće"... Ne samo da je moguće nego se, evo, još i hvale time...
18. svibanj
Zovu me sarajevska televizija TV1 i splitski Radio KL da im kaže nešto o raspadu Nacionala, odnosno odlasku dijela novinara u novu izdavačku kuću. Rekoh: to je dio turobnog višegodišnjeg trenda propasti svih hrvatskih medija koji su nekada mnogo značili, samo što za Nacionalom, za razliku od Ferala i stojedinice, zbilja nema razloga plakati...
19. svibanj
Budući da nam sin ide u London, mi bismo zbog novog rasta kreditne rate mogli u budistički samostan, ako primaju kućne ljubimce.
Budući da nam sin ide u London, mi bismo zbog novog rasta kreditne rate mogli u budistički samostan, ako primaju kućne ljubimce.
20. svibanj
Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec danas je na tiskovnoj konferenciji objavio da su ravnatelj policije Oliver Grbić i ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko obavještavali vrh HDZ-a o svakoj kaznenoj prijavi podnesenoj protiv članova vladajuće stranke, te im sugerirali da score kaznenih djela izniveliraju pišući anonomne prijave protiv članova opozicije. Već čujem komentare - Polančec to treba dokazati. Uopće se ne slažem s time: u uređenoj zemlji takva bi teza stajala, no kronologija hrvatskih prilika i ritma kaznenih postupaka govori više u prilog tome da bi prozvani dvojac trebao dokazivati da Polančec nije u pravu. Kako je cijeli penalni sustav u njihovim rukama, jasno je da do toga neće doći, pa se nakon današnjih događaja samo može konstatirati da je cijeli sustav u kolapsu, da zemlja puca po šavovima. Živimo u državi u kojoj je nemoguće raščistiti najvažnija pitanja, kako što je pitanje krajnje političke instumentalizacije represivnog aparata.
Gledam ovaj dnevnik i mislim je li nekako previše crn i prepesimističan. Vodimo li mi novinari računa o osjećajima čitatelja kad pišemo svoje tekstove ili nastupamo u javnosti? Pa dobro, ja se nikada nisam mogla pohvaliti time i zato mi je najbolje da se držim televizije: tamo se barem smiješim tako da svi vide, pa ono što govorim zvuči barem mrvicu manje turobno.
